“Moja je zemlja bila siromašnija od vaše. Mnogo siromašnija od vaše. Mi smo bili poznati po tome da vozimo na more svoju hranu, pošto nismo mogli dovoljno novca da ponesemo. I pogledajte sad. Vi birate put i što se mene tiče, ja vjerujem u put evropskih integracija”
Skuhali su ratove, a rat je najveći biznis. I sada veselo trguju, zarađuju. Umjesto da se štampaju knjige, snimaju filmovi, prave kazališne predstave, izložbe, te se pare troše na tenkove, dronove i slične stvari.
Ni tri decenije poslije ne postoje ni približni podaci o broju Roma i Romkinja, žrtava ratova devedesetih godina na Balkanu. Situacija se u ovom pitanju ne razlikuje u pojedinim državama Zapadnog Balkana, a koliko je stradanje pripadnika romske zajednice zanemareno, svjedoči poražavajući podatak da je samo jedan masovni zločin nad Romima u Bosni i Hercegovini dobio sudski epilog.
Dok širom Hrvatske molitelji ili klečavci, kako ih već ko zove, mole, ona im se pridružuje u svojim tihim misama i nerijetko joj se desi da je neko udari ili policija fizički odnese s mjesta gdje stoji i šuti iako svaki put policiji prijavi svoj dolazak i tihu misu.
Više od šest decenija prošlo je kako je dejm Džejn Gudal (90), revolucionarna naučnica i aktivistkinja, udobnost civilizacije zamenila terenskim radom u džunglama Tanzanije i zauvek promenila naš pogled na primate.
Vlast koja je u proteklih dvadeset godina opljačkala od građana Republike Srpske i BiH desetine milijardi, željela je potpuno eliminisati sa društvene scene sve one koje ukazuju na zastrašujuće dimenzije političkog kriminala, pljačke narodnog novca, i opšte bezakonje u kome su politički moćnici iznad zakona. U proteklih dvadesetak godina Republikom Srpskom je ovladala političko-mafijaška struktura, koja je pod svoju kontrolu stavila većinu institucija na nivo BiH, i sve institucije u entitetu Republike Srpske, kaže Todorović.
"Ljudima je najljepša i najočuvanija priroda zeleni travnjak na 2 centimetra visine trave. I to je ono što oni percipiraju kao zdraviji okoliš, ali to nije točno. To su takozvane zelene pustinje. Zdrav okoliš je livada na kojoj raste trava, na kojoj raste cvijeće, koja zuji. Dakle, koja je puna života. Naravno da se ta livada treba kosit’, ali vrlo je važno znati kada treba kositi"
Mi fotoreporteri smo teški po pitanju umjetničke fotografije. Za nas je fotografija fotografija. Možemo svaki dan uraditi fotografiju na ulici da bude pod znacima navoda umjetnička, a možemo se isto zezati sa raznim modelima, šminkom, doblicavanjem. Ono što se meni ne sviđa jeste postprodukcija, to lično ne podržavam. Ako u postprodukciji izmijenimo 40 odsto sadržaja, to više nije fotografija. Ne oslikava realnost.
Kako kaže, dotakli smo dno, iz kojeg ćemo se teško oporaviti u vijekovima koji su ispred nas, a najopasnije od svega je što smo izgubili čak i nadu (koju su nam oduzeli oni što vladaju).
Malo je životinja u prirodi koje su toliko pogrešno shvaćene kao šišmiši. Često omraženi zbog mitova i sujevjerja, ovi sisari su velika sila u borbi protiv insekata štetočina. Šišmiši se suočavaju s prijetnjama poput klimatskih promjena, gubitka staništa, smanjenja populacije insekata, pesticida u poljoprivredi, infekcija. Njihova populacija opada širom svijeta.
