. Tada je to djelovalo t){kind=link}
Ilustracija: Shutterstock
Na dnevnom redu sastanka rukovodstva jedne njemačke finansijske institucije je jedna tačka bila stalna – sindrom sagorijevanja (burnout). Tada je to djelovalo kao trošak. To jeste bio trošak, ali najmanji mogući s obzirom na značaj problema.
Vlasti u Njemačkoj vrlo ozbiljno shvataju sindrom sagorijevanja jer ima posljedice koje pogađaju ne samo radnike, već cijelu privredu. Radnici koji imaju ovaj sindrom su zapravo bolesni zbog čega se šalju na plaćeno bolovanje koje može trajati i do godinu i po.
Po povratku na posao postepeno se opterećuju poslom, pa tako u prvoj sedmici nakon povratka na posao rade 10 sati sedmično, u drugoj sedmici 15 sati, itd. Međutim, i nakon povratka na posao postoji neizvjesnost da li će moći izdržati pritisak na radnom mjestu. Zapravo, često se dešava da neko ko je bio snažna karika na poslu postane upitna karika.
Prema podacima američke agencije za istraživanje javnog mnijenja Gallup, sindrom sagorijevanja njemačku privredu godišnje košta devet milijardi eura. Finansijske posljedice ovog zdravstvenog problema nisu svojstvene samo Njemačkoj. Naprotiv, svojstvene su svakoj državi. Ovaj sindrom se dešava bez obzira na vrstu posla.
Šta posao čini nezdravim
Brojni su faktori koji posao čine nezdravim. Jedan od njih je količina informacija koju primamo. Ta količina se stalno povećava dok nemamo dovoljno vremena da obradimo sve te informacije. Krenite samo od svog posla – emailovi, sastanci, komunikacija preko društvenih mreža, itd.
Pojedinci toliko rade da to počnu osjećati kao nešto što je normalno, pa čak i prijatno. Zbog toga postanu slijepi na to šta znači za njihovu porodicu kada nisu kod kuće, kada nisu u mogućnosti da dopru do prijatelja kada je to potrebno ili da daju doprinos zajednici.
Povećanjem količine informacija je smanjena sposobnost da se nosimo s njima.
Dakle, smanjena je sposobnost da razaznamo šta je zaista važno i šta zahtijeva brzu reakciju. Umjesto toga, zaglavljeni smo u vječnom pregledu brojnih informacija. Neprekidan pregled informacija doima se kao trenutak mira, ali to nije mir, već stanje ukočenosti, piše poslovni portal Fast Company.