Foto: BN
Koliko god je objašnjavao da je riječ o šali, izjava Milorada Dodika da će onome ko ne glasa za Nikolu Šobota za gradonačelnika Banjaluke, inače hirurga u operacionoj sali biti „smanjene šanse za život“, ostavila je pečat na ovogodišnju predizbornu kampanju. Radilo se o prijetnji ili o neslanoj šali, ovakav nastup lidera SNSD-a, koji je istovremeno i predsjednik Republike, primjer je uplitanja entitetske vlasti u lokalne izbore.
Piše: Miljan Kovač
Primjer su i Dodikove otvorene prijetnje građanima Bijeljine i Modriče, da ako ne glasaju za „njegove kandidate“, od Vlade RS neće dobiti ništa. Istovremeno, baš u toku kampanje za lokalne izbore tempirano je otvaranje objekata, čija gradnja je finasirana iz entitetskog budžeta, poput bolnice u Doboju.
Da se tokom predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini po nastupima političara ne može znati radi li se o lokalnim ili opštim izborima, ovdje je to ustaljena praksa, kao i (zlo)upotreba javnih resursa sa svih nivoa vlasti. Bez obzira što se na izborima biraju vlasti opština i gradova koje bi trebalo da obezbjeđuju bolji život građana u tim zajednicama i rješavaju njihove svakodnevne probleme, u kampanji se više priča o „budućnosti“, naroda i države nego o rješavanju urednog vodosnabdijevanja, rekonstrukcije ulica, smanjenja zagađenja. Glavnu riječ ne vode kandidati za lokalne skupštine nego lideri njihovih političkih stranaka, koji često zauzimaju visoke fukcije na entitetskom ili državnom nivou. Takva (pred)izborna slika jedinstvena je širom Bosne i Hercegovine.
Kako šef kaže
Dijana Ješić, generalna sekretarka Narodnog fronta za Impuls kaže da je predizborna kampanja ove godine bila klasičan primjer onoga što se naziva funkcionerskom kampanjom.
„Rekla bih da primjer uplitanja viših nivoa vlasti, a koji svi zanemarujemo, jeste postavljavljanje ministara i direktora javnih preduzeća i institucija na kandidatske liste za odbornike, iako je jasno da ti ljudi neće biti odbornici. Pritisak na zaposlene za skupljanje glasova u tim ministarstvima, institucijama i preduzećima su i te kako uticali na loklalne izbore“.
Dijana Ješić / Foto: Facebook
Podsjeća na Dodikove prijetnje glasačima u Modriči, kojima je priznao da Vlada i on nisu usmjeravali novac u tu opštinu, jer lokalnu vlast nije vršio njegov SNSD.
„Poručio je da on odlučuje gdje će novac ići. Tako je iz svog budžeta usmjerio „Putevima Srpske“ milion KM za infrastrukturne projekte, a zasluge za te projekte je preuzeo funkcioner Puteva, koji je ujedno bio i SNSD-ov kandidat za načelnika“.
Nisu ovdje u predizbornim kampanjama prijetnje i ucjene birača ništa novo kao ni činjenica da one dolaze od vršilaca najviših političkih funkcija. Godinama smo svjedoci da predstavnici entitetske vlasti plaše glasače na lokalnim izborima da će se njihove lokalne zajednice naći pod svojevrsnim sankcijama, ukoliko izaberu svoje predstavnike koji ne dolaze iz onih političkih opcija koje vladaju na entitetskom ili državnom nivou. Posljedica je to potpunog nedostatka političke kulture i kulture dijaloga, a u to spadaju i prijetnje glasačima i pokušaji diskreditacije političkih protivnika na najprimitivnije načine.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle, kaže da to i ne čudi, jer borba za vlast u Bosni i Hercegovini i ne predstavlja borbu za prosperitet države i građana, već za interese pojedinaca. Zato se sredstva i ne biraju.
Vehid Šehić/ Foto: Avaz
Valjda da bi pritisci s viših nivoa vlasti bili ubjedljiviji, vrši se i otvorena obmana birača, što kandidovanje ministara ili poslanika za odbornike lokalnih skupština svakako jeste.
„Po meni je možda bilo neprihvatljivo da su birači bili svjesni činjenice da su ti kandidati više kao mamac za birače, jer niko neće napustiti daleko veću funkciju s daleko većim ličnim dohotkom i prihvatiti se odborničkog mandata. U tom segmentu možda bi trebalo nešto da se mijenja i u izbornom zakonu, kada je u pitanju aktivno učešće viših nivoa vlasti, predsjednika stranaka koji obnašaju visoke funkcije“, kaže Šehić.
Funkcionerska kampanja nije problem samo u BiH, ona je prisutna i u susjednim državama, ali govori zapravo o tome koliko su ta društva demokratska.
Šehić smatra da je problem u tome što ni političke partije koje učestvuju na izborima, osim rijetkih izuzetaka, ne funkcionišu po principima demokratije. Zbog toga lideri vode glavnu riječ, bez obzira da li se radi o opštim ili lokalnim izborima.
„To su uglavnom autoritarne, autokratske stranke gdje se gleda u vođu, tako da je prisustvo vođe bilo kojem skupu vrlo bitno, jer mi još uvijek glasamo, a ne biramo one za koje smatramo da će najbolje ispuniti naša očekivanje na izborima, da će ispuniti ono što su obećali građanima u predizbornoj kampanji“, kaže Šehić.
Posao za glasove
Upravo ovakav odnos snaga od vrha do lokalne zajednice omogućava i zloupotrebu javnih resursa, za uticaj na lokalne izbore.
Da je uticaj entitetske vlasti na ishod lokalnih izbora mogao biti presudan, mišljenja je poslanik Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića u Narodnoj skupštini RS Đorđe Vučinić.
„Kada govorimo konkretno o Trebinju, govorimo o više desetina, a sigurno preko stotinu zaposlenih u javnom sektoru koji su, prema mojim nezvaničnim informacijama, morali donijeti po dvadesetak glasova, s tim da sam čuo da se pred kraj kampanje nudio posao i za svega desetak glasova. Samo na taj način imamo bar 2000 glasača, što je veći broj od razlike u glasovima između Lazara Radana i Mirka Ćurića“, kaže Vučinić.
Đorđe Vučinić/ Foto: Srpska info
Boška Ćavar koja je na proteklim lokalnim izborima nastupala kao nezavisna kandidatkinja za Gradsko vijeće Mostara, ne polaže puno nade u društvo u kome se, kako kaže, ne mora ići u školu da bi stekao diplomu, u kojem se glasovi kupuju i prodaju. U takvom društvu nije čudo ni miješanje viših nivoa vlasti u lokalne politike.
Boška Ćavar/ Foto: Facebook
„Ako znamo kako nam društvo funkcionira, nije teško zaključiti da se viši nivoi vlasti miješaju i u lokalnu politiku. Mnogo je načina preko kojih ostvaruju svoje ciljeve, ali uvijek su u igri zajednički novci iz budžeta, upošljavanja, tenderi.
Utjecaj viših nivoa vlasti na ishod izbora je očigledan, pogledajte izbore u Mostaru, vertikala HDZ-a je donijela većinu za sljedeći sastav GV“, tvrdi Ćavar.
Naši sagovornici ističu da je tokom predizborne kampanje teško razdvojiti šta je redovna aktivnost entitetskih i državnih funkcionera, a šta je zloupotreba u izborne svrhe. Dragan Milanović, potpredsjednik Gradskog odbora PDP-a Banjaluka, kaže da je utisak da su izmjene izbornog zakona, koje su ove godine primijenjene, u određenoj mjeri smanjile te zloupotrebe, ali nedovoljno, jer je vidljivo da su u određenim lokalnim zajednicama i te kako one bile vidljive i prisutne u vidu otvaranja određenih infrastrukturnih objekata. Ipak, postoje primjeri kako bi zakon mogao biti unaprijeđen, kako bi se takvoj pojavi što bolje stalo u kraj.
Dragan Milanović/ Foto: Facebook
„Izborni zakon se svakako može unapređivati i tehnički, a i da se smanji uticaj na glasače. U nekim državama regiona je zabranjeno zapošljavanje u institucije i javna preduzeća kao i davanje bilo kakve jednokratne pomoći, subvencija u periodu od nekoliko mjeseci pred izbore, osim onih neophodnih za funkcionisanje sistema. Možda je to jedna od mogućih mjera“, kaže Milanović.
Ima zakona, nema volje
I sadašnji zakon propisuje kazne za korištenje javnih resursa u kampanji, ali je tvrde naši sagovornici, CIK često žmirio na takve prijave, odbacujući ih kao neosnovane i pravdajući to redovnim funkcionisanjem nekog nivoa vlasti.
Vučinić, koji je i pravnik, napominje da postoje rješenja i u Krivičnom zakonu RS.
„Postoje dva krivična djela – Povreda slobode opredjeljenja birača iz člana 218. kao i Podmićivanje pri izborima ili glasanju iz člana 220. za koje očigledno ni ne zna sudska praksa, a javna je tajna da je upravo ono što je u biću ovih krivičnih djela – obrazac ponašanja vladajuće koalicije“, kaže Vučinić.
Ipak, same izmjene zakona ili nova zakonska rješenja u društvu okovanom korupcijom i bez dovoljno demokratske svijesti, neće puno pomoći. Politička analitičarka Tanja Topić, smatra da je problem mnogo složeniji.
„Zakonom je zabranjena zloupotreba javnih resursa u izborne svrhe, ali smo svi prilično naivni, ako vjerujemo da se zakonima ovo može urediti. Naša vlast donosi zakone koje sama u najvećoj mjeri krši, tražeći prečicu da ostvari sopstvene interese. Potrebno je, zapravo, resetovati cjelokupno društvo, zloupotrebe i kršenje zakona postali su sastavni dio našeg mentaliteta, pa tek pošto pravosudne institucije privedu i presude onima koji su počinili krivična djela vezana za izborni proces, možda ostali izvuku i pouku. Do tada ostaje nekolicini da gunđa, ukazuje na anomalije, buni se, kritikuje , a većini da bude neodvojiv dio ovog klijentelističkog i koruptivnog lanca“, zaključuje Tanja Topić.
Tanja Topić/ Foto: Facebook
Utisak je da je protekle lokalne izbore u BiH karakterisalo manje pritužbi na sam izborni proces u odnosu na opšte izbore prije dvije godine. Uticale su na to svakako i izmjene izbornog zakona, koje je nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice, ali saglasni su naši sagovrnici, to nije dovoljno da se zaključi da je izbor građana bio slobodan i demokratski. Bio bi, kada bi se zanemarili permanentni pritisci na glasače, koji ne traju samo u periodu zvanične predizborne kampanje, već neprekidno od izbora do izbora kupovinom slobodne volje za radna mjesta u javnom sektoru, propagandu, prijetnje i ucjene. U korumpiranom društvu centri moći na demokratske alate gledaju kao na resurs koji ne služi za bolji život građana već za prikupljenje više moći nad istim tim građanima.