 na engleskom jeziku.){kind=link}
Suosnivač talibana Mula Abdul Gani Baradar (lijevo) i kineski ministar vanjskih poslova Vang Ji tokom sastanka u Tjanđinu u julu.
Brzo talibansko zauzimanje Afganistana uoči povlačenja američkih trupa iz te zemlje ostavilo je Kinu nasuprot neizvjesnoj mješavini prilika i rizika dok se priprema za suočavanje s novom vlašću u Kabulu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Piše: Ride Standish
Samo nekoliko sati nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad afganistanskom prijestonicom, kinesko ministarstvo vanjskih poslova reagovalo je saopštivši da je Peking spreman za “prijateljsku saradnju” s Afganistanom i da namjerava preuzeti “konstruktivnu ulogu” u obnovi ratom zahvaćene zemlje.
“U potpunosti poštujući suverenitet Afganistana i volje svih frakcija u zemlji, Kina je održala kontakt i komunikaciju s afganistanskim talibanima i odigrala konstruktivnu ulogu u promovisanju političkog rješenja afganistanskog pitanja”, kazala je 16. avgusta glasnogovnornica ministarstva Hua Čunjing.
Scene haotične evakuacije zapadnih snaga iz Kabula također su bile blagodet za kineske propagandiste, a državni mediji su koristili te slike kako bi domaćoj i međunarodnoj publici proširili narativ o američkom neuspjehu i nepouzdanosti Vašingtona.
Međutim, diplomatska reakcija na Kabul i zluradost koju Peking osjeća od povlačenja SAD i nespretne evakuacije, maskira duboku neizvjesnost s kojom se Kina suočava u Afganistanu dok se priprema za preoblikovanu geopolitičku kartu i novu eru sigurnosnih rizika u južnoj i centralnoj Aziji nakon vojne pobjede talibana.
Glavni prioritet Pekinga
Kina dijeli malu granicu od 76 kilometara s Afganistanom i zauzela je opušten pristup prema svom susjedu, iako američko vojno povlačenje i pad afganistanske vlade to mogu promijeniti.
Peking ima ekonomske interese u zemlji, s posebnim fokusom na njeno ogromno bogatstvo mineralima, ali glavni interes Kine je da se konflikt ne preliva izvan granica Afganistana.
U centru tih briga je kako obuzdati regionalnu nestabilnost i eliminisati svaku mogućnost da Afganistan postane sigurno utočište za terorističke grupe, posebno ujgurske militante u zemlji. Rani test za novu eru odnosa talibana s Kinom biće ako militanti zabrane Islamskom pokretu Istočni Turkestan (ETIM) – i grupi Ujgura koju Peking krivi za nemire u svojoj zapadnoj provinciji Sinđijang – da djeluju na afganistanskom tlu.
Mada mnogi analitičari osporavaju ozbiljnost prijetnje koju ujgurske grupe predstavljaju Kini, Peking je smatra velikom prijetnjom — s obzirom na to da je borba protiv terorizma u centru opravdanja Kineske komunističke partije za njeno suzbijanje u Sinđijangu, gdje je, kako se vjeruje, u kampove zatvorila više od milion Ujgura, Kazahstanaca i drugih muslimanskih manjina.
Talibani su se distancirali od ujgurskih grupa, a pomno će ih pratiti druge vanjske sile – kao što su Indija, Rusija i Sjedinjene Države – kako bi provjerili hoće li ta militantna grupa dozvoliti da se Afganistan koristi kao baza za operacije terorističkih grupa.
Pored tog uskog seta ciljeva, Peking želi da ograniči svoju izloženost u Afganistanu. Kineski kreatori politika vide zemlju kao veoma rizično okruženje i ostaju više fokusirani na ograničavanje rizika, umjesto na traženje prilika.
Kinesko-talibanski odnosi
Peking je već postavio temelje za ovu novu realnost, a ministar vanjskih poslova Vang Ji primio je rukovodstvo talibana krajem jula.
Kina i talibani imaju komplikovan, decenijama star odnos. Dok obje strane ne vjeruju jednoj drugoj, Peking je pojačao svoj militantni angažman od 2014. godine – dijelom i zbog uloge sagovornika koju joj je dodijelio Pakistan, kao kineski saveznik i glavni zaštitnik talibana – i uspjeli su pronaći zajednički jezik.
Kina nema naročitog afiniteta prema bilo kojoj političkoj frakciji u Afganistanu. Prije kolapsa, Peking je također imao snažan poslovan odnos s Kabulom i afganistanske vladine snage su također nastojale da nadgledaju i ciljaju ujgurske militantne grupe na zahtjev Kine.
Sve dok talibani mogu da štite interese Kine u Afganistanu, moći će da ubiru plodove svoje pragmatične saradnje s Pekingom.
Ukoliko talibani dokažu da mogu biti pouzdaniji partner u zaštiti kineskih briga oko sigurnosti nego što je to bila afganistanska vlada na čelu sa Zapadom, Peking bi mogao politički i ekonomski podržati grupu i pomoći im u njihovoj potrazi za međunarodnim legitimitetom kao novoj vladi Afganistana.
Šta je sa afganistanskim resursima?
Procjenjuje se da Afganistan ima rijetke zemne metale vrijedne stotine milijardi dolara koji se mogu koristiti u svemu, od elektronike do električnih vozila, satelita i aviona.
Kineska državna korporacija Metalurdžikal grup (Metallurgical Group Corporation) obezbijedila je 2008. koncesiju od tri milijarde dolara na 30 godina za rudnik Mes Ajnak, ogromno nalazište bakra južno od Kabula, a kineska nacionalna naftna korporacija raspisala je tender za naftna polja na sjeveru.
Međutim, ti projekti su u zastoju zbog sigurnosnih zabrinutosti, koje će se vjerovatno povećati kako se Afganistan doveo u osjetljivu političku situaciju nakon što su talibani preuzeli Kabul.
Dok bi Kina željela da iskoristi unosne prirodne resurse Afganistana i također proširi svoj ekonomski uticaj kroz veliku Inicijativu Pojas i put (BRI), teško sigurnosno okruženje znači da oni ostaju dugoročni ciljevi bez jasnog vremenskog okvira.
Da li je preuzimanje talibana pobjeda za Peking?
Odgovor nije tako jednostavno.
Iako su talibani nagovijestili da su voljni da sarađuju s Kinom i ublaže njene zabrinutosti, njihova pobjeda vjerovatno znači veću nestabilnost u Afganistanu i širem regionu, bilo da se radi o nastavku borbi, prilivu izbjeglica u susjedne zemlje ili pojačanim terorističkim aktivnostima širom centralne i južne Azije.
Peking ostaje oprezan u pogledu proširenja Incijative BRI na Afganistan, ali ogroman infrastrukturni projekat je već duboko ukorijenjen u Kazahstanu, Kirgistanu, Pakistanu i Tadžikistanu.
Kineski investicioni i infrastrukturni projekti u tim zemljama bili su put ka većem uticaju i Kina je i dalje zabrinuta da bi uvlačenje u sigurnosni vakuum Afganistana moglo urušiti njene šire ciljeve.
Kineski interesi i osoblje nedavno su se našli na meti Pakistana, koji je jedno od žarišta BRI inicijative.
Autobus koji je prevozio kineske radnike u Pakistanu bombardovan je 14. jula, usmrtivši 13 ljudi, od kojih je devet bilo Kineza, što se pripisuje napadačima koji djeluju iz Afganistana.
Uslijedio je još jedan napad na kineske radnike u Karačiju 28. jula.
Kina će zasad posmatrati kakva će se vlada pojaviti u Afganistanu i kako talibani upravljaju svojom vlašću u cijeloj zemlji.
Do sada je Peking uspješno postavio temelje za zaštitu svojih interesa, ali s obzirom na to da je situacija u Afganistanu i dalje nestabilna, Kina će za sada ostati u režimu ‘čekaj i vidi’.