Žrtve potresa, žrtve države

Broj poginulih u potresu koji je 6. veljače pogodio jug Turske i sjever Sirije se do 15. veljače popeo na ukupno više od 41 tisuće ljudi, od čega 35 tisuća u Turskoj, a broj smrtno stradalih i dalje raste. Operacije potrage i spašavanja nakon tjedan dana počele su se privoditi kraju jer su se šanse za pronalazak preživjelih smanjile do razine gotovo nemogućeg u uvjetima temperatura i do minus 10. Međunarodne organizacije procjenjuju da čak 26 milijuna ljudi treba humanitarnu pomoć, pa su sada u fokusu dostava šatora, hrane i drugih potrepština, postraumatski stres i mogućnost izbijanja zaraznih bolesti. Kako su sa svakim novim danom padale šanse za pronalazak preživjelih, tako se i u medijskim analizama fokus premještao s neposrednog humanitarnog aspekta na onaj politički, prije svega u Turskoj, gdje se odgovornost za razmjere posljedica prirodne katastrofe sve više pripisuje vladi predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Dosad je najrazorniji potres koji je ikada pogodio Tursku bio onaj iz 1999. godine u blizini Istanbula. Tada je poginulo 17 tisuća ljudi, a financijska šteta procijenjena je na 23 milijarde američkih dolara. Budući da je Turska smještena na izrazito aktivnom i kompleksnom Zemljinom rasjedu, vlada je tada donijela, uz pomoć Svjetske banke, program obnove od potresa. On je uključivao donošenje specijalnog poreza čija su se sredstva slijevala u poseban fond i stroža pravila gradnje u zemlji s 85 milijuna stanovnika, kasnije i milijunima izbjeglica iz sirijskog rata i kroničnim problemom stanovanja.

Tri godine kasnije, na krilima lošeg odgovora vlasti na tu katastrofu započeo je i strelovit uspon Erdoğanove stranke Pravda i razvoj (AKP), čiji se program idućih 20 godina temeljio upravo na politici kontinuirane i slabo kontrolirane građevinske ekspanzije. No Erdoğanova graditeljska opsesija, koja uključuje i 300 tisuća kvadrata prostran i 1,2 milijarde dolara vrijedan Predsjednički kompleks u Ankari, u svojim je temeljima imala neprovođenje i kršenje građevinskih pravila, koruptivne dilove s građevinskom mafijom i periodične valove “amnestije” desetaka tisuća nepropisno izgrađenih zgrada. Specijalnim porezom prikupljene su tri milijarde dolara, no nepoznato je na što je novac potrošen. U sadašnjem potresu oštećeno je ili srušeno preko 170 tisuća zgrada, pa će vlada sve veći bijes stanovništva pokušati prigušiti simboličkim potezima – izdala je oko 130 naloga za hapšenje osoba neposredno odgovornih za najeklatantnije slučajeve kršenja propisa i formirala “specijalne istražne jedinice” na najkritičnijim područjima. Indikativno je međutim da je Erdoğan dva dana nakon potresa u gradu blizu epicentra javno obećao da će svaka srušena zgrada “biti ponovno izgrađena u roku od godine dana”. Na pogođenim područjima AKP je na izborima dobivao i preko 75 posto glasova, pa se sada naveliko spekulira i da će se izbori zakazani za sredinu svibnja odgoditi, unatoč upitnoj ustavnosti takvog poteza, kako bi vlada sanirala političke implikacije potresa.

Ako se za slučaj Turske sa sigurnošću može konstatirati sistemska odgovornost države za razmjere ljudske i materijalne štete, sirijske žrtve potresa istovremeno su i žrtve praktički potpune disfunkcionalnosti države izazvane 12-godišnjim građanskim ratom. UN-ov šef za humanitarne operacije Martin Griffiths izjavio je tjedan dana nakon potresa da je međunarodna zajednica “ljude na sjeverozapadu Sirije ostavila na cjedilu” i da oni “čekaju međunarodnu pomoć koja ne dolazi”. Glavni tajnik UN-a António Gutteres uspio je međutim uvjeriti sirijskog predsjednika Bašara al Asada da otvori dva granična prijelaza s Turskom kako bi se formirali koridori za dostavu humanitarne pomoći. Dotad je jedini otvoreni prijelaz bio onaj na sjeverozapadu, jedinom preostalom dijelu zemlje pod kontrolom pobunjenika. Prethodne pokušaje UN-a da rezolucijom autorizira formiranje humanitarnih ruta vetom su spriječile Rusija i Kina, pozivajući se na kršenje suvereniteta Sirije budući da je al Asad tada još odbijao otvoriti prijelaze. Iako se u početku tvrdilo da pobunjenička skupina Hajat Tahrir al Šam, koja upravlja regijom Idliba, odbija primati pomoć koja dolazi iz Damaska, njezini predstavnici preko novinara na terenu apelirali su da im se pošalje pomoć koju treba gotovo pet milijuna ljudi. Sjedinjene Države uvele su nakon potresa šestomjesečnu suspenziju sankcija protiv sirijskog režima, a očekuje se da će isto učiniti i Evropska unija. Al Asad je, osim toga, posljednjih dana u kontaktu s liderima niza arapskih država, pa se sada nagađa i da bi sirijski diktator ovu situaciju mogao iskoristiti za svoju međunarodnu političku rehabilitaciju.

Portal Novosti