Foto: Freepik
2024. bit će najveća godina ikada za demokraciju. U ovom povijesnom trenutku, preko četiri milijarde ljudi, što je više od polovice svjetske populacije u više od 40 zemalja, izaći će na izbore.
Nacionalni izbori održat će se u Sjedinjenim državama, Indiji, Indoneziji, Rusiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Pakistanu, Bangladešu, Tajvanu, Meksiku i Južnoj Africi, da spomenemo samo neke. I Europska unija će na izbore. Ovaj užurbani slijed izbora izvanredan je zbog raznolikosti nacija i naroda koji sudjeluju, kao i zbog svoje ogromne veličine.
Primamljivo bi bilo na ovaj proces gledati kao na trijumf demokracije kao dominantnog organizacijskog principa upravljanja u modernom svijetu. Međutim, pomnije ispitivanje pokazuje da je demokracija ugrožena na mnogim frontama. Iako ti izazovi imaju različite oblike u različitim jurisdikcijama, pojavljuju se neki jasni obrasci. Ova godina bit će teška za demokraciju, ali još uvijek postoji razlog za oprezni optimizam u pogledu njezine budućnosti.
Ovo je kratki pregled samo nekih od značajnijih izbora koji će oblikovati svijet ove godine.
Sjedinjene američke države
Izbori s najvećim ulogom bit će američki opći izbori u studenom: za predsjednika, Zastupnički dom i Senat. Amerika je već desetljećima najmoćnija svjetska demokracija i jamac (iako manjkav) za demokratske vlade diljem svijeta.
Donald Trump vjerojatni je republikanski kandidat. Prema analizi Varieties of Democracy (V-Dem), u svom prvom predsjedničkom mandatu učinio je više od bilo kojeg prethodnika na potkopavanju demokracije. Ovaj put obećava da će kazniti političke protivnike, poništiti neovisnost Ministarstva pravosuđa i proširiti predsjedničke ovlasti na nepolitička područja državne uprave. To je potaknulo predsjednika Bidena da upozori da je i “demokracija na glasačkom listiću” na predsjedničkim izborima. Čini se međutim da u ovoj fazi američki glasači ne mare previše, jer Trump vodi u mnogim ključnim ispitivanjima javnoga mnijenja.
Indija i Indonezija
Uspon demokracije u Indiji i Indoneziji, drugoj i četvrtoj najmnogoljudnijoj naciji na svijetu, iznimno je važan za globalni napredak ljudskih sloboda. Veličina izbora u tim zemljama u razvoju, s ukupnom populacijom od 1,7 milijardi, također je i čudo moderne administracije. Čini se da će indijski premijer Narendra Modi dobiti treći mandat na izborima koji će se vjerojatno održati između travnja i svibnja, dok je indonezijski ministar obrane Prabowo Subianto jasan favorit da u veljači postane sljedeći predsjednik najveće muslimanske nacije na svijetu.
U oba slučaja postoji rizik da će ovi “snagatori” vlast osvojiti na slobodnim i poštenim izborima, ali da će potom provoditi neliberalne politike koje opterećuju demokratske institucije.
Velika Britanija i Europa
Ujedinjeno Kraljevstvo će na opće izbore izaći vjerojatno u drugoj polovici godine. Trenutne ankete pokazuju da će doći do prve promjene vlade nakon 14 godina, pobjedom Laburističke stranke koju vodi Keir Starmer. Ako se to dogodi dobit ćemo podsjetnik na sposobnost demokracije da omogući prijenos političke moći između suprotstavljenih interesa bez krvoprolića. To je nešto u čemu čovječanstvo nije uspijevalo veći dio svoje povijesti.
Ostatak izbora u Europi bit će barometar položaja populističke krajnje desnice. Uspjeh antiislamskog ekstremista Geerta Wildersa na izborima u Nizozemskoj u studenom prošle godine uzrokovao je da mnogi analitičari predviđaju da će krajnja desnica doživjeti porast potpore na izborima za Europski parlament u lipnju, kao i na nacionalnim izborima u Austriji, Belgiji, Hrvatskoj i Finskoj.
Afrika
Nacionalni izbori održavaju se u desetak zemalja, uključujući Ruandu, Ganu, Tunis, Južni Sudan i Alžir. Najviše pozornosti bit će usmjereno na izbore sredinom godine u Južnoj Africi, koji će biti najvažniji od kraja apartheida 1994. godine. Trenutne ankete pokazuju da nakon tri desetljeća na vlasti, Afrički nacionalni kongres (ANC) neće moći prikupiti potrebnih 50% glasova za samostalno vladanje, čime bi se okončala 30-godišnja jednostranačka vladavina.
Lažni izbori
Posebno treba istaknuti izbore 2024. koji neće biti ni slobodni ni pošteni. Rusijom, Ruandom i Bjelorusijom upravljaju tirani koji zatvaraju svoje protivnike i organiziraju lažne izbore koji donose većinu od 90% ili više. Tu su i smijurije od izbora u Bangladešu, Iranu i Tunisu gdje čelnici dopuštaju opoziciji da se natječe, ali ne i da pobijedi.
Hoće li demokracija izdržati ove testove?
Izbori se održavaju dok se neliberalizam širi diljem svijeta, dok gledamo kako slabe neovisne institucije u nekim od najvećih demokracija, te dok svjedočimo sve većem razočaranju u naprednim demokracijama, posebno među mlađim ljudima, glede dobrobiti demokratskog sustava.
Ipak, postoji i razlog za oprezni optimizam, da dugi luk povijesti i dalje odlučno usmjerava prema demokratičnijem svijetu.
Demokracija ostaje model kojem teži većina zemalja u razvoju. Prema Freedom Houseu, 1990. godine bilo je 69 demokracija, što je do 2014. poraslo na 122. Značajno je da čak i diktatori i despoti osjećaju potrebu da si daju privid demokratskog mandata. Ankete u razvijenim demokracijama i dalje pokazuju visoku razinu potpore idealima demokratske vlasti.
“Vlada naroda, za narod, od strane naroda” još uvijek ima značajne prednosti u odnosu na sve druge alternative koje se trenutno isprobavaju. Ali 2024. bit će godina velikih kušnji.
Nicholas Reece, The Conversation