Svetozar Pudarić, šampion Kviskoteke, borac Armije BiH u opkoljenom Sarajevu, generalni sekretar SDP-a, prvi političar koji se poklonio na stratištima različitih etničkih grupa u BiH, čovjek koji je mandat potpredsjednika Federacije potrošio obilazeći mjesta koja nije obišao ni Nisvet Džanko u Pozitivnoj geografiji i prije svega ljevičar, govori o ljevici, suočavanju sa prošlošću i nacionalizmima koji uništavaju bosanskohercegovačko društvo.
Saznala sam da trava nije nigde zelenija. Sećam se snažnog osećaja sete s početka mog boravka u Londonu – gledajući ljude sa cele Planete kako žive jedni pored drugih, a niko nikoga ne mrzi zbog druge vere, boje kože ili porekla. Bilo mi je žao svega kroz šta smo prošli, ni dan-danas ne verujem da je moralo tako. Ja sam ljuti pacifista i to ću uvek ostati. Moje putešestvije po svetu u tom je lepše jer volim ljude i poštujem različitosti. Radoznala sam, pa mi sve što vidim na neki način hrani dušu.
Ivan Štraus, graditelj je brojnih sarajevskih objekata poput hotela Holiday Inn, UNIS-ovih nebodera, zgrade Elektroprivrede, Press centra na Bjelašnici, Muzeja vojnog vazduhoplovstva u Beogradu i zgrade Opere u Sofiji.
Danas ćemo govoriti nešto više o liječenju ovisnosti o kocki, vrlo čestoj. To je zanemareni oblik ovisnosti. Ovisnost najčešće podrazumijeva alkohol i narkotike. Kako se pojavio veliki broj kladionica u našoj okolini, ali i drugih igara na sreću, može se reći da je to u ovako siromašnom društvu kakvo je bosanskohercegovačko, jedan od načina provođenja slobodnog vremena.
Treba napomenuti da se ovi ljudi u lokalnoj skupštini u Mladenovcu jedina prava opozicija SNS vlasti i da je upravo iz tog razloga Ljubiša Preletačević Beli u njegovom gradu, Mladenovcu, pobedio Aleksandra Vučića. Ovaj intervju su za Novi plamen zajedničkim snagama, pored MARKA GOLUBOVIĆA, relizovali i ISIDORA PETROVIĆ i MILAN ŠKOBIĆ.
"Korporacije i neoliberalne vladine institucije uhvatile su se ideje o rodnoj ravnopravnosti kao o pametnoj ekonomiji. Problem je kako se osnaživanje žena shvaća, a to je osnaživanje isključivo kao radnica i potrošačica. Ono što izostaje iz takvih argumenata je razmišljanje o svim poslovima koje žene već rade. Postoje inherentne granice oblika ravnopravnosti koje možemo postići u kapitalističkom sustavu jer je on povijesno utemeljen na nejednakosti. Feminizam mora biti antikapitalistički".
Ja sam pak oduvijek naglašavala kako kućanski/reproduktivni rad ima dvojni karakter: „proizvodi naš život“ dok se od njega istovremeno očekuje da stvara i radnu snagu, uslijed čega je podvrgnut specifičnim ograničenjima.
Zato što ne mogu da ne pišem bez tog posebnog osećanja nesreće koja proizvodi kukavičluk i nelojalnost. Smatram da bolje rezonujem i da sam bolji izumitelj od drugih pisaca: znam da svi pisci koji su bolji od mene, da su opremljeni onom spontanom lakoćom koja me je odbijala i koju ja neću postići ni meditacijom, ni radom, indiferentnošću, ili čudesnom slučajnošću. Pišem zato što za mene ne postoji druga sudbina
Mi smo uvijek bili bend kojem možete pobjeći od svojih svakodnevnih briga i problema, kojem se možete prepustiti i s kojim se možete opustiti. To nam je bio cilj. Kada nas ljudi dođu gledati na koncert, želimo utjecati na njih ali ne nekakvim scenskim spektaklom s velikim video ekranima poput mnogih današnjih DJ-eva ili nekakvim scenskih efektima
