Na biroima zaposlenje čekaju ekonomisti, pravnici, kriminalisti, ali upisna kvota ne smanjuje se tako lako. Stručnjaci kažu – ako hoćeš da osiguraš radnike za domaće tržište rada prvo uradi kvalitetne analize potreba tržišta rada u BiH. Kratkoročno i za duži period. Na bazi tih procjena i analiza, prioritiziraj zanimanja i škole
Piše: Belmina Čorbić
Bosnu i Hercegovinu u posljednjih deset godina napustilo je skoro 600.000 osoba, podaci su Unije za održivi razvoj i povratak (UZOPI). Iz Unije napominju da brojka nije konačna s obzirom da se podaci još prikupljaju. U deceniji iza nas BiH siromašnija je za više od pola miliona ljudi ne računajući nove naraštaje rođene u nekoj od evropskih zemalja.
Alarmantno, pa opet alarmantno
U prošloj i početkom ove godine brojke nastavljaju alarmantno.
– Od 300 ispitanika, 248 odgovorilo je potvrdno na pitanje brinu li za egzistencijalnu budućnost. Samo 85 ispitanika je zadovoljno kvalitetom obrazovanja, dok je 215 mladih anketiranih odgovorilo negativno na pitanje o kvalitetu obrazovanja – kaže Bisera Džidić, portparolka UZOPI.
Ističe kako je većina ispitanika bila iskrena kad su na pitanje šta je najvažnije za zaposlenje naveli vezu i političku podobnost smatraju bitnom.
– Većina ispitanika smatra da društvena briga za mlade nije zadovoljavajuća, kao što smatraju i da je nedovoljno učešće mladih u donošenju odluka – zaključuje Džidić.
No, sociolog Vladimir Vasić želi ukazati i na još jedan bitan razlog zbog kojeg odlazi radno sposobno stanovništvo.
Hiperprodukcija i kupovina diploma
Riječ je o obrazovnom sistemu, kaže i podsjeća da nije iznenađenje što odlaze mladi ljudi, ali da zabrinjava što odlaze i mladi stručnjaci, poput inžinjera ili programera.
– Mladi obrazovani ljudi svoja akademska zvanja ne mogu implementirati u BiH. Jedan od glavnih razloga jeste i hiperprodukcija diploma. Svjedočimo slučajevima kupovine diploma, pa i doktorskih. To degradira samu nauku, ali utječe na mlade ljude da odlaze iz države koju vide kao besperspektivnu zajednicu – smatra Vasić.
Da je kvalitet obrazovanja loš, stava je i ekonomistica Svetlana Cenić.
Ona posebno ističe nedostatak kritičke misli.
– Ako nema kritičke misli znači da mi proizvodimo obrazovne neznalice. Prošlo je vrijeme kada su fabrike bile smještene u gradovima. Danas ih više nema. Umjesto njih dobili smo obrazovne centre, koji su postali proizvodne djelatnosti. Kako osigurati prakse učenicima, studentima? Govorimo o dualnom obrazovanju, ali ko će platiti smještaj, hranu, prevoz? Ukoliko se preduzetnici odluče pokriti pomenute troškove, niko im ne garantuje da nakon završetka obuke, radnici za bolju platu neće otići u neku od evropskih država – pojašnjava Cenić.
Problem je lako riješiti. Da ima volje i znanja. Na naplatu dolazi dugogodišnji izostanak saradnje i dijaloga između vlasti u oblasti obrazovanja i poslodavaca. Nikada nije na red došla ozbiljna diskusija o prepoznavanju prioriteta i potreba na tržištu rada. Za rezultat imamo masovnu proizvodnju bespotrebnih kadrova. Ili makar onih koji ne trebaju domaćem tržištu.
Analiza potreba tržišta rada
Direktor Udruženja poslodavaca Federacija BiH Mario Nenadić uvjeren je da je neophodno sagledati realne potrebe na tržištu rada, a ne raditi na bazi zastarjelih procjena koje ne odražavaju realne potrebe na terenu.
– Što se nas tiče, stvar je jednostavna i vrlo čitljiva! Ako hoćeš da osiguraš radnike za domaće tržište rada, a ne za regionalno ili europsko, prvo uradi kvalitetne analize potreba tržišta rada u BiH. Kratkoročno i za duži period. Na bazi tih procjena i analiza, prioritiziraj ta zanimanja i škole. Zašto ne omogućimo da studenti kroz rad stiču iskustvo i da im se taj studentski rad kasnije prizna kao pripravnički, a ne da godinama čekaju prvi dan svog pripravničkog staža koji je uslov da počnu svoju radnu karijeru – objašnjava Nenadić.
Ističe i kako se sistem može prilagoditi omogućavanjem brzih prekvalifikacija i dokvalifikacija na novim tehnologijama ili na radnim mjestima koji nisu u okviru osnovnih tj. stečenih zanimanja radnika.
Širom svijeta na godišnjem nivou obrazovni sistemi se reformiraju. Prate se nastavni planovi, planiranja i tehnologije.
Pogriješili smo na početku
Kod nas to nije slučaj. A možda, kažu naši sugovornici, to nekome i odgovara.
– Pogriješili smo na početku. Problem je gotovo uvijek isti, mi skoro niti jednu reformu ne privedemo kraju. Krenemo, stanemo na pola i na kraju dobijemo ništa – kaže Vasić.
Svetlana Cenić podsjeća da za prosvjetu i kulturu ovdje nikad “nema para”.
– Za istraživanje i razvoj ne da nema para, nego o tome se ne razgovara niti se tome posvećuje pažnja. Vlastima odgovora nepismeno stanovništvo – zaključuje Cenić.
Struka godinama upozorava na neophodnost sistemskih izmena kad je u pitanju tradicionalni izbor profesionalne orijentacije koji postoji u Bosni i Hercegovini.
Zato upozoravaju da vlast što prije mora vratiti izgubljenu kontrolu i to kroz redovan dijalog sa poslodavcima i sindikatima.
– Moraju dogovoriti šta su nužne i prioritetne reforme, šta na kojem nivou treba uraditi i u kojem roku. Pratiti europske procese i strategije EU i pojedinih zemalja i sistemski se boriti da zustavimo pokrenuti talas odlaska mladih ljudi i čitavih porodica iz BiH – zaključuje Nenadić.
Odlaze i poslodavci
Na kraju, ne odlaze samo radnici, odlaze i poslodavci, koji otvaraju fabrike u susjednim zemljama u potrazi za radnom snagom i boljim poslovnim okruženjem.
Ranije analize pokazuju da na bh. tržištu najviše nedostaje radnika sa srednjom stručnom spremom. Najviše se traže prodavači i ugostitelji, konobari.
Sa srednjom stručnom spremom, na evidenciji nezaposlenih najviše je ekonomskih i mašinskih tehničara, maturanata gimnazije, medicinskih sestara i poljoprivrednih tehničara.
Među visokoobrazovanih osobama na bh. tržištu nedostaje i inženjera u sektorima IT, elektrotehnike i građevine, kao i diplomirani farmaceuti i doktori medicine-specijalista.
S druge strane, nedostatak strategije i planiranja, na tržište je doveo višak ekonomista, pravnika, kriminalista, politologa, socijalnih radnika… No, ta činjenica nije razlog da se razmisli, smanje upisne kvote, vidi koliko ih je na biroima, da li imaju mogućnost da se zaposle.
I oni odlaze. Trbuhom za kruhom. Jer ovdje, očito, nikome ne trebaju.
Izvor: Interview.ba
