Foto: Pixabay
Njihov cilj je isključiti iz javnog djelovanja aktere koji doprinose javnoj debati.
Jasno definisanje pojmova, mogućnost ranog odbacivanja očigledno neosnovanog tužbenog zahtjeva i pravo tuženog na naknadu štete, neki su od ključnih anti-SLAPP prijedloga koje je izradila Kancelarija UN visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) u Bosni i Hercegovini.
U 2022. godini Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini objavili su Procjenu o sigurnosti novinara i pristupu informacijama. Jedan od nalaza istraživanja ukazivao je na pojavu tzv. strateških tužbi protiv učešća javnosti (SLAPP: Strategic Lawsuits against Public Participation) ili malicioznih tužbi za klevetu koje najčešće podnose uticajni pojedinci ili kompanije sa ciljem da zastraše novinare, medijske kuće ili branitelje ljudskih prava koji pokreću teme od javnog značaja, a čije je pokretanje često protivno ostvarenju njihovih pojedinačnih interesa. Sam termin „SLAPP“ su skovali američki naučnici 90-ih godina prošlog vijeka da označe pravne radnje moćnih korporacija ili javnih dužnosnika koji su preduzimali mjere protiv organizacija ili pojedinaca koji se oglašavaju o stvarima od javnog značaja, a sve kako bi osujetili njihov javni angažman.
Te pravne radnje mogu se manifestovati (učestalim) tužbama za naknadu štete od klevete, ali i krivičnim prijavama, u zavisnosti od pravnog sistema svake zemlje i da li je kleveta kriminalizovana ili ne. Jedan od indikatora koji ukazuje da i kod nas postoji česta praksa upotrebe ovakvih tužbi jeste to što prema podacima Misije OSCE-a u BiH većinu (70%) tužbi za klevetu u Bosni i Hercegovini podnose javni zvaničnici ili političari. To pokazuju podaci iz njihovog istraživanja koje obuhvata period 2016-2019. godine. „SLAPP“ radnje se obično mogu prepoznati po očitoj disproporciji snaga. S jedne strane se nalazi moćni pojedinac ili entitet, a sa druge pojedinac ili organizacija koji lako mogu biti finansijski ili egzistencijalno ugroženi. Prema podacima iz istraživanja OSCE-a, oko pet posto svih dosuđenih naknada u predmetima klevete prelazi 10.000 KM, a što predstavlja značajniju naknadu štete, ako se uzme u obzir životni standard u Bosni i Hercegovini. Nisu rijetki ni slučajevi da su neki mediji više puta tuženi od istih tužilaca. To su sve okolnosti koje navode na sumnju da „SLAPP“ kao fenomen ili obrazac postupanja nije nepoznat tužiocima ili moćnim business entitetima koji se kriju iza maske o zaštiti ugleda.
Upravo te indicije, ali i pojedinačni slučajevi malicioznih tužbi protiv branitelja ljudskih prava koji vode borbu za zaštitu javnih dobara, opredijelili su OHCHR u Bosni i Hercegovini da uradi prijedlog zakonskih izmjena ili dopuna kojima bi se postojeći građanski zakoni o kleveti u Bosni i Hercegovini ojačali anti-SLAPP odredbama. Rad na izradi ovog prijedloga započet je u posebno nepovoljnom trenutku za medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, jer su u avgustu 2023. godine stupile na snagu izmjene i dopune Krivičnog zakonika Republike Srpske kojima je kleveta ponovno predviđena kao krivično djelo.
Prijedlozi zakonskih izmjena imaju za cilj prepoznati, onemogućiti ili odstraniti iz pravnog života zlonamjerne tužbe koje fingiraju da im je cilj zaštita od klevete, a kojima je stvarni cilj opteretiti i(li) osujetiti javno djelovanje tuženog koje se odnosi na stvar od javnog značaja, kao što su zaštita životne sredine, javnog zdravlja, upotrebe javnih sredstava i mnogih drugih tema. To nije nimalo lak zadatak jer pravna norma mora obuhvatiti i precizno definisati pojmove koji su fluidni ili predstavljaju novitete, te zatim ponuditi rješenja ili mehanizme kako se zaštititi od te maliciozne pojave („SLAPP“). U tom smislu, zakonski prijedlog protiv „SLAPP“ tužbi predlaže da se definiše šta su to „pitanja od javnog interesa“ i „učešće javnosti“, kako bi se prepoznao tuženi koji pokreće takva pitanja, kako bi se objavama koje predstavljaju takvo učešće javnosti dao viši prag zaštite, kao i da se definiše šta je strateška tužba protiv učešća javnosti ili SLAPP.
Glavne prepreke slobodnom radu medija
Procjena o sigurnosti novinara i pristupu informacijama pokazuje da se novinari u Bosni i Hercegovini susreću s različitim izazovima u nastojanju da sigurno i slobodno upražnjavaju slobodu izražavanja. Izloženi su različitim vrstama pritiska, uključujući politički i ekonomski pritisak, kao i verbalnim napadima i prijetnjama, uznemiravanju na internetu te onemogućavanju pristupa informacijama. Zbog nepovjerenja u policijske i pravosudne institucije ovakvi pritisci, kršenja prava i prijetnje rijetko se prijavljuju.
Kao glavne prepreke slobodnom radu medija novinari i medijske organizacije navode praksu političkog uplitanja u uređivačku politiku, finansijsku nestabilnost, ograničenja u pristupu informacijama, te tužbe za klevetu, od kojih mnoge imaju karakteristike SLAPP tužbi.
Istraživanje ili procjena stanja sprovedena je u okviru zajedničkog globalnog projekta „Globalna kampanja za slobodu medija, pristup informacijama i sigurnost novinara“, koji finansira Nizozemska, a sprovode Kancelarija Visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava (OHCHR) i Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO). U Bosni i Hercegovini projekat vodi OHCHR.
Prijedlog daje i indicije prema kojima se mogu prepoznati postupci koji su zloupotrebljeni protiv učešća javnosti: nesrazmjerna, pretjerana ili nerazumna priroda tužbe ili njenog dijela; postojanje više postupaka pokrenutih od strane tužioca ili povezanih lica u vezi sa sličnim stvarima; zastrašivanje, uznemiravanje ili prijetnje od strane podnosioca odštetnog zahtjeva ili njegovih ili njenih zastupnika.
Prijedlog predviđa da je teret dokazivanja klevete u parničnom postupku o pitanjima od javnog interesa na tužiocu koji mora biti u stanju dokazati, van razumne sumnje, da su klevetničke izjave date trećoj strani maliciozne i da je autor znao da su izjave bile lažne. Isto tako, u slučaju da je tuženi podnio prijedlog za rano odbacivanje tužbenog zahtjeva za klevetu, na tužiocu je da dokaže da tužba nije očigledno neosnovana. I tu dolazimo do vjerovatno najznačajnijeg mehanizma zaštite protiv „SLAPP“ tužbi. Prijedlog propisuje da sudovi mogu donijeti prethodnu odluku o obustavljanju sudskog postupka protiv učešća javnosti, u potpunosti ili djelimično, kao očigledno neosnovanog. Na ovaj način sudovima se daje mogućnost da u ranoj fazi, prije ulaska u meritum i razmatranja same stvari u njenoj srži, odbace tužbu ukoliko se ista prepozna kao „SLAPP“ tužba ili tužba kojoj je cilj spriječiti učešće javnosti u temama od javnog značaja. To je institut „ranog odbacivanje očigledno neosnovanog tužbenog zahtjeva“ i on je posebno djelotvoran jer sprečava zlonamjerne tužioce u ostvarenju njihovog glavnog cilja da samim trajanjem sudskog postupka opterete i umore drugu stranu (troškovima postupka, gubitkom vremena, kapaciteta, itd.).
Prijedlog takođe daje mogućnost tuženome da podnese prijedlog protiv „SLAPP“ tužbe u bilo kojoj fazi postupka, kao i da, u slučaju da se utvrdi da se radi o postupku protiv učešća javnosti koji je, u cijelosti ili djelimično, neosnovan i vođen zlonamjerno, ima pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva. Ili pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao što su fizičke i psihičke povrede pretrpljene kao posljedica vođenja postupka. Ovo je, pored ranog odbacivanja tužbenog zahtjeva, drugi najznačajniji mehanizam zaštite jer bi davanje prava na odštetni zahtjev tuženom, u slučaju da se radi o zloupotrebljenom postupku „SLAPP“ tužbom, moglo odvraćujuće uticati na potencijalne podnosioce takvih tužbi koji bi sada i sami mogli biti izloženi trošku ukoliko se odluče na zloupotrebu dostupnih pravnih sredstava.
Ovo su ukratko najznačajniji aspekti predloženih izmjena i dopuna građanskih zakona o kleveti čije bi usvajanje preveniralo ili smanjilo negativni uticaj podnesenih „SLAPP“ tužbi. Ukoliko se ovi zaštitni mehanizmi uvedu, biće neophodno obrazovati sudije i advokate i omogućiti im treninge kako bi se prepoznale maliciozne tužbe za zaštitu od klevete kojima je cilj isključiti iz javnog djelovanja aktere koji doprinose javnoj debati, kao što su novinari i branitelji ljudskih prava.
Ključ je prvo dati osnovne definicije i pojmove u zakonu kako bi se što lakše prepoznale takve tužbe, a čime će se utabati staza upotrebi zaštitnih mehanizama. U svim izmjenama i dopunama zakona, kao i u svim politikama protiv „SLAPP“ radnji, zakonodavci i donosioci odluka moraju voditi računa o balansu koji je neophodan između očuvanja prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu ugleda.
Autor je saradnik za ljudska prava UN u BiH.