Foto: Dž. K. / Radiosarajevo.ba
Nedavni napad Izraela i SAD-a na Iran je za kratak period iznjedrio globalnu krizu koja se ogleda u rastu cijene nafte. Razlog za to je blokirani Hormuški moreuz kroz koji godišnje prolazi oko 20 posto svjetske nafte. Posljedice nove krize na Bliskom istoku već se osjećaju u Bosni i Hercegovini, koja je sve to dočekala još jednom nespremna.
Piše: Rijad Cerić
Domino-efekt krize slične ovoj vidjeli smo 2022. godine nakon ruske invazija na Ukrajinu, što je pratilo poskupljenje skoro svih namirnica. Sličan tok stvari događa se i posljednjih nekoliko dana. U ponedjeljak je došlo do porasta cijene nafte, a trenutno je previše faktora u igri da bi se trajanje ovakvog stanja moglo predvidjeti.
Kako događaji na Bliskom istoku utječu na BiH?
Krizne situacije po svojoj se prirodi događaju brzo i same po sebi zahtijevaju udio prethodne pripreme i mudrog manevrisanja u datom momentu. Bez ta dva faktora kriza dobija veće dimenzije, zahvaća šire oblasti, na koje u samim počecima nije možda imala veliki utjecaj.
U krizi kao što je ova rezerve nafte dolaze do izražaja jer osiguravaju stabilnost kada tržište to nije u stanju. Po pravilu, svaka bi država trebala imati zalihe nafte kojima može raspolagati u sljedeća tri mjeseca, dok se tokom tog perioda traži funkcionalna alternativa naftnim rezervama.
Prije jedanaest godina na snagu je stupio zakon o naftnim derivatima FBiH kojim je propisano da je Operator terminali Federacije jedini ovlašten za uspostavu rezervi naftnih derivata te da predstavlja jedinu naftnu kompaniju u vlasništvu FBiH koja zastupa „državni interes“ na naftnom tržištu.
Od kraja rata do danas u Bosni i Hercegovini je izgrađen jedan terminal. Kapacitet terminala Blažuj koji je pušten u rad prošle godine i iznosi 42 miliona litara iako u ovom momentu on nema puni kapacitet.
Danas, kako je navedeno na njihovoj zvaničnoj web stranici, OTF raspolaže sa četiri kopnena terminala za skladištenje naftnih derivata koji su strateški raspoređeni po teritoriji FBiH, a postojeći skladišni kapaciteti po terminalima su sljedeći:
– Blažuj: 42.300 m³
– Živinice: 17.900 m³
– Mostar: 36.577 m³
– Bihać: 18.300 m³
„Pored kapaciteta za tečna goriva, OTF u svom vlasništvu ima i tri plinske kugle za skladištenje ukapljenog naftnog plina (LPG), pojedinačnog kapaciteta po 1.000 m³, smještene na lokacijama Mostar, Blažuj i Živinice“, navedeno je u nastavku teksta u istom izvoru.
Na naše pitanje o trenutnoj popunjenosti navedenih kapaciteta koji smo poslali OTF-u dobili smo sljedeći odgovor:
„Terminali Federacije upravljaju sistemom strateških rezervi nafte i naftnih derivata koji predstavlja dio infrastrukture od značaja za energetsku sigurnost Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog toga se u skladu s praksom većine razvijenih država javno ne objavljuju tačne količine nafte i naftnih derivata po pojedinačnim terminalima niti detaljan nivo popunjenosti skladišta. Ono što možemo potvrditi jest da Federacija BiH raspolaže strateškim rezervama koje se kontinuirano dopunjavaju i održavaju u skladu s odlukama Vlade Federacije BiH i važećim propisima. Ove rezerve služe kao sigurnosni mehanizam u slučaju poremećaja u snabdijevanju, elementarnih nepogoda ili izuzetnih tržišnih poremećaja. Detaljni podaci o količinama i rasporedu rezervi dostavljaju se nadležnim institucijama Federacije BiH u okviru zakonom propisanog sistema nadzora, dok se javnosti saopštavaju informacije koje ne mogu ugroziti sigurnost infrastrukture i stabilnost sistema energetskog snabdijevanja.“
Jedan od uvjeta pridruživanja Evropskoj uniji jest uspostavljanje tromjesečnih zaliha u kojima bismo trebali imati 200 miliona litara nafte, što je za Bosnu i Hercegovinu trenutno nedosanjani san.
„Devet miliona maraka godišnje se izdvoji kroz plaćanje takse od jednog feninga po litri goriva od 2014. do danas. Direktiva Evropske unije je da svaka zemlja mora osigurati zalihe za 90 dana potrošnje u jednoj godini, a mi bismo trebali imati 250 miliona litara. Mi posjedujemo neke zalihe, ali je to rezervisano za izvanredne situacije kao što su požari, poplave itd.“, objašnjava predsjednik Udruženja prometnika naftnih derivata FBiH Milenko Bošković.
Evropska energetska zajednica je još 2012. godine dala rok Bosni i Hercegovini za uspostavljanje rezerve od 200 miliona litara. Iako je postojala inicijativa za pružanje tehničke pomoći od strane ove organizacije u ovom projektu, do njegove realizacije nije došlo.
Plaćajući taksu od jednog feninga, građani su obezbijedili dovoljno novca za uspostavljanje funkcionalnih naftnih rezervi. U posljednjih 30 godina se nije uradilo apsolutno ništa po pitanju realizacije tog plana i sigurnosti u energetskom sektoru u doba kriza. Iz tog razloga smo osuđeni kroz svaku novu krizu prolaziti bez plana ili u najboljem slučaju sa ad hoc rješenjima, koja sama po sebi ne mogu odgovoriti ozbiljnosti situacije.
Uspostava mehanizma u zakonu o akcizama?
U Parlamentu Bosne i Hercegovine od parlamentarnog zastupnika Saše Magazinovića i ekonomskog analitičara Faruka Hadžića jučer je predložena uspostava mehanizma u zakonu o akcizama. Zakon koji bi po njihovim riječima značio mogućnost kreiranja stabilnosti u ovom segmentu.
„Ovdje govorimo o davanju jakog instrumenta Vijeću ministara u utjecaju na nivo iznosa akciza koji se naplaćuje tokom određenog vremenskog perioda. Akcize se u BiH naplaćuju na naftne derivate, recimo na dizel je 0,30 KM po litri, na benzin 95 je 0,35 KM po litri i benzin 98 je 0,40 KM po litri. Ako ovaj mehanizam bude usvojen u Parlamentu Bosne i Hercegovine, značit će to da Vijeće ministara odmah sutra na hitnoj sjednici može donijeti odluku kojom će smanjiti cijenu akcize za 0,10 KM u trajanju od mjesec dana“, objašnjava Hadžić za portal Tačno.net.
Hadžić također podrazumijeva da je u ovaj mehanizam ugrađeno njegovo temporalno korištenje do šest mjeseci u roku od jedne kalendarske godine iz razloga što je nemoguće znati koliki poremećaji mogu biti.
„S ovim mehanizmom mogli bismo podnijeti bez ikakvih problema rast cijena nafte na svjetskom tržištu i do 100 dolara. Otprilike od 70 do 100 dolara, što je ukupno 50 posto rasta, u ovome trenutku bismo mogli amortizovati kroz ovaj mehanizam. Na ovaj način ne bi došlo do lančanog poskupljenja ostalih proizvoda jer ne bi postojao argument za primjenu poskupljenja“, ističe Hadžić u nastavku razgovora.
Na koncu, pitanje je koliko bi vremenski trebalo trajati donošenje ovog mehanizma u Vijeću ministara. Provođenje takve zamisli u Bosni i Hercegovini lako može naići na političke opstrukcije ako se određenoj strani ukaže interes za njima. S druge strane, naftne rezerve očigledno nisu nešto prema čemu možemo gledati. Isto kao što nije jasno koliko bi kriza na Bliskom istoku mogla trajati i kakve sve posljedice sa sobom nosi nije jasno ni koliko novih kriza možemo izdržati kroz improvizaciju i odsutnost plana i sistema.