Zabrana korištenja mobitela u školama: Progres ili regres obrazovnog procesa

Ovo je evidentno bila „reforma“ obrazovanja, a njene posljedice su se dugo osjetile u Europi tog doba. Zabrana „logosa“ stoičke škole je napravila dugotrajni regres društva od koje se civilizacija starog kontinenta dugo oporavljala.

Kako su nastali tabla, kreda i spužva

Obrazovanje, pa tako i potencijalni napredak istog, obuhvata brojne elemente. Osim promjena u metodici i didaktici djelovanja, na obrazovanje je značajan uticaj imao i tehnološki napredak. On je svakako uticao na sve segmente društva, a samim tim i na ono što čini njegovu osnovu – obrazovanje.

Posebno je takav napredak prisutan u razvoju i primjeni školskih učila koja su doživljavala svoju modifikaciju i akomodaciju kroz prošlost.

Najveća reforma školskih učila u klasičnoj učionici se desila početkom XIX stoljeća. Tada je profesor James Pillans iz Edinburga na zidu spojio pločice svih učenika i napravio prvu „školsku tablu“.

Tada su učenici koristili pločice sa škriljcima [vrsta stijene] da zapisuju nastavno gradivo, a ovaj profesor geografije je želio svoja predavanja učiniti vidljivijim za sve učenike. Tada su učenici pisali škriljcima na pločicama, a zapisano se brisalo krpama.

Sekundarno se počela koristiti kreda (krečnjak) koji je vodootopiv pa su se zapisi mogli brisati spužvom. Ovako je nastalo školsko učilo koje ima svaka učionica zadnja dva stoljeća.

Pet segmenata

Danas se često vode rasprave o upotrebi mobitela na nastavi. Moderna tehnologija je ponudila široku upotrebu aparata koji se teško mogao i zamisliti prije pola stoljeća. Pretjerana upotreba istog je dovela do brojnih problema koji se ne odnose samo na obrazovni proces. Uglavnom se govori o pet osnovnih segmenata do kojih dovodi pretjerana upotreba istog, a odnose se na fizičko psihičko stanje djeteta.

Prvi problem je mentalno zdravlje te pojave depresije i anksioznosti, nakon toga oštećenje vida, poremećaj spavanja, tjelesna pogrbljenost te nedostatak koncentracije. Svi ovi elementi negativno utiču na razvoj djece, a osnovna zadaća škole je „proizvodnja“ zdravog djeteta u svakom njegovom obliku.

Kada se govori o obrazovanju posebna pažnja je usmjerena na nedostatak koncentracije na nastavi i kod učenja nastavnog gradiva. Studije su pokazale da djeca koja previše upotrebljavaju mobitele imaju slabiji uspjeh, veoma lošu koncentraciju na nastavi te skromnu produktivnost i pozornost.

Ove činjenice govore u prilog da je najidealnije zabraniti upotrebu mobitela u školama. Brojne države Europe već sprovode takve aktivnosti od ove školske godine. U Francuskoj se sprovodi „digitalna pauza“ eksperimentalno za 50.000 učenika, a sljedeće godine će to biti na nacionalnoj razini.

Smatra se da djeca do 11 godina ne trebaju nikako da koriste telefon, od 11 do 13 da imaju telefon bez interneta (dumbphone), a do 15 godina da imaju ograničen pristup internetu. U školama djeca moraju predati svoj telefon na ulasku i školski dan provesti bez njega.

U Španjolskoj je od ove školske godine Državno školsko vijeće donijelo veto na upotrebu mobitela u osnovnim školama, a velika su ograničenja za upotrebu istog u srednjim školama. Italija je uvela zabrane mobitela u školama, a računari se mogu koristiti uz strogu kontrolu nastavnika.

Učenici u Grčkoj telefone moraju držati u školskim torbama, a razmatra se od sljedeće godine da se oni skroz zabarane u školama. Valonski dio Belgije je donio strogu zabranu, a Flandrija je ostavila školama „na volju“ dozvolu nošenja mobitela u školama. Nizozemska je donijela zabranu od rujna ove godine, a Slovenija ostavila svakoj školi takvu odluku na vlastiti izbor.

Pozitivne strane upotrebe

Zanimljivi su rezultati koji su sprovedeni u Sloveniji gdje je 60 posto učenika izjavilo da je doživjelo neki oblik nasilja na internetu. S obzirom da im je pristup internetu uglavnom preko mobitela primarna misao može biti sljedeća – zabranom upotrebe mobitela onemogućiće se nasilje na internetu.

Ali ovdje postoji evidentan problem. Ako zabranite upotrebu mobitela u školama niste zabranili (zlo)upotrebu istog u životu djece. Ovdje se čak može konstatirati da je nedostatak edukacije, pa i onog u školama, jedan od krivaca nasilja na internetu.

Ono što svakako treba zabraniti je neadekvatna i nekontrolirana upotreba mobitela. On ima svoje pozitivne segmente u obrazovnom procesu. Prvi takav je da učenici pomoću njega imaju mogućnost pristupa informacijama, istraživati brojne teme i širiti svoje znanje izvan udžbenika.

Drugi segment pozitivne strane mobitela je sticanje digitalnih vještina, treći korištenje brojnih aplikacija za učenje i vježbanje, a četvrti sigurnost jer učenik brzo može stupiti u kontakt sa roditeljima i drugim osobama od kojih može tražiti pomoć. Iz ovoga je vidljivo da kontrolirana upotreba mobitela donosi benefite nastavnom procesu.

Šta da je Egipat zabranio papirus?

Sa druge strane distrakcija pažnje, socijalna izolacija, zdravstveni rizici i potencijalni gubitak kritičkog mišljenja koji donosi višak informacija su osnovni razlozi zbog kojih treba zabraniti upotrebu mobitela.

Ako se ovome doda odgojna komponenta u kojoj je veoma loše dozvoliti bilo šta bez kontole, ali i zabraniti ono što je sastavni dio današnjeg života, evidentno je da svaka odluka treba biti analizirana te se naći neka „zlatna sredina“ koja ne bi dozvolila da se zabrani potencijalno korisno školsko učilo, ali svakako onemogućila zloupotreba istog.

Kada su Sumerani razvili prvobitno školstvo prije 4.000 godina, zapisivali su na „tablicama“ i razvili prvi bibliotekarski katalog. Potencijalno su mogli zabraniti tablice jer su se iste mogle zloupotrijebiti drugačijim sadržajem. Mogao je i drevni Egipat zabraniti papirus jer se na njemu svašta moglo pisati, a čak su se i školske ploče i krede mogle zabraniti jer su se njima mogli učenici povrijediti.

U takvom promatranju upitna je i upotreba knjiga jer su brojni pisci zloupotrijebili „hartiju“ i pisali neadekvatan sadržaj – posebno za djecu.

Ono što predstavlja problem je činjenica da se ne pristupa edukaciji. Svakako se kratkotrajno u školama mogu zabraniti mobiteli, ali oni su sastavni dio života većine ljudi na planeti. Ako se govori o mobitelu i društvenim mrežama kao mediju onda se moglo govoriti i o zabrani upotrebe radija ili televizora u životu – jer mogu donijeti negativne sadržaje. Nekada su majke djeci rukom prekrivale oči kada se pojave „ljubavni sadržaji“ na televiziji, ali je pitanje da li je ta zabrana gledanja donijela pozitivnost u odgoju djeteta.

‘Mač sa više oštrica’

Svaki tehnološki napredak je benefit za društvenu zajednicu. Ne možete zabraniti nuklearnu energiju jer su je neki zloupotrijebili pa napravili nuklearnu bombu. Obrazovne institucije služe edukaciji, ali i odgovaraju na postavljene probleme u društvu.

Zabrana korištenja mobitela u školama je „mač sa više oštrica“ jer trenutno može donijeti korisnost sa aspekta potencijalno bolje koncentracije učenika, ali će ih sa druge strane ostaviti needucirane o zloupotrebi istog.

U ekologiji se zabranama i kaznama postiže mnogo, ali edukacijom čistoća prirode ulazi u DNK čovjeka od malih nogu. Ako niste obrazovali ljude nego samo prijetite kaznama onaj koji baca smeće će samo čekati priliku da to uradi gdje nema kontrole i kazne. Možete li zamisliti društvo u kojem će se koristiti mobiteli i internet bez kontrole jer su zabranjeni tamo gdje se jedino potencijalno mogu kontrolirati?

Mobitel i internet su školska učila kao što su to kreda, ploča, olovka i bilježnica. Ne možete zabraniti kredu jer se djeca mogu njome gađati niti zabraniti olovku jer djeca s njom mogu šarati. Cilj obrazovanja je edukacija, a poseban segment iste je učenje o (zlo)upotrebi različitih stvari i sadržaja.

Bit priče je razvoj (samo)kontrole, a zabrana nečega što može biti korisno za obrazovni proces i što je, kada se izađe iz školske zgrade, sastavni dio života je veoma pogrešno i donosi nekontrolirane posljedice.