Zahvaljujući roditeljima čija djeca pohađaju srednje škole u Banjaluci u školske kase se godišnje prikupi oko 500.000 maraka pod stavkom zvanom participacija.
Iako postoje „objašnjenja“ Ministarstva prosvjete i kulture RS, preciznih podataka o tome gdje se troše ova sredstva nema, a kako se „participacija“ plaća godinama, jasno je da su u pitanju milionski iznosi.
Rijetki su i roditelji koji uopšte postave pitanja gdje se troši njihov novac.
Posebno zabrinjava činjenica da se proteklih godinama prikupio višemilionski iznos, dok istovremeno škole grcaju u dugovima za vodu, struju i slično, a o njihovom izgledu da i ne govorimo.
Kako kažu roditelji, objašnjenja iz Ministarstva prosvjete RS kako taj novac odlazi za kupovinu svjedočanstva i sveski vrijeđaju, a posebno da se koriste za otklanjanje materijalnih šteta koje u školama naprave učenici?!
“Svake godine nas bukvalno tjeraju da uplatimo tih 50 maraka. Do koje mjere ide pritisak govori i to da se pred svim učenicima saopštava ko je ostao dužan da uplati navedeni iznos. Kada ih pitamo gdje odlazi taj novac, nastavnici kažu da je to u skladu sa zakonom i da je tako propisalo ministarstvo. Roditeljski se završi, a onda svi u hodnicima komentarišu kako je to kriminal” izjavio je jedan od roditelja čije dijete pohađa srednju školu u Banjaluci.
Dodaje kako se roditelji pripreme u osnovnim školama.
“U početku su to osiguranja od tri marke, pa nazovi škole u prirodi, gdje djecu odvezu na neku livadu par kilometara od grada i naplate prevoz po 15 maraka, pa onda školske ekskurzije na kojima se uzimaju ogromne cifre. Znaju da potpitanja nema, jer je roditeljima u cilju da nijedno dijete ne bude izostavljeno“, objasnio je ovaj Banjalučanin koji je želio ostati anoniman.
Priča drugih roditelja je identična, ali boli činjenica da osim komentara druge reakcije gotovo da i nema.
Ministarstvo prosvjete i kulture RS se poziva na Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju, članu 161. stav 3. kojim je kako citiraju, definisano da škola može na početku školske godine od učenika naplatiti participaciju, a da će se prikupljena sredstva koristiti za osiguranje učenika, kupovinu svjedočanstava, diploma, svesaka, otklanjanje materijalnih šteta koje načine učenici i slično.
Iza „može“ i „slično“ se najverovatnije i krije konačan odgovor na pitanje o otimačini novca roditeljima.
Ujedno su se ogradili od iznosa pa navode kako je na direktorima da preporuče koju će cifru roditelji plaćati, a zanimljivo je kako uopšte nemaju podataka koliko je sredstava prikupljeno tokom prošle školske godine uz obrazloženje da su adresa za ovo pitanje škole ili opštine.
„Ministarstvo prosvjete i kulture preporučuje školama, da utvrde visinu participacije do iznosa od 50 KM, takođe, predloženo je da od participacije budu oslobođena djeca ratnih vojnih invalida, djeca bez jednog ili oba roditelja, djeca iz višečlanih porodica i primaoci socijalne pomoći. Ukoliko srednju školu pohađaju dva ili više učenika iz iste porodice, svi zajedno plaćaju participaciju u visini navedenog iznosa. Odluku o visini participacije donosi školski odbor i maksimalan iznos za istu je 50KM, mnoge opštine naplaćuju mnogo manji iznos za upisninu. Sredstva za ovu namjenu se uplaćuju u budžete opština/gradova i raspoređuju se u skladu sa planom budžeta za tu godinu“, naveli su iz Ministarstva prosvjete RS.
Ipak, postoje oni koji pokušavaju na sve načine doći do odgovora, koristeći se naravno raspoloživima zakonskim sredstvima.
Dario Sandić, advokat iz Banjaluke, komentarišući pljačku roditelja, ističe da se novac godinama uzima nezakonito, te da za to niko nije odgovarao, za sada.
„Evidentno je da u ovoj državi, entitetu ili kako god želite da je nazovete, ne postoji niti trunka morala, poštenja i odgovornosti. Iz ovoga vidite da nezakonitih radnji nisu pošteđeni niti oni najbitniji – djeca. I na djeci se krade, zarađuje, uzima“, izjavio je Sandić za Gerilu.
Banjalučki advokat je u nekoliko navrata tražio od Ministarstva prosvjete RS da mu decidno objasne gdje se troši novac roditelja koji svake godine moraju izdvojiti 50 maraka kako bi im djeca pohađala srednju školu.
“Iz dopisa vidite da ovo traje više od dvije godine, ali niste vidjeli da je bilo ko odgovarao, ostao bez posla, otišao u zatvor, vratio novac koji do sada desetinama godina naplaćuju nezakonito. Nema odgovornosti, niti za direktore škola koji uzimaju novac od djece, nema odgovornosti ni za ministra koji daje nezakonita uputstva direktorima škola da uzimaju nezakonito novac od đaka. Nema odgovornosti predsjednika vlade, koga i ne interesuje šta njegov ministar prosvjete radi, jer je zauzet kiriminalnim radnjama na višem nivou, ipak je on premijer“, kategoričan je Sandić.
Međutim, ono što je najgore u svemu, to je da izostaje reakcija roditelja.
Iako iz Ministarstva prosvjete RS navode da postoje određene kategorije koje su oslobođene plaćanja participacije, ogromna većina roditelja kao da i ne mari za ovu otimačinu.
“Roditelji plaćaju i plaćaju i plaćaju…kao da im je samo bitno da djeca budu u školi četiri godine i da dođu sa papirom na kojem piše diploma. Nema apsolutno nikakve brige niti odgovornosti. Ali nikakve. Niko ne zna gdje ovaj novac završi i ko ga i na šta potroši. Škole su u ogromnim dugovima za struju, vodu, grijanje, telefon, internet. Oni koji treba da im obezbijede osnovne uslove za rad ih ne obezbjeđuju, ali to nećete čuti u javnosti od bilo kojeg direktora, jer direktore postavlja ministar i taman posla da „grizu ruku koja ih hrani“. Istovremeno, ne shavataju da nas ta ruka gura pod vodu i guši“, ističe Sandić.
Zaključuje i kako je Ombudsman BiH naložio Ministarstvu prosvjete da donese pravilnik na osnovu kojeg će tačno odrediti koliko se uplaćuje i za šta se uplaćuje novac, ali da se ništa ni nakon toga nije promijenilo.