Više odgovornosti, a ne viši stepen zaštite
Foto: ArtSvetlana / Shutterstock.com
Uz zahtjev Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine da nastavnice i nastavnici dobiju status službenog lica
Status službenog lica nosi veću odgovornost, a propisane su i kazne. No, može li taj status zaštititi nastavnice i nastavnike od verbalnih i fizičkih napada?
Piše: Arifa Isaković
Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine je, nakon 14. juna 2023. godine i incidenta u Osnovnoj školi Lukavac Grad, kada je učenik od nepunih 14 godina pucanjem iz pištolja teško povrijedio jednog zaposlenika škole, pokrenuo inicijativu da se napad na radnike i radnice u obrazovaniju tretira kao napad na službeno lice.
To će iziskivati promjenu Krivičnog zakona Federacije BiH, ali siguran sam da će naš zahtjev naići na odobravanje i da ćemo u kratkom periodu imati usvojene izmjene, rekao je tim povodom Selvedin Šatorović iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
A šta bi prosvjetni radnici i radnice dobile ovim izmjenama Krivičnog zakona?
Još prije dvije decenije uglavnom su bili izloženi pritiscima doživotnih direktora i direktorica škola i doživotnih stručnih savjetnika, čija se stručnost u odnosu na nastavnike ničim nije mogla dokazati. Negdje oko 2012. godine, dodjeljivanjem prava roditeljima da učestvuju u upravljanju školama kroz školske odbore i kroz postupak izbora direktora škola, ublažena je diktatura u školama, ali je počeo teror roditelja i đaka nad nastavnicima. Sada, zbog osjećaja nesigurnosti, prosvjetni radnici i radnice u Kantonu Sarajevo, ali i u regiji, traže status službenog lica.
Prema Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, službena osoba je izabrani ili imenovani službenik ili druga službena osoba u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti i u drugim organima uprave i službama za upravu Federacije, kantona, gradova i općina koje obavljaju određene upravne, stručne i druge poslove u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala; osoba koja stalno ili povremeno vrši službenu dužnost u navedenim organima i tijelima; ovlašćena osoba u privrednom društvu ili u drugoj pravnoj osobi kojoj je zakonom ili drugim propisom donesenim na osnovu zakona povjereno obavljanje javnih ovlašćenja, a koja u okviru tih ovlasti obavlja određenu funkciju; te druga osoba koja obavlja određenu službenu funkciju na osnovu ovlašćenja iz zakona ili drugog propisa donesenog na osnovu zakona. Nigdje se konkretno ne spominju školske ustanove, kao ni prosvjetni radnici, ali se spominju pravna lica s javnim ovlaštenjima, što bi mogle biti i odgojno-obrazovne ustanove. Ako se ovakvo tumačenje definicije službenog lica uzme ispravnim, onda prosvjetni radnici već imaju status službenog lica! No, važnije je pitanje može li taj status zaštititi nastavnice i nastavnike od verbalnih i fizičkih napada?
Zahtjevi prosvjetnih radnika za status službenih lica uslijedili su nakon što su u školama u Beogradu (Srbija) i Lukavcu (Bosna i Hercegovina) učenici osnovne škole izvršili napad vatrenim oružjem na učenike i učenice i školsko osoblje. U ovakvim slučajevima, status službenog lica nastavnicima ne znači mnogo jer, prema članu 84. Krivičnog zakona Federacije BiH, maloljetniku koji je u vrijeme učinjenja krivičnog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik), mogu se izreći samo odgojne mjere.
U slučaju verbalnog i fizičkog napada koji bi eventualno počinili roditelji, nastavnike štiti Krivični zakon Federacije BiH isto kao i druge građane. Za nanošenje teških tjelesnih povreda i trajnog narušavanja zdravlja počiniocu se može izreći kazna zatvora od jedne do deset godina. Za ugrožavanje sigurnosti više lica ozbiljnim prijetnjama kažnjava se zatvorom od tri mjeseca do pet godina, a ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo tog lica kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci. Prema članu 358. Krivičnog zakona, verbalni i fizički napadi na službeno lice kažnjavaju se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine, a to znači da su verbalni i fizički napadi na prosvjetne radnike kao neslužbena lica kažnjivi oštrijim kaznama. Osim toga, status službenog lica nosi veću odgovornost, a jasno su propisane i kazne u slučaju da službeno lice počini krivično djelo. Kad je riječ o krivičnim djelima koja se u Krivičnom zakonu odnose na službena lica, a prosvjetni radnici su u poziciji da ih počine, ona su već opisana u Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajeva i drugim podzakonskim aktima.
Članovima 219, 220, 221 i 222 Krivičnog zakona predviđene su kazne za roditelje, usvojitelje i staratelje za zanemarivanje svoje funkcije zbrinjavanja ili odgoja djeteta ili maloljetnika, zbog prisile djeteta ili maloljetnika na rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi i na prosjačenje, te zbog drskog i bezobzirnog ponašanja kojim ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje djeteta ili maloljetnika, ali rijetki su roditelji koji su kažnjeni zbog zanemarivanja odgoja djeteta ili maloljetnika.
Vjerujem da je inicijativa Saveza samostalnih sindikata BiH dobronamjerna, ali ne vjerujem da je dobro promišljena, a nije prva takva. Možda je trebalo dva puta razmisliti ili provesti šire konsultacije, da nam se ne desi da dobijemo više štete nego koristi. Nama ne treba status službenog lica za prosvjetare, nama treba vraćanje povjerenja u obrazovanje i ugleda nastavničkom osoblju, a to se ne postiže izmjenom zakona, nego ukupnog ambijenta, što je mnogo teže postići.
