Aktivizam je prilično širok pojam, ali po meni to je institucionalna i vaninstitucionalna borba kojom se ukazuje na neki društveni problem i podiže svijest javnosti o postojanju istog. Dakle, govorimo o akcijama i kampanjama koje imaju za cilj društvenu i političku promjenu. Jednostavnim rječnikom, takav angažman objašnjavamo kao zahtijevanje odgovora na trenutne društvene, samim time, političke probleme, kroz opozicione stavove naspram dominantnih politika. Dakle, aktivisti/kinje traže alternative dominantnom sistemu kroz uspostavu novih ili drugačijih formi organizovanja i društvenog ponašanja.
Pokazuje se da se ženska prava moraju uvijek iznova braniti i da u niti jednom trenutku ne možemo sjesti, zadovoljno se opustiti i reći "u redu, dostigle smo nešto što više nikad neće biti napadnuto". Užasno je tužno da se moja i mlađe generacija žena moraju boriti za prava koja su bila samorazumljiva generaciji moje majke.
Dubrovčanin Zoran Marinović ratni je foto reporter koji je u minulih dvadeset godina izvještavao iz Afganistana, Liberije, Sierra Leonea, Columbie, DR Konga, Iraka, Sirije... Za svoj rad dobio je više prestižnih, međunarodnih i domaćih nagrada. Njegove fotografije s prvih linija fronta u Siriji i Iraku ili, recimo, fotografije iz zatvora u Kongu dokumentiraju komadiće pakla na zemlji. Marinović ih, između ostalog, objavljuje u najvećim svjetskim medijima, poput New York Timesa, National Geographica, Le Mondea...
Zoran Latinović, načelnik opštine Gradiška ima skupštinsku većinu od 16 odbornika koji će izglasti Budžet opštine čim sudovi donesu odluke koje će omogućiti nesmetan rad lokalnog parlamenta. Ovo u ekskluzivnom razgovoru za Impuls tvrdi Radislav Dončić, predsjednik Skupštine opštine Gradiška.
Ovo društvo se ne obraća ljudima, ono im natura svoja instant-rešenja, da bi čoveka ostavili bez lične akcije, da bi komandovali njegovim životom. Nije izbor u novcu. Novca toliko ima da on više nema vrednost. Nije stvar u novcu. Cilj je gospodariti sa čovekom i biti Bog umesto Boga.
Povod za razgovor sa Predsjednikom Skupštine grada Banjaluka Budimirom Balabanom, bila su dešavanja oko dječjeg igrališta i zelene površine u naselju Borik.
Kada je iz Dunava sredinom 1999. godine izronio kamion hladnjača u prvom trenutku se pomislilo kako se radi o prometnoj nesreći. Međutim, došavši na mjesto događaja policijski istražitelji su u hladnjači pronašli nekoliko desetaka poluraspadnutih leševa.
Svjedoci smo sve veće privatizacije te demokracije. Ona više nije izraz nikakve narodne volje koja je konstituira. Postala je nekakvim businessom. Nekolicina ljudi globalizirala je svu moć. Treba li demokracija nešto značiti, ona mora postati stvar svakoga
