Foto: Mišo Vidović
Na pomen imena Zdrava Korda mnogi Banjalučani će pomisliti na svima dobro poznatu ulicu u centru grada, a neki će se odmah prisjetiti da je tu nekada bilo porodilište. Ali, da li će svi znati da kažu ko je bila Zdrava Korda? Ipak, ta hrabra banjalučka maturantkinja koju su zbog antifašističke borbe ustaše mučile i objesile i danas živi baš kroz tu ulicu koja nosi njeno ime u gradu na Vrbasu.
piše: Ilijana Božić
U Svodni, između Novog Grada i Prijedora, živio je željezničar Mile Korda u doba Austrougarske monarhije. Imao je petoro djece, a najmlađoj djevojčici porodica je dala ime Zdravka. Kasnije je porodica prešla u Banjaluku i to kada su najstarija djeca završila gimnaziju u Prijedoru. Bilo je to između dva svjetska rata, kada je Mile Korda radio na stanici Kraljev drum, gdje se danas nalazi zgrada restorana “Mala stanica” u Banjaluci. Dok se Evropa oporavljala od prvih ratnih razaranja i pripremala da izgori u novom plamenu, djevojčica Zdrava Korda je pohađala srednju školu u Banjaluci i bila jedna od najboljih učenica. Međutim, nije ona samo dobro učila. Ona je bila i jedna od onih djevojaka koja je svu svoju mladost posvetila akcijama napredne radničke i srednjoškolske omladine. Bila su to neka drugačija vremena u kojima je omladina preko noći sazrijevala, u kojima nije bilo vremena za djetinjsvo. Tako je, Zdrava Korda, kao napredna srednjoškolka, bila aktivni učesnik demonstracija kada je počela okupacija Austrije, Čehoslovačke i Poljske, a koje je u to vrijeme organizovala KPJ u Banjaluci.
Nije svako bio odvažan da stane u redove demonstranata, pogotovo jedna mlada žena. Iako se policija služila pendrecima, bajonetima pa i vatrenim oružjem, Zdravku, kao i mnoge druge članove KPJ i SKOJ-a, to nije ni uplašilo ni zbunilo. Ona je tada pokazala hrabrost, upornost i snalažljivost, a prema svjedočenjima njenih savremenika svu tu hrabrost je ponovila i u martovskim događajima. Naime, kada je nastupio mart 1941. godine zbačen je knez Pavle Karađorđević i čuvena vlada Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, koja je 25. marta 1941. godine u Beču potpisala protokol o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. Tada je vojska predala vlast maloljetnom kralju Petru II Karađorđeviću. Čim se saznalo za ove događaje ulice Beograda preplavila je masa naroda koja je uzvikivala parole protiv Hitlera i Musolinija.
foto: e-Trafika
Međutim, aktivnost Zdrave Korde posebno je došla do izražaja poslije okupacije zemlje 1941. godine, a naročito poslije odluke partijskog rukovodstva o dizanju ustanka u Bosanskoj Krajini. Prvi njemački koraci odjeknuli su Banjalukom 14. aprila 1941. godine, a prvi ustaški odredi 21. aprila iste godine. Banjaluka je bila tada centar Bosanske Krajine, ali regija je preimenovana u Hrvatsku Krajinu. Banjaluka je ustašama bila bitna, kako zbog svojih bogastava i blizine rudnika Ljubija tako i zbog povezanosti sa Zagrebom, Jadranskim morem i ostatkom BiH. Zdrava Korda je tada bila maturant.
Akcije
Kao sekretar aktiva SKOJ-a u svojoj stambenoj četvrti, Zdravka je radila na organizovanju i omasovljenju aktiva. Mladima je povjeravala ili je sama izvršavala razne zadatke s ciljem organizovanja pomoći komunistima koji su otišli u borbu ili koji su bili uhapšeni. Zbog hrabrosti i želje da pomogne primljena je u Mjesni komitet SKOJ-a u Banjaluci, kojim je tada rukovodila Zaga Umićević. U to doba organizovana je takozvana “crvena pomoć” koja je podrazumijevala da se skupe stvari koje će se slati partizanima. To je jedno vrijeme radila Zaga Umićević koja je kao i Zdrava Korda bila rodom iz Svodne. Ona se često maskirala u muslimanku stavljajući zar i bila je jedna od glavnih organizatora akcija. S njom je u ilegalnosti radila i Zdrava.
Govoreći o Zdravi Kordi, Zaga Umićević je ispričala, što je sačuvano u istorijskim spisima, da je Zdrava bila djevojka koja je mnogo voljela da čita. Zdravu je mnogo toga interesovalo. Zaga ju je jednostavno opisala riječima: “Zdravu je čovjek morao voljeti”.
Zaga je svjedočila da je mlada gimnazijalka svojom hrabrošću i vjerom u pobjedu, omladini davala elana za akcije. Zdrava je prema njenoj priči bila jednostavna, skromna, dobra i spremna da uradi sve što je trebalo. Svoje misli je znala precizno i jasno formulisati, kad je govorila, sabesjedniku je gledala pravo u oči, a prema Zaginim sjećanjima govorila je tiho, uvjerljivo i bez gestikulacija. Nikad je nisu napuštali životni optimizam i vedrina. Živjela je u ubjeđenju da je nekompromitovana, da je agenti ne poznaju i da policija o njoj ne zna ništa. Zaga je zabilježila da je Zdravu majka Duja molila da dođe kod nje u selo, da se malo skloni, ali da Zdrava to nije htjela. Nije željela da ostavi svoje zadatke, a bila je staloženija i ozbiljnija nego što bi se to očekivalo od osamnaestogodišnje djevojke. Zaga Umićević je zapisala:
“Kad razmišljam o svom izlasku u partizane, iz okupirane Banjaluke, sigurna sam da to bez Zdrave ne bih mogla učiniti. Kada je vidjela da ovdje više ni časa ne mogu ostati, uspostavila je vezu sa simpatizerom i saradnikom Ibrom Pračićem, koji je radio u Uredu za kolonizaciju”.
Zdrava Korda je planirajući bjekstvo Zage Umićević našla kuću u naselju Malta u kojoj je njena prijateljica mogla prenoćiti da bi ujutro rano krenula na oslobođenu teritoriju. Tih dana dok su agenti tražili Zagu Umićević na sve strane, Zdrava je dolazila nekoliko puta u stan Franje Hofbauera, u kome je bila Zaga kako bi ju izvijestila o svemu što je učinila za njen prelazak u partizane. Zaga Umićević je ispričala:
“Na moja upozorenja da se sama čuva, odgovarala bi da za nju nema opasnosti. I kada sam se, uz pomoć Ljeposave Opačić, prebacila u malu kuću na Malti, došla je ovamo, rano ujutro idućeg dana da me isprati. Gledala je kroz prozor kada sam izlazila iz kuće, kada sam prilazila automobilu i konačno sjedala u njega. To je bilo moje posljednje viđenje sa Zdravom Kordom. Uhapšena je samo nekoliko dana poslije mog izlaska. Kasnije sam od preživjelih uhapšenika čula da se na policiji herojski držala. Ubijena je u zatvoru”.
Hapšenje i smrt
Dok je izvršavala zadatke mladu maturantkinju su uhapsile ustaše. Kada su je uhapsili narod i porodica nisu znali pod kojim i kakvim okolnostima je odvedena u zatvor, ali njene kolege iz aktiva su znale da se to nije desilo njenom ličnom greškom. Kasnije se saznalo da su je ustaše optuživale za rad i aktivnosti u NOP-u. Međutim, Zdrava Korda nije htjela ništa da prizna niti da otkrije. Zato su ustaše prema njoj postale nemilosrdne i primjenjivale su poseban režim na njoj.
Zdrava Korda, mlada banjalučka maturantkinja i žena koja je sve napore ulagala u borbu protiv fašista nije poklekla pred ustaškim mučenjima. Njena hrabrost je bila jača od svega. Svojim držanjem i stavom dovodila ih je u situaciju da su oni pred njom bili nemoćni.
Pošto je Ustaška nadzorna služba znala da su Zdravki poznati aktivisti NOP-a kao i punktovi koje ovi koriste u Banjaluci i okolini, oni su željeli da otkriju i iz nje izvuku planove i organizaciju koja je vladala u gradu. Ali ona ništa nije odala, pa čak ni one ljude, koji nisu mogli da izdrže maltretiranje ustaških agenata, i koji su usljed muka priznavali saradnju sa Zdravkom i NOP-om. Ljudi koji su tada pratili sva događanja pričali su da je i poslije ovakvih dokaza Zdrava i dalje ćutala.
Onda je nad njom počelo neopisivo mučenje svojstveno samo ustašama. Zdrava Korda je bila u zatvoru koji se nalazio u bivšoj trgovačkoj radnji poznate banjalučke jevrejske porodice Poljokan. Agenti Ustaške nadzorne službe imali su specijalno opremljenu sobu za preslušavanje zatvorenika, a koju su ustaše nazivale buti salon da bi ga razlikovali od plavog salona koji su imali u prvom zatvoru u zgradi bivše banke kod gradskog parka. I u jednom i u drugom salonu imali su specijalno opremljene sprave za mučenje uhapšenih. Tako su iz noći u noć, odvodili Zdravku Kordu u ovo mučilište.
Kažu da su mnogi zatvorenici čuli i vidjeli kad su agenti tukli i zlostavljali Zdravku, jer su to radili da bi utjerali strah nad svima koji su tu bili zatvoreni i nad kojima se vodi ili će se voditi ispitivanje. Međutim, ni to, ni fizička mučenja kao što su vješanje o klin, stavljanje čioda ili drvceta pod nokte i slično nisu ustašama davala rezultate. Naprotiv, što su oni bili grublji Zdravka Korda je bila prkosnija i jača. Izdržala je sva ta monstruozna fizička i psihička naprezanja.
Ipak Zdravka je podlegla, a dugo se pričalo da je ona u zatvoru sama sebi presudila. Međutim, to se ne zna pouzdano. U vrijeme kada se saznalo za njenu smrt među aktivistima NOP-a i u njenoj porodici su tvrdili da je Zdravka zapravo obješena bez suda. Agenti su, nakon njene smrti, u cilju zataškavanja slučaja, proglasili da se sama objesila što niko nije dokazao.
Mučenje koje je preživjela i smrt potresli su njenu porodicu i cijelu Krajinu. Njen brat Vojin Korda jednom prilikom je rekao da je bilo jezivo, jer su je danima držali obješenu da bi zastrašili narod.
Autor: Impuls