BiH ima najlošije pokazatelje o spremnosti institucija i institucionalne podrške energetskoj tranziciji i uspostavi zelene ekonomije, pokazao je regionalni barometer spremnosti država na zelenu tranziciju koji je obuhvatio Srbiju, Crnu Goru i BiH, a na kom je radio Regionalni centar za održivu tranziciju ili RESET.
Piše: Rubina Čengić
Niko nije uradio mnogo, ali je stanje u BiH najgore s aspekta institucionalne spremnosti i podrške tranziciji. Prema svim indikatorima mi nismo spremni za ono što nam predstoji, a ovo jeste izazov, ali i prilika za razvoj.
“Mi nikada nismo donijeli političku odluku da idemo u dekarbonizaciju i sve što potpisujemo je onako i onda prihvatimo obaveze, a provodimo paradigmu koja nije u skladu s tim. Nalazimo se u šizofrenoj poziciji da svi oko nas, cijela Evropa ide u proces dekarbonizacije, mi preuzimamo obaveze u tom pravcu, a ponašamo se kao da se to neće desiti i gradimo elektrane na ugalj”, pojašnjava Mirza Kušljugić iz RESET-a i naglašava da se BiH lako može suočiti s činjenicom da EU, koja ubrzava ovaj proces, u jednom trenutku uvede takse na energiju iz prljavih izvora što će značajno poskupjeti struju, ali i sve druge proizvode iz BiH.
Podsjećanja radi, BiH je potpisala Sofijsku deklaraciju koja predviđa da Evropa do 2050. godine postane klimatski neutralan kontinent. To praktično znači novu industrijsku revoluciju ili zelenu tranziciju koja se zasniva na zelenoj ekonomiji s ciljem borbe protiv klimatskih promjena koja se, kako pojašnjava Kušljugić, zasniva na 4D: dekarbonizacija ili napuštanje fosilnih goriva, decentralizacija, digitalizacija i demokratizaciji.
Krajem 2021. godine je EU usvojila i Akcioni plan za Zelenu agendu za Zapadni Balkan koji zemljama regije donosi devet milijardi EUR grantova s rokom do 2024. godine i sada bi svaka zemlja potpisnica trebala da napravi svoj akcioni plan, a uz devet milijardi EUR bespovratnih sredstava predviđeno je i 20 milijardi eura investicija za provedbu Sofijske deklaracije. U ovom kontekstu zelena ekonomija je koncept zamjene uglja i drugih fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije kako bi se smanjilo zagađenje, veća energetska efikasnost proizvodnih procesa, a kako bi se ostvarile uštede, vraćanje u upotrebu materijala iz otpada u privredi i stvaranje energije, a sve to su koraci koji bi trebali zaustaviti štetne klimatske promjene i donijeti nove prilike za privredni razvoj. Eksperti procjenjuju da napori za ekonomski oporavak nakon COVID-19 pandemije mogu poslužiti i kao prilika za promjene pristupa upravljanju resursima i kreiranju zelenih radnih mjesta na kojima se može temeljiti strategija zelenog oporavka. Primjera radi – Njemačka veliki dio električne energije već dobiva iz vjetra, Zapadna Makedonija i Poljska zatvaraju rudnike i rudare prekvalifikuju za rad na proizvodnji solarnih panela… No, u BiH to ne ide baš tako lako.
Ekspertica za zelenu ekonomiju Sanela Klarić smatra da je jedan od najvećih problema to što u BiH nema ljudi koji znaju pisati projekte u skladu sa standardima EU jer vlasti u BiH nikada nisu ulagale u edukaciju ljudi za to iako su bile obavezne da povećaju kapacitete za te poslove.
“Mi imamo priliku da povlačimo ogromne grantove za razvoj zelene ekonomije jer nam stoji na raspolaganju 9 milijardi EUR predviđenih za tranziciju, ali nemamo ljudi koji bi pisali projekte. To bi mogli da rade i građani i privrednici, ali bojim se da nemaju dovoljno informacija, a s druge strane – sputava ih to što nemamo valjane zakone o obnovljivim izvorima energije”, ističe Klarić.
Navodi kako bi svako preduzeće moglo da konkuriše za grant kojim se, između ostalog, finansira postavljanje panela za proizvodnju struje iz sunca, ali da ih, s jedne strane ograničava zakon, pa nisu motivisani, a možda i ne znaju o mogućnostima koje su im na raspolaganju ili ne znaju napisati projekat.
“Možda bi Vareš mogao konkurisati za grant za razvoj turizma, poljoprivreda bi mogla da iskoristi velika sredstva, mogli bi evropskom tržištu ponuditi izolaciju od vune i drugih prirodnih materijala, ali ljudi ne znaju o tome. Ponekad mi se čini da naše vlasti i ne žele da građani to znaju jer bi onda imali obaviještene i bogate građane, a njima to nije cilj. Ovdje malo ko govori o mogućnostima koji proizilaze iz Sofijske deklaracije, pa čak i mediji, a ljudi koji znaju pisati projekte napuštaju BiH ili to rade na komercijalnoj osnovi”, kaže Klarić.
Prema dostupnim informacijama, EU je predvidjela finansijsku podršku i tehničku pomoć onima na koje će prelazak na zelenu ekonomiju najviše uticati i najmanje 100 milijardi EUR najpogođenijim regijama. Bosna i Hercegovina za sada ne pokazuje da je spremna za promjene – termoelektranu u Ugljeviku nazivaju Černobil Evrope, a Kušljugić upozorava da tranzicija mora biti pametno vođena i održiva jer u protivnom postoji mogućnost da proces izmakne kontroli.
“Procesi koji se događaju u BiH pokazuju da vlade ne upravljaju procesima jer je situacija u energetskom sistemu složena ili zapuštena, pa je moguć i scenario nenormalnih poremećaja na tržištu, neopravdanog porasta cijena i sličnih pojava”, upozorava Kušljugić.
Zelena agenda trebala bi podstaći rast privrede i rješavanje nekih od povezanih izazova u oblastima okoliša i zdravlja poput zagađivanja zraka, te omogućiti ogroman potencijal za razvoj i otvaranje radnih mjesta. Potpisnici Deklaracije su se obavezale da će:
– poboljšati međusektorsko upravljanje i podržati integraciju zelene i niskokarbonske tranzicije, između ostalog i putem reforme javne uprave, upravljanjem javnim finansijama, programom ekonomske reforme i mobilizacijom vlastitih resursa
– izraditi programe i preduzeti potrebne mjere za povećanje administrativnih kapaciteta za implementaciju Zelenog plana za Zapadni Balkan za nadzor, promociju i provođenje poštivanja ekoloških obaveza i osigurati efikasne mehanizme za sudjelovanje javnosti, pristup informacijama, pristup pravosuđu u pitanjima zaštite okoliša, te izvještavanje o okolišu
– aktivno učestvovati u trenutnim panevropskim mrežama, Obzoru 2020, regionalnim organizacijama, makroregionalnim strategijama i ostalim relevantnim inicijativama poput Sporazuma gradonačelnika
– razvijati plan za specifične ekonomske i regionalne aktivnosti podizanja svijesti u svih pet stubova, uključujući refleksiju Zelenog plana za Zapadni Balkan u reforme obrazovnih sistema;
– pozvati Vijeće za regionalnu saradnju da, u bliskoj saradnji s regionalnim sektorskim organizacijama i nadležnim tijelima ekonomija Zapadnog Balkana koordiniraju pripremu akcijskog plana s mapama puta za implementaciju ove Deklaracije i uspostaviti djelotvoran i efikasan sistem nadzora.
Ekonomista Faruk Hadžić upozorava da se BiH, potpisivanjem Deklaracije, obavezala za provođenja niza mjera, ali nije rekla ono što je najbitnije – kako.
“U narednih par godina nas čeka značajan broj izazova poput taksi na emisije CO2 što neće naštetiti samo izvozu električne energije koja je dobivena iz čvrstih goriva, već svim izvoznim proizvodima koji su u proizvodnji koristili električnu energiju dobivenu na ovaj način. Prvi korak za našu državu jeste izrada Nacionalnih energetskih i klimatskih planova s jasnim mjerama za smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte, sa tačnim ekonomskim projekcijama i mjerama kako to ostvariti, koje izvore finansijskih sredstava koristiti za provođenje kompletne energetske tranzicije prema obnovljivim izvorima energije, te kako unaprijediti energetsku efikasnost”, kaže Hadžić i naglašava da se u javnosti stiče utisak da se ovom temom mnogo ozbiljnije bave NGO ili strane organizacije, nego sama država Bosna i Hercegovina.
O nespremnosti svjedoči, primjera radi, pisanje portala capital.ba koji je objavio istraživanje prema kom tri elektroprivrede u Bosni i Hercegovini (BiH) nemaju dugoročnu viziju i planove razvoja usklađene s principima održive energetske tranzicije, ne posluju na zadovoljavajući način i nisu sposobne samostalno, bez državne pomoći, da investiraju u nove proizvodne kapacitete.
Kako bi se više razgovaralo na ovu temu i ponudila neka konkretna rješenja, Fondacije Heinrich Böll je za 15. decembar 2021. godine najavila petu po redu konferenciju Zelena ekonomija u BiH – mogućnosti i prepreke.
Među temama kojima će se konferencija baviti su pitanja gdje je BiH u smislu postojanja održivog sistema za opskrbu hranom i razvoja ruralnih područja, kako to stoji u Zelenoj agenda; da li postoje odgovarajući strateški dokumenti i njihova adekvatna implementacija; s kojim problemima se susreću poduzetnici u ovoj oblasti; mogu li ruralni razvoj i organska poljoprivreda biti razvojna šansa BiH; kako osigurati da BiH obezbjedi uslove i iskoristi ponuđene fondove kroz Zelenu agendu?
Istog dana, pod pokroviteljstvom USAID-ovog projekta za podršku sektoru energije, kantonalni i entitetski ministri potpisuju Povelju Zelena energija za građane kojom će se obavezati da će raditi u skladu s potrebama zelene tranzicije.