Kada je riječ o Somaliji, nedovoljno bi bilo reći kako se radi o još jednoj siromašnoj zemlji istočne Afrike.
Država je to koju je, kako se sada doima, svijet zaboravio. Jedno od rijetkih područja bez organizirane vlasti, u kojoj od početka građanskog rata 1988. te proglašenja neovisnosti sjevernog dijela zemlje i svrgavanja diktatora Barrea 1991., nije bilo pravog mira.
Zemljom vlada kaos, svakodnevne borbe klanova i vojnih vođa, pred kojima su se američke i europske mirovne snage 1993. morale povući. Socijalni, zdravstveni i obrazovni sustav gotovo i ne postoje. Suša, glad i bijeda oduzimaju život tisućama somalske djece svakodnevno.
Hawa Abdi nije prisiljena živjeti životom većine Somalaca. Rođena 1947. u glavnom gradu Mogadishu, imala je sreću biti dijete imućnih roditelja. Zahvaljujući toj činjenici, omogućen joj je pristup kvalitetnom obrazovanju, studirala je medicinu u Ukrajini, diplomirala pravo, a život joj je podario drugu priliku kada je uspješno izliječena od tumora na mozgu.
Hawa će kasnije postati prva žena ginekologinja u svojoj domovini, u kojoj žene nemaju nikakva prava, osim obveza u kućanstvu i rađanja djece.
Nakon uspjeha u rodnom gradu, dr. Abdi odlučuje godine 1983. otvoriti malenu ambulantu za žene i djecu na imanju svoje obitelji, 15 kilometara od Mogadisha, pružajući na taj način besplatnu zdravstvenu skrb siromašnima i gladnima. Ljudi su putovali diljem zemlje kako bi došli do nje, neke su žene, s djecom u naručju, pješačile danima. Dr. Abdi ubrzo je imala više od stotinu pregleda na dan. Taj se broj povećao nakon početka građanskog rata.
Unatoč ratnom stanju u kojem se Somalija našla, ona nije razmišljala o odlasku iz domovine, iako su joj mnoge razvijene zemlje zahvaljujući njenom ugledu liječnice nudile azil, i posvetila se liječenju somalskih žena i djece i brizi za siromašne. Njena se ambulanta, s vremenom, pretvorila u bolnicu, a ostatak imanja u sklonište za 90 000 Somalaca. Tamo im je osigurana hrana, čista voda, potrebno liječenje i prostor koji je služio kao rodilište. Izgradila je školu za 850 djece između 7 i 18 godina te se pobrinula da njeni zemljaci dobiju čamce za ribolov kako bi mogli preživjeti.
Njen je rad smetao vojnim vođama. Prijetili su joj smrću, zatvaranjem bolnice i prekidom rada. Nisu je uspjeli prestrašiti, naprotiv, početkom 2000. snažno je reagirala kada su vojnici zaustavili kamion Crvenog križa, osobno se pojavivši posve sama, riskirajući vlastiti život kako bi pacijenti dobili hranu, vodu i lijekove. Vojnici su do večeri dopustili prolaz, ponudili svoja vozila i pratnju do bolnice.
Najozbiljnija prijetnja uslijedila je u svibnju 2010. godine, kada se skupina od 750 somalskih pirata pojavila pred bolnicom tražeći njeno zatvaranje. Nenaoružana je izašla pred njih i odbila ono što su tražili od nje. Umjesto toga, pozvala ih je na večeru, a svojim je pacijenticama poslala obavijest o hitnoj evakuaciji u slučaju napada. Tijekom večere, generali su je optužili za aktivnost na koju, kao žena, po njima nije imala nikakvo pravo. Hawa je uzvratila teškom optužbom zbog njihova nedjelovanja. Vojnici su otvorili vatru, uništili svu medicinsku opremu koju su pronašli, odveli bolesnike u zarobljeništvo, a dr. Abdi stavili u kućni pritvor.
Bila joj je zabranjena bilo kakva komunikaciju s vanjskim svijetom. Unatoč tome, davala je telefonske intervjue svima koji su to tražili, i njen se glas čuo u svijetu.
Nakon što je odbila zahtjeve vojnih vođa da bolnica djeluje pod njihovim imenom i tražeći javnu ispriku za uništavanje bolnice i za napad, kako bi zauzvrat, zaustavila medijsku pozornost, vojska se povukla. Obnovila je bolnicu i nastavila s radom.