Foto: Novosti
Uprkos upozorenjima o nadolazećem nevremenu, više od 100 ljudi ostavljeno je u nepristupačnom i neuslovnom kampu Lipa gdje je palo više od metar snijega u roku od 48 sati. Spasila ih je samoorganizovana grupa Bišćana koji su se probili kroz snijeg i dovezli sve ljude u grad.
Piše: Nidžara Ahmetašević
“U Lipi je bio veliki snijeg… Nismo ništa jeli dva dana… Bilo nas je strah… Da nisu došli po nas neko bi sigurno umro… Nema ljudskih prava. Psi su bolji od nas.” Ovo su riječi mladića koji je zajedno sa još stotinjak ljudi bio zatočen u snježnoj oluju u kampu Lipa kod Bihaća.
Tokom 48 sati na prostoru Lipe je palo više od metar snijega. Usljed nevremena nestalo je i struje, a nije se mogla probiti ni cisterna sa vodom (jedini način snabdijevanja u kampu), niti Crveni križ koji inače donosi hranu.
Istovremeno, u cijelom Unsko-sanskom kantonu, kao i dobrom dijelu BiH, proglašeno je vanredno stanje, dok je više od 100.000 domaćinstava ostalo bez struje. No, za razliku od građana i građanki BiH, ljudi u kampu žive u kontejnerima, uz minimalne uslove za život.
Snimci snježne oluje iz kampa došli su do javnosti rano u ponedjeljak, 24. decembra. U kasnim poslijepodnevnim satima, putem društvenih mreža, počeli su se širiti snimci na kojima se vidi spašavanje. U akciji, sudeći po snimcima i onom što su nam rekli neki od učesnika, sudjelovali su Bišćani koji su se sami organizovali, probili se do kampa, a onda vlastitim vozilima prevozili ljude do grada. Na kraju puta, na samom ulazu u grad, sve evakuisane je preuzeo IOM kao i nadležne službe te organizacije koje inače rade u kampovima u BiH.
Čak ni kada su informacije o oluji, koja je zatrpala Lipu, došle do javnosti, i kada se do kampa nije više moglo probiti a ljudi koji gore borave, uključujući i uposlenike, ostali bez hrane i vode, nadležni i članovi međunarodne organizacije se nisu angažovali na spašavanju. Situacija u cijeloj BiH, naročito u dijelovima Krajine, izuzetno je teška ovih dana usljed nevremena, posebno jer domaće institucije nemaju dovoljan kapacitet. Međutim, IOM i EU na raspolaganju imaju EUFOR snage, koje imaju i kapacitet i opremu. No, nisu bili uključeni u spašavanje.
Upravljanje nad kampom Lipa je prije dvije godine formalno preuzelo državno Ministarstvo sigurnosti, odnosno Ured za strance koji je pri ovoj instituciji, ali u praksi je to i dalje nadležnost IOM-a koji i plaća veći dio uposlenika.
Slične situacije dešavaju se svake zime od 2021. kada je kamp Lipa sagrađen na nepristupačanom terenu, 20 kilometara udaljen od Bihaća, bez osnovne infrastrukture i okružen šumom. Migranti koji su boravili u kampu tokom ovih godina pričali su o divljim životinjama koje redovno dolaze, ali i nehumanim uslovima za život, uključujući česte nestašice vode, oskudne obroke i nedostatak medicinske brige. Ipak, ono čega ne nedostaje su sigurnosne kamere, žice i beton, a ima dovoljno i kontejnera u kojima su prisiljeni živjeti raspoređeni tako da u jednom bude njih šestero. Kapacitet kampa je 1.500 ljudi.
Kamp je izgrađen uz finansijsku podršku EU (1,7 miliona eura), te pojedinih zemalja članica uključujući Njemačku, Austrije, Švicarsku, Italiju i Vatikan, te pomoć Danskog savjeta za izbjeglice (DRC), Razvojne banke Vijeća Europe i UN agencije. Sve ukupno projekat je koštao više od 3 miliona eura. Nosila je organizacija koja je u BiH nadležna za pitanja “upravljanja migracijama”. Radi se o Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM). Sve donacije za BiH vezane za migracije i dalje dolaze preko IOM-a, koji odlučuje o tome kome će i pod kojim uslovima sredstva biti dodijeljena, te uspostavlja pravila koja domaće institucije moraju da slijede, što je jedan od uslova za saradnju sa EU i napredak ka članstvu.
Godinama je medijima pristup Lipi bio ograničen, a rijetke slike javnost može vidjeti nakon posjeta delegacija, uglavnom iz zemalja donatora, ili BiH zvaničnika. Mediji koji su uspjeli ući u kamp su mogli razgovarati samo sa migrantima uz kontrolu uposlenika i to tako da sami migranti dobijaju instrukcije šta smiju a šta ne smiju reći.
Situacija nije puno drugačija u ostalim kampovima u BiH gdje ljudi borave u kontejnerima, uz minimalne uslove za život, izloženi stalnim pritiscima.
Prema informacijama koje smo dobili ujutro, 25. decembra, evakuisani ljudi iz Lipe smješteni su u kamp Borići u Bihaću, ali su odvojeni od ostalih koji tu borave, te im je dozvoljen samo odlazak u trpezariju gdje im je obezbijeđen obrok.
U međuvremenu, snimci akcije spašavanja, koji su bili na par sati dostupni na društvenim mrežama, su nestali, a zamijenili su ih šture zvanične informacije i saopćenja za medije, te video trenutka kada promrzli ljudi ulaze u dvorište kampa Borići. Uposlenici i sami migranti sa kojima smo stupili u kontakt nisu bili voljni razgovarati o onom što se desilo.
No, priča o spašavanju i solidarnosti ipak je došla do javnosti, kao i o problemima sa kojima moraju da se nose oni koji prolaze kroz BiH na putu ka EU. Upravljanje migracijama i stroga kontrola granica, i postojeći vizni režimi, ostaju stalna prijetnja po živote ljudima kojima je migracija često jedini način da prežive, jer dolaze iz zemalja pogođenih ratom, siromaštva ili gdje su klimatske promjene toliko uticale da život tamo više nije moguć.