Sevda Kadić/ Foto: Newipe
Ubistvo Alme Kadić je školski primjer femicida odnosno ubistvo žene motivisano mržnjom prema ženama koji institucije nisu spriječile, a mogle su. Femicid se uglavnom dešava nakon nasilja i maltretiranja, a institucije bi morale prepoznati opasnost i djelovati profesionalno i preventivno
Piše: Slađan Tomić
Tri godine trajalo je porodično nasilje koje je Alma Kadić jednog dana odlučila da prekine. Tadašnjem suprugu Eldinu Hodžiću rekla je da želi razvod, a njegov odgovor je bio: „Prije ću te ubiti, nego ti dati razvod.“
To je i uradio godinama kasnije, u julu 2021. Prije samog čina ubistva Alme – femicida, ona je dvije godine svakodnevno trpila psihičko i fizičko nasilje, proganjanje i maltretiranje, ali to nadležnim institucijama nije bilo dovoljno da nasilnika udalji od žrtve. Kazne koje je dobijao su bile simbolične, a dvije sudske zabrane prilaska svakodnevno je kršio. Almina majka Sevda za Newipe je pristala govoriti o femicidu nad njenom kćerkom u nadi da će neka druga majka uspjeti zaštititi svoju kćerku od najbrutalnijeg oblika maltretiranja žene samo zato što je žena.
„Možda moja priča potakne nekog da nešto učinini, da bi nečiji život spasili“, kaže Sevda.
„Prije samog femicida dešava se prvo nasilje u porodici, pa uhođenje, praćenje, prijetnje, razni grafiti, pa lažne Facebook stranice koje je otvarao na ime moje kćerke. Pa je onda dolazilo do toga da je prijetio i meni, mužu, sinu, pa i svom djetetu. To nikad nisam rekla, ali evo sad kažem – on je prijetio i svom rođenom djetetu što nije htjelo pristati živjeti s njim“, prisjeća se Sevda kako je počelo dugogodišnje nasilje koje je trpila njena kćerka, ali i cijela porodica.
U razgovoru za Newipe rekla je kako smatra da je sistem zakazao jer nije zaštitio njenu kćerku koja je imala i više nego dokaza da je višestruka žrtva bivšeg partnera.
„To nije trajalo dan ni mjesec ni pet mjeseci to je trajalo više od dvije godine. 25 mjeseci, dan-noć smo bili izloženi i fizički i psihički i kćerka i ja“, sjeća se Sevda.
Nadležne službe nju su odredile kao posrednika kada je njen bivši zet trebalo da dođe po djevojčicu koju je dobio sa Sevdinom kćerkom Almom. Sevda nam priča kako su ti susreti bili traumatični i neugodni i kako joj je Hodžić uvijek prijetio, psovao je, maltretirao i fizički zlostavljao.
„Kad je dolazio po dijete samo je gledao kako će ući da bi došao do moje kćerke pa i po cijenu svog života. Batina sam dobila i ja od njega, za to vremena. Ali čovjek je sve mislio neće, zakon je tu“, priča nam Sevda.
Ovi susreti nisu bili jedini neugodni trenuci u njenom životu, podjednako je bilo neugodno slušati pojedine policajce kako pokušavaju umanjiti Hodžićeve postupke i okriviti žrtvu.
„Bilo je ljudi, bilo je brate i neljudi. Takve uvrede on (policajac) nama uputi, napadne nas isto da ste vi nasilnik, a on žrtva. To se tako od nekih policajaca tretiralo. Mene su gledali kao da sam ja pseto. Nisu mi nekad dali da išta kažem, napadnu me što se miješam“, govori Sevda.
Kada je jednom prilikom prijavila da Hodžić pištoljem prijeti, policajac je banalizovao cijelu situaciju.
„Šta učiniti kad vam policajac kaže – možda je to bila igračka. 25 mjeseci meni se to dešava.“
Hodžićevo proganjanje bilo je višeslojno. Od prijetnji, preko pisanja uvredljivih grafita do otvaranja lažnih Facebook stranica na kojim se pretvarao da je Alma i da se bavi prostitucijom.
„A ja da sam otvorila bordel, ja nisam nikad čula za tu riječ dok nisam otišla u MUP da dam izjavu kad je napao moju kćerku u kući. On je svaku veče bio tu pred vratima, pod prozorom. Ja pitam tad ženu šta znači bordel, jer je pisao da sam ja otvorila bordel podvodim svoju kćerku i druge djevojke“, govori Sevda.
Hodžić se trudio biti što uvjerljiviji pa je vrlo manipulativno na internetu tražio fotografije nagih djevojaka crne kose koje bi fotografisane s leđa mogle ličiti na Almu.
„Sve ima u rješenju na 155 stranica. Ona je sve to prijavljivala. Ništa. On je dva puta kažnjen.“
Nakon što je nasilnik dobio sudsku zabranu prilaska Almi njegovi postupci postali su sve gori, učestaliji i agresivniji.
Posljednju prijetnju uputio je dan prije nego što je ubio bivšu partnericu Almu.
„Kada je u petak odveo dijete, u subotu uveče je napisao šta će mojoj kćerci uraditi u nedjelju kad dovede dijete, ako dovede, da će je ubiti pred djetetom. U telefonu sve ima. 10.000 poruka je u njenom mobitelu od čega je preko 3.000 poruka prijetećih.“
Sejda se dobro sjeća nedjelje i trenutka kada je Hodžić počeo sa izvršenjem femicida.
„Kad je doveo dijete prvo je mene napao. Znači kćerka nije bila uopšte tu. Bila je unutra u kući. Otvorila sam vrata da uzme dijete. On me odmah počeo prskati iz dječijeg pištolja na vodu i zavrnuo svoju majicu da mi pokaže da ima pištolj za pasom ako bih ja nešto pokušala – ubiće me ili onesposobiti da prođe do mog djeteta ili muža. Ja sam pokušala zatvoriti vrata nisam uspjela, na mene je nasrtao, psovao. Izvukao me je iz kuće, prislonio mi pištolj na slijepočnicu, unuka je ušla u kuću. Ja nisam smjela okrenuti leđa jer bi me ubio ili onesposobio i ušao ubio mi dijete, a ubio bi možda i svoje“, priča nam Sevda.
Njena kćerka Alma je, pretpostavlja, vidjela šta se dešava i istrčala napolje. Nasilnik je prvo udario Sejdu onesposobivši je za odbranu, potom je uperio pištolj u Sevdinog supruga a nekoliko minuta kasnije pucao je Almi u glavu.
Kad je izvrišo ubistvo Sevdine kćerke zaprijetio je da će to isto uraditi i njenom sinu. Zbog teškog ubistva osuđen je nepravosnažno na 35 godina zatvora.
„Govorim ono što se meni desilo, da ljudi čuju za ovo, da je sistem zakazao, da se nije na vrijeme reagovalo. Možda, možda će nekome pomoći da spasi svoje dijete.“
Ubistvo Alme Kadić je školski primjer femicida odnosno ubistvo žene motivisano mržnjom prema ženama koji institucije nisu spriječile, a mogle su. Femicid se uglavnom dešava nakon nasilja i maltretiranja, a institucije bi morale prepoznati opasnost i djelovati profesionalno i preventivno, a ne posljedično. Nakon desetina ovakvih slučajeva neophodno je mijenjati svijest, zakone i uvesti praksu krivične odgovornosti policajaca i tužilaca zbog nereagovanja na nasilje.
Izvor: Newipe