Žene u politici

Bosna i Hercegovina nikad nije imala ženu na čelu države. Na poziciji predsjednica entiteta u BiH bilo je nekoliko žena. Osim ovih izvršnih funkcija, malo je vlada u kantonima koje su imale više od tri ministrice. Vrijeme je da se nepravda ispravi, kaže nam državna zastupnica Mirjana Marinković Lepić. Iza sebe ima višegodišnje iskustvo bavljenja politikom. Trenutno je u Našoj stranci, koja prema istraživanjima i delegira najviše žena u politici. No, općenito gledano, zastupljenost u ovoj oblasti je loša, dodaje Marinković Lepić. Doći i opstati na funkciji je sve teže.

 

 

 

“U vrijeme kada su bile zatvorene liste, bio je veći broj žena u vlasti. Muškarci se uvijek pravdaju – pa, evo, nije vas narod izabrao, a mnogo toga se čini da mi ne budemo izabrane. Ne mislim na svoju stranku, nego u globalu. Malo je žena nositeljica lista, ja sam, recimo, bila nositeljica državne liste u svojoj izbornoj jedinici. Ono što je također karakteristično je, ako nas narod nije izabrao, tamo gdje se imenujemo, zašto nema više žena”, pita se Marinković Lepić.

 

Žene trebaju biti više zastupljene u politici i u vlasti da bi se desile promjene sistema. To su nam kazali i građani Sarajeva. Neki od njih su sigurni da su žene i odgovornije i sposobnije od muškaraca. No, kada su u pitanju funkcije, u BiH su muškarci dominirali i kao predsjednici vlada. To je, navode stručnjaci, posljedica šireg procesa marginalizacije žena uopšte u javnom životu.

 

Sanela Bašić, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, objašnjava: “Ta se marginalizacija može jednostavno detektovati u svim sferama društvenog i javnog života. Uzmite bilo koji indeks rodne ravnopravnosti sa međunarodnog nivoa i posmatrajte poziciju zemalja Zapadnog Balkana i BiH, vidjećete da smo mi uvijek na začelju kada je riječ o rodnom jazu u pristupu tržištu rada, radu i zapošljavanju, u pristupu zdravlju i zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, političkoj zastupljenosti i tako dalje”.

 

Iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH kao razloge nedovoljne zastupljenosti ističu, među ostalim, manjak porodičnih servisa koji bi ženama olakšali boravak na poslu, zatim kulturu političkih partija i naposljetku izborni sistem. Kvota za učešće žena na izbornim listama je 40%, a na posljednjim lokalnim izborima na svim nivoima vlasti izabrano je 23,8 posto žena. To je ispod evropskog prosjeka od 26% i tek neznatno iznad svjetskog prosjeka od 23,4%. Kao jedan od uzroka ovakve situacije na terenu jesu poluotvorene liste sa preferencijalnim načinom glasanja koje nisu adekvatne za žene.

 

Direktorica Agencije Samra Filipović-Hadžiabdić kaže: “To stanje bi se moglo popraviti u izvršnoj vlasti. Međutim, kako u izvršnoj vlasti učestvuje jako puno aktera i političkih stranaka, i tu dolazi do problema i nemamo dovoljan broj žena. Pošto se svi naši politički lideri kunu u demokratiju i vladavinu zakona, kao jedan od stubova demokratije, morao bi se poštovati zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, koji kaže da u svim tijelima mora da bude 40% manje zastupljenog spola, što znači Vijeće ministara, entitetskih vlada, Upravnih odbora, dakle, u svim tijelima”.

 

“Zašto nemamo četiri žene u Vijeću ministara BiH?”, pita Marinković Lepić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu BiH, i naglašava: “Samo su dvije. To je 20 posto”.

 

Ženama se i kada budu izabrane, najčešće dodjeljuju zanimanja koja se bave stambenim pitanjima, socijalnom i zdravstvenom zaštitom, radom i obrazovanjem. Zastupljenost na rukovodećim i upravljačkim funkcijama u oblasti finansija i poslovanja je veoma mala. Sociolog Srđan Vukadinović kaže da je situacija po tom pitanju ista u cijelom regionu.

 

“Žene se ne smiju svoditi na procenat. Ako ih ima, a ima ih, treba mnogo više od 30% da bude njihova zastupljenost”, kategoričan je Vukadinović.

 

Stručnjaci i agencije koje se bave ravnopravnosti spolova su složni: žena treba biti više u politici i na važnim funkcijama kako bi došlo do prijeko potrebnih promjena.

 

“Ta ženska energija je potrebna u politici, da na jedan svoj način pokuša da riješi stvari. Naravno, energija koja bi bila oslobođena svih predrasuda i svih stereotipa i svih onih jednostranosti koje već na prvi korak urušavaju nekakav vrijednosni sistem koji žena u politici ima”, objašnjava Vukadinović.

 

Istraživanja provedena u strankama otkrivaju da su žene manje podložne korupciji od muškaraca, ali i mijenjanju stranaka.

 

 

 

Žene u Crnoj Gori čine više od polovine stanovništva. Pravo glasa stekle su prije 75 godina, a od uvođenja parlamentarizma 1906. godine do danas Crna Gora nije imala ženu predsjednicu vlade ili predsjednicu države. Prva i za sada jedina predsjednica Skupštine Crne Gore bila je Vesna Perović koja je na toj funkciji provela samo godinu. Od 81 mjesta u najvišem zakonodavnom domu, 22 su pripala ženama, što je ispod zakonske kvote od 30 posto. Od 12 ministarskih pozicija, četiri pokrivaju žene.

 

Milica Pejanović Đurišić bila je prva ministarka odbrane u modernoj istoriji Crne Gore, nekadašnja potpredsjednica najjače Demokratske partije socijalista, ambasadorka Crne Gore u Francuskoj i Kneževini Monako – važna ženska politička figura – danas iz ugla redovne profesorice na UCG i članice Upravnog odbora Atlantskog saveza u CG na svoju političku karijeru gleda ovako.

 

“Dakle, znam da je ovo društvo patrijarhalno. Moguće da sam i ja svojim ponašanjem negdje polazila od te činjenice i da sam možda imala čak previše izražene te elemente neke autocenzure trudeći se da ne dođem u neke neprijatne situacije koje bi mogle biti tog tipa i vjerovatno sam uspjela”, priča prof. dr. Pejanović Đurišić, i objašnjava:

 

“Jedino što mi je oduvijek smetalo, bilo je to što sticajem okolnosti bilo je manje žena oko mene, pa je bilo teško izgraditi tu neku vrstu, da tako kažem, makar male kritične mase za neka pitanja koja su kvalitetnije promišljena kad ih promišljate na ženski način. Jer uvijek promišljate tako da ste okrenute rezultatu i konkretnom problemu, odnosno njegovom rješenju”.

 

Višepartijski sistem u Crnoj Gori zatekao je svega 8% žena u skupštini. 2011. godine Zakonom je uvedena kvota koja obavezuje da svaka partija, koja ima mjesto u najvišem zakonodavnom domu, na svojim listama mora imati najmanje 30 posto žena.

 

“Kada je uvedena kvota od 30% žena na listama i utvrđena sankcija, onda su žene bile niskorangirane na listama i taj postotak dosegao je svega do nekih 17%. Onda je u izmjenama Zakona 2014, sem 30 posto žena na listama i sankcija, nevažeće liste, uvedeno i da žena mijenja ženu kada se povlači sa mjesta poslanice, i ono što je posebno važno – raspored na izbornim listama. Te su novine povećale broj žena već 2016. godine na 23% pa naviše”, kaže Kaća Đuričković, programska menadžerka UNDP-a.

 

Danas u Crnoj Gori ima 27 posto žena u Skupštini, te i dalje zaostaje za zemljama regiona. Iako je i sama osporavala uvođenje kvota, aktuelna potpredsjednica i prva u istoriji Skupštine CG Branka Bošnjak danas pozdravlja tu odluku.

 

Branka je i kopredsjednica Kolegijuma Ženskog kluba i kaže: “Lično sam u početku bila protiv toga da se osjećam kao broj i da sam dio neke kvote, međutim, vidim da nam je ta akcija trebala”.

 

I pored sve veće zastupljenosti žena, Bošnjak ističe da to nije dovoljno. I dalje u važnim političkim situacijama, neopravdano se osjeća jak uticaj muških kolega. Zato su sve aktuelne poslanice, njih 22, bez obzira na stranačku pripadnost, prošle godine, simbolično 8. marta, oformile Ženski klub u okviru Skupštine. Na posljednjem jesenjem zasjedanju, ističe Bošnjak, bile su veoma produktivne.

 

“Usvojena su dva naša zakona, mnogo amandmana, na Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, čini mi se oko 24 amandmana. Da ubuduće umjesto 3 bude 6 tretmana medicinski potpomognutom oplodnjom, za bračne, vanbračne zajednica i prvi put za žene koje ne mogu da se ostvare kao majke, a nijesu ni u bračnoj ili vanbračnoj zajednici. Sve na trošak države. Čak liječenje muškog steriliteta. Tako da radimo neke značajne stvari za društvo, koje obične stanovnike pogađaju, a izvan su partijskog nadgornjavanja,” objašnjava Bošnjak.

 

Prof. dr. Milica Pejanović Đurišić priča kako je baš ovih dana pratila što je radio ženski klub u Parlamentu Crne Gore. To je izvanredno, kaže, puno obećava i vjeruje da će ohrabriti druge žene. “Nekoliko žena u politici mijenja žene. Mnogo žena u politici mijenja politiku!”, riječi su argentinskih feministkinja koje potvrđuju i sagovornice Via Balcanice.

 

Kaća Đuričković, programska menadžerka UNDP-a, poentira: “Žene u politici moraju da se pozabave temama koje su često odaljene od njih. Pitanja mira, bezbjednosti, da podjednako osvajaju i tvrđe teme, jednako kao što su socijalna ili zdravstvena zaštita. Ono što je svakako naučena lekcija jeste da vrata ženama u politici neće otvoriti niko dobrovoljno, već žene moraju da osvoje taj prostor. Stoga, zakonska rješenja moraju da imaju imperativne norme, i da čuvaju mjesto žena u javnom diskursu, odnosno na mjestima odlučivanja”.

 

Položaj žena u politici ne određuje samo njihov broj u Skupštini, saglasne su naše sagovornice. Ističu da je veoma važno da se poboljša generalni društveni, ekonomski, ali i stepen razvoja demokratije, pa čak i senzibilnost prema njima. No, istraživanje Vestminsterske fondacije za demokratiju i agencije Defacto, objavljeno krajem 2021. godine, pokazalo je da preko dvije trećine žena, čak 67 posto, ne vidi sebe u politici.

 

 

Osmi saziv Skupštine Kosova ima do sada najveći broj zastupnica. Od 120 zastupnika, 42 su žene i vrlo malo njih je u parlament ušlo zbog rodne kvote. Od 14 parlamentarnih odbora Skupštine, žene su na čelu njih 8. S druge strane, sadašnja vlada ima najveći broj žena uključenih u upravljanje. Od tri pozicije potpredsjednika/ca Vlade, dvije popunjavaju žene. Od 14 ministarstava, 5 ih vode žene. Međutim, ovo stanje, iako bolje nego prethodnih godina, još nije zadovoljavajuće na lokalnoj razini.

 

Patrijarhalni mentalitet, seksizam, stigma i razni stereotipi prema ženama su jaz koji je postao uzrok njihove niske participacije u politici.

 

Pritisak na percepciju djelovanja žena na Kosovu ograničava njihovu perspektivu za budućnost i lišava ih korištenja znanja i potencijala u područjima koja žele.

 

To postaje još teže kada žele sudjelovati u javnom životu kroz političko djelovanje.

 

Veliki dio kosovskog društva se i dalje ne odvaja od mentaliteta da žene nisu toliko sposobne kao što su muškarci, posebno kada je riječ o odgovornosti i liderstvu.

 

Takav, dug i trnovit put u politici prošla je političarka Mimoza Kusari Lila. Kusari Lila je prva žena načelnica opštine na Kosovu. Ona je jedina žena koja vodi poslaničku grupu u Skupštini Kosova, koja je ujedno i najveća u istoriji zemlje. Obavljala je funkcije potpredsjednice Vlade i ministrice. No njezin dosadašnji politički angažman, kaže Kusari, nije bio nimalo lak u usporedbi s političarima.

 

“Mislim da svako izlaganje u javnom i političkom životu nosi svoja opterećenja i za muški i za ženski spol, odnosno i za muškarce i za žene. Specifičnosti regiona u kojem živimo i balkanskog mentaliteta govore da su ova opterećenja mnogo veća za žene, jer su stavljene pod lupu za svaku svoju aktivnost, za svaku svoju riječ i kakvu god pojavu u njihovoj blizini. A sve to otežava učešće djevojke ili žene čak i u društvenom i kulturnom kontekstu bilo zbog njenog prisustva ili političkog angažmana. Imam već 18 godina iskustva u javnom i političkom angažmanu i 12 godina u stranačkom angažmanu, što pokazuje da je tokom ovih godina u mojoj svijesti uvijek postojala odgovornost za taj angažman”, kaže Kusari.

 

Put do najviših političkih pozicija uglavnom dolazi uz podršku stranke. A upravo se nedostatak podrške stranaka procjenjuje kao razlog nedovoljnog broja žena u politici i odlučivanju.

 

Luljeta Demolli iz Centra za rodne studije Kosova objašnjava: “Zastupljenost žena na Kosovu je regulisana kvotom, uglavnom preko 30 odsto i na lokalnom i na centralnom nivou, ali to nije dovoljno, jer je kvota samo djelomično pokazala svoj efekat. Ali kada je u pitanju zastupljenost u donošenju odluka, kao što su odbori javnih preduzeća ili u Vladi, kvota nikada nije dostigla 50 posto. Političke stranke su te koje treba da se emancipiraju i ozbiljnije uključe žene, da se ozbiljnije pozabave pitanjem žena i da pitanje rodne ravnopravnosti posmatraju kao vrijednost svojih stranki u svakom trenutku, a ne samo u političkim kampanjama”.

 

Trenutno, niti jednu od najvećih parlamentarnih stranaka na Kosovu ne vode žene. Čak i na izbornim listama većina političkih subjekata ženama daje prostora samo onoliko koliko zakon nalaže, a rijetko više. Na prošlim parlamentarnim izborima lista Pokreta Vetëvendosje (LVV) premašila je spolnu kvotu od 30 posto, koja je predviđena zakonom.

 

Od 110 kandidata za zastupnike, Vetëvendosje je kandidiralo 41 ženu, a njih 22 su zastupnice iz ovog pokreta. Demokratska stranka Kosova (PDK) predložila je 32 žene, a od njih u parlamentu ima samo 5 zastupnica. Ovih 5 zastupnica je izabrano s liste Demokratskog saveza Kosova (LDK) na kojoj su bile ukupno 33 žene.

 

Ali u slučaju Alijanse za budućnost Kosova (AAK) od 34 žene koje je uvrstila na izbornu listu za poslanike, samo su tri izabrane.

 

Za razliku od državnog nivoa, učešće žena na lokalnom nivou mnogo više zabrinjava. Od 38 opština na Kosovu, samo dvije trenutno vode žene koje su demokratskim putem pobijedile na izbornim procesima.

 

Na posljednjim izborima za načelnike, najveći politički subjekt na Kosovu – LVV je kandidovao samo dvije žene. PDK četiri, LDK tri i AAK jednu. Neki od subjekata su kandidovali žene u nekim gradovima gdje su unaprijed znali da su šanse za pobjedu bile minimalne.

 

Iako je na izbornim listama bilo dobrih kandidatkinja, sociolog Faton Brashori ocjenjuje da je patrijarhalni mentalitet taj koji građane Kosova i dalje drži kao taoce svojih izbora. Kaže: “Problem kod nas je što još nismo u potpunosti izašli iz patrijarhalnog sistema koji je decenijama prisutan u nama”.

 

On upozorava: “Vidjeli smo slučajeve raznih uvreda, koje su se dešavale u Skupštini i to može imati posljedice po njihove porodice jer djeca dotičnih političarki mogu biti žrtve maltretiranja u školama jer im je roditelj javno ponižen u skupštinskoj sali”.

 

Kusari Lila se takođe suočila sa takvim uvredama i stigmom tokom svoje političke karijere. Kaže da je linčovana zbog saradnje i političkih dogovora koje je sklopila sa drugim subjektima, dok meta napada zbog stavova kao što su njeni nikada nisu bili političari muškarci.

 

“Žena pokušava stvoriti sliku da žene nisu nestabilne, ili u mom slučaju, stalno se borim protiv pritisaka koji žele stvoriti sliku da kao žena nisam lojalna, da nisam stabilna ili da kao žena nisam lojalna stranci i sl. Ustvari, ništa od ovoga nije tačno jer je tokom cijelog ovog perioda bila korektna saradnja, kako sa strankom u kojoj sam počela svoju političku karijeru sa AKR, tako i sa Alternativom, ali, evo, to su uvjerenja ili percepcije onih koji žele da uokvire ili smjeste ženu u ugao gdje je politika drugačija”, priča Mimoza Kusari Lila.

 

Govornici ohrabruju žene da odagnaju strah i povećaju samopouzdanje da mogu postići sve što zacrtaju, čak i u politici, gdje mogu biti poljuljane i kritikovane profesionalno, moralno i emocionalno. Oni podsjećaju da su unatoč rodnim barijerama, u skoro 14 godina otkako je Kosovo neovisna država, dvije žene sjedile u fotelji predsjednice.