Škola sporta „Sunce“ za lica sa poteškoćama u razvoju – Mjesto povjerenja i ljubavi

 Foto: Škola sporta za lica sa teškoćama u razvoju “Sunce”

Djeca i odrasli sa poteškoćama u razvoju mogu da uživaju u sportskim aktivnostima i druženju zahvaljujući Školi sporta “Sunce” iz Banjaluke, koja već četvrtu godinu za redom ulaže pozitivnu energiju i trud otvarajući svoja vrata svim dobronamjernim ljudima. Ova škola postala je mjesto dobrog raspoloženja, ali i socijalizacije kako sportista sa teškoćama tako i njihovih porodica.

Piše: Ilijana Božić

Škola sporta za lica sa teškoćama u razvoju “Sunce” osnovana je 2019. godine u Banjaluci, a danas broji 40 registrovanih članova sa kojima rade tri trenera i šest volontera. Važno je napomenuti da je škola besplatna, jer kako smatraju njeni osnivači, djeci i odraslima sa teškoćama u razvoju potrebne su mnoge usluge poput psihologa, defektologa, logopeda i slično, ne računajući redovne troškove života. Stoga su željeli da ova škola porodicama ne bude dodatni teret nego pozitivna motivacija.

Vođeni time, kao i UNICEF-ovom konvencijom o pravima djeteta, koja podrazumijeva da je jedan od osnovnih principa pristup sportu i rekreaciji, odlučili su da sve aktivnosti budu besplatne. Tako da su u školu “Sunce” svi dobrodošli.

O počecima i radu ove škole za portal “Impuls” govrio je predsjednik udruženja i trener Filip Jovanović.

– Sve je besplatno. Kada smo osnivali školu, znao sam par članova koji su i danas s nama, a koji su u slabijoj finansijskoj situaciji i bio sam svjestan da oni ne bi mogli da nastave ove aktivnosti ako bismo ih mi naplaćivali. Tako da smo od početka insistirali na tome da sve aktivnosti budu slobodne. Porodice lica sa teškoćama u razvoju imaju mnogo izdataka, a mi se vodimo time da sport treba da bude dostupan svima bez obzira na socijalno stanje i želimo da svi mogu da dolaze na naše treninge i radionice – ispričao je Jovanović.

Objasnio nam je i da je ova priča počela prije četiri godine nakon volonterskog rada na zajedničkom projektu sa Udruženjima “Djeca svjetlosti” i “Zvjezdice”.

– Kada je završen taj projekat, prestale su i aktivnosti. Međutim, nama je sinula ideja da osnujemo školu kako bi djeca sa teškoćama u razvoju imala stalne sportske aktivnosti – objasnio je Jovanović.

Prema njegovim riječima u ovoj školi sporta članovi imaju od dva do tri treninga sedmično, ali kako kaže uz te sportske aktivnosti oni su postali neka vrsta zajednice u kojoj su dobrodošli i roditelji i djeca.

Foto: Škola sporta za lica sa teškoćama u razvoju “Sunce”

Ovi sjajni treneri svojim strpljenjm i trudom pružaju mnogo podrške porodicama, a pored redovnih aktivnosti organizuju i inkluzivni atletski miting koji se održava ljeti, ali i radionice kreativnog i edukativnog karaktera.

– Kreativne radionice smo aktivnije počeli organizovati prošle godine. Većina naših članova su i članovi drugih udruženja gdje dosta više rade kreativne radionice, a mi smo primjetili da u tome uživaju. Uvidjeli smo da one imaju pozitivan efekat – rekao je Jovanović.

Školu sporta “Sunce” pohađaju lica sa Daunovim sindromom, autizmom, a kako kaže Jovanović ima i onih koji boluju od epilepsije i rijetkih oboljenja. Naglasio je da sport djeluje dosta terapeutski.

– Imali smo dosta polaznika koji kad dođu na trening budu mnogo napeti, nesigurni u sebe i povučeni, ali nakon par mjeseci treniranja s nama vidi se da je situacija mnogo bolja. Radili smo sa jednim dječakom koji kada je došao bukvalno nije mogao da ostvari kontakt očima ni sa kim, a sad je najaktivniji na treninzima, skače, igra se i priča, na našu veliku radost. Tako da pored fizičkih napredaka definitivno postoji i napredak u mentalnom i emotivnom smislu – objasnio je on.

Foto: Škola sporta za lica sa teškoćama u razvoju “Sunce”

Istakao je da što se tiče starosti lica u školi “Sunce” nema ograničenja, te da je njihov najstariji član 1973. godište.

– Ko god je u fizičkoj mogućnosti da učestvuje može da dođe. Ali kada je riječ o djeci, zahtijevamo da su već krenula u školu. Imali smo ranije mališane mlađeg uzrasta, pa nisu mogli da prate naše aktivnosti. Kad krenu u školu to je dob kad već mogu da prate treninge i da rade s nama rekao je Jovanović.

Dodao je da su reakcije roditelja odlične, te da imaju podršku od roditelja i sjajan odnos.

Napredak

Govoreći o pozitivnim stranama škole sporta Jovanović nam je naveo par primjera.

– Na naše treninge od samog početka dolazi jedna djevojka koja je imala problem sa kilažom. Kada je došla trenirali smo na stadionu, a ona nije mogla prohodati čitav krug. Međutim, ona danas trči čitav krug. Dosta je pokretljivija, opuštenija i sretnija. Kad dođe uvijek joj je osmijeh na licu, a prije je znala zaplakati na skoro svakom treningu – ispričao je on.

Smatra da je kod svih članova primjetan velik napredak, a za primjer nam je naveo i jednog dječaka sa autizmom kojeg na prvim treninzima nisu mogli nikako da umire.

– On sada dolazi na treninge i jedva čeka da krenemo raditi. I iako mu i dalje treba pomoć, jer ne može sve sam da uradi on nas prati, sluša i zainteresovan je – kazao je Jovanović.

Foto: Škola sporta za lica sa teškoćama u razvoju “Sunce”

Ljubav prema radu

Filp Jovanović nam je ispričao da onaj koji želi da se bavi ovim poslom treba, prije svega, to da želi i da je spreman da napravi dodatni korak kako bi pomogao djeci i odraslima.

– Najvažnije je biti strpljiv, ali i imati želju da pomognete drugome. Mi pružamo našim volonterima orijentaciju i neku vrstu obuke u tih par treninga, ali na kraju najviše od njih zavisi koliko će u to uložiti vremena – rekao je on.

Prema njegovim riječima potrebno je uložiti mnogo truda i strpljenja, jer za razliku od djece koja nemaju teškoće u razvoju sa djecom koja imaju teškoće u razvoju treba dosta ponavljanja istih stvari, pa je svaki trening koncipiran na isti način, jer njima je veoma bitna rutina.

– Taj trud se na kraju isplati, pogotovo kad oni pokažu da vas vole i poštuju, te da napreduju. To je stvarno neopisiv osjećaj – dodao je Jovanović

Anegdote

Tokom razgovora dotakli smo se i anegdota, koje su u svakom radu neizbježne. Tako nam je Jovanović ispričao priču o jednoj pričljivoj djevojčici, koja je veoma zanimljiva jer u razgovoru upotrebljava termine karakteristične za ženu pozne dobi. Sve vrijeme treninga ona treneru koji radi s njom prepriča cijelu svoju sedmicu i opiše sve svoje aktivnosti.

Društvena svijest

Jovanović je kazao da se, u posljednjih par godina, probudila svijest o ovom problemu i da ljudi znaju više.

– Još uvijek je to daleko od nivoa na kojem bi trebalo da bude, jer to bi trebalo da bude neko opšte znanje. Lica sa teškoćama u razvoju su još uvijek dosta izolovana, u smislu da nema dovoljno aktivnosti na kojima bi oni mogli da prisustvuju, da učestvuju zajedno sa ostalima – rekao je on.

Dodao je postoji dosta udruženja koja rade sa njima ali još uvijek nije pronađen način da ih potpuno uključe u društvo.

– To je pravi problem i na tome treba raditi, da sve aktivnosti budu inkluzivne i da oni budu potpuno uključeni kao jednaki članovi društva. Za to su potrebne sistemske promjene. Ipak, mi u narednom periodu planiramo da pokrenemo programe gdje će djeca bez teškoća u razvoju trenirati zajedno sa našom djecom, ali i da za odrasle članove organizujemo treninge sa rekreativcima – poručio je Jovanović.

Prema njegovim riječima članovima mnogo znači susret sa drugom djecom.

– Oni mnogo više vole to nego da su sa drugom djecom koja imaju teškoće u razvoju. Imali smo jednog momka koji je dolazio ranije. On nije volio da dolazi na treninge, iako mu je bilo lijepo, zato što su tu samo druga lica sa teškoćama u razvoju. Izbjegavao je kontakt sa njima i gledao je da bude samo sa volonterima – objasnio je on.

Dodao je da su ta djeca kao i svi drugi ljudi, te da stoga i oni žele da budu dio grupe i da budu prihvaćeni.

Problemi

Jovanović je u razgovoru za naš portal kazao da je škola “Sunce” imala problem sa prostorom, ali da su to riješili jer su sa Domom omladine u Banjaluci ostvarili dobru saradnju, pa radionice često održavaju u njihovim prostorijama.

– Do sad smo morali iznajmljivati salu za treninge, a pošto ne naplaćujemo aktivnosti bilo nam je teško obezbjediti finansijska sredstva. Od februara smo ostvarili saradnju sa Centrom “Zaštiti me” pa kod njih imamo besplatnu salu. Tako da i njihovi članovi dolaze kod nas i time smo problem prostora riješili na duži period – kazao je Jovanović.

Tokom proljeća i ljeta trude se da treniraju napolju, jer članovima to mnogo znači, pa su tako često u parku Mladen Stojanović. Tako su prošle godine učestvovali na prvom banjalučkom karnevalu, pa su tim povodom organizovali radionice za izradu kostima. A organizovali su i akciju čišćenja u Trapistima.

Foto: Škola sporta za lica sa teškoćama u razvoju “Sunce”

Kako nam je kazao Jovanović planiraju da traže od grada prostor za korištenje, kako bi imali prostor za radionice i kako bi ova priča bila na višem nivou.

Filip je kroz razgovor napomenuo da je sistemski problem što ne postoji ustanova za boravak lica sa teškoćama u razvoju nakon punoljetsva.

– Sistem ima dosta dobar program za maloljetna lica sa teškoćama u razvoju, ali ne i za lica u starijoj dobi. Bilo bi sjajno da se uskoro pokrene projekat za izgradnju ustanove u kojoj bi lica sa teškoćama u razvoju mogla da borave nakon osamnaeste godine, što bi i roditeljima dosta olakšalo – poručio je Jovanović.

Autor: Impuls

“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.