Foto: Miomir Jakovljević
Osude postupanja policijskih i pravosudnih organa prema novinaru Nikoli Morači dolaze iz medijske zajednice i od brojnih pravnika.
Autor: Đorđe Vujatović
Novinarska zajednica u Bosni i Hercegovini već nekoliko dana protestuje zbog postupanja policije i tužioca u Banjaluci prema novinaru lista EuroBlic i portala Srpskainfo.com Nikoli Morači. On je u petak, 24. februara, pozvan na informativni razgovor u prostorije Policijske uprave Banjaluka, a nakon što nije htio da otkrije ko mu je izvor za priču. Morača je dobio status osumnjičenog, te je izdata naredba da mu se oduzme mobilni telefon.
Povod za ovaj postupak policije, a prema naređenju tužiteljke Gordane Mijatović, je tekst koji je Morača objavio u vezi sa prijavom za krivično djelo silovanja.
Tekst pod naslovom „Detalji navodnog silovanja u Banjaluci: Upoznali se preko Tindera, bludne radnje snimao telefonom“ objavljen je na sajtu Srpskainfo.com 22. februara (portalu lista Euroblic), kasnije i u štampanom izdanju, a ovaj tekst su potom preuzeli brojni portali.
U tekstu se spominju određeni detalji tog događaja, a uz Moraču, na informativni razgovor su već 24. februara pozvani i glavni i odgovorni urednik Euroblica Siniša Trkulja, urednik internet izdanja Boris Lakić, ali i novinar lista Glas Srpske Nebojša Tomašević koji je napisao tekst „Mladiću osumnjičenom za silovanje predviđene mjere zabrane“.
“U policiji su me pitali odakle mi povod, to jeste šta me vodilo da objavim taj tekst. Oni su čak tokom ispitivanja spominjali tekstove kao množinu, ali ja sam isključivo napisao jedan tekst o ovom slučaju, u kom nisam otkrivao inicijale žrtve, inicijale osumnjičenog jesam napisao i to onako kako je objavilo Tužilaštvo. Zašto sam pisao tekst? Zato što Okružno javno Tužilaštvo Banjaluka nije tražilo određivanje pritvora osumnjičenom za silovanje, pa sam tu htio da vidim o čemu se radi. Kada je Sud objavio da je osumnjičenog pustio na slobodu, uz određene mjere zabrane, ja sam bio zabrinut i počeo istraživati taj slučaj”, kaže za Mediacentar Sarajevo Nikola Morača.
Dodaje da je u policiji imao prijatan razgovor do trenutka kada su od njega tražili da otkrije ko mu je izvor za priču i da će tada dobiti status svjedoka.
“Rekao sam da ne želim da otkrivam izvor jer onog trenutka kad bih ga otkrio, ja se više ne bih bavio novinarstvom. Tad sam dobio status osumnjičenog za krivično djelo Povreda tajnosti postupka iz člana 337. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, te je uslijedilo zvanično uzimanje izjave u statusu osumnjičenog. Kad mi je zazvonio telefon, krenuo sam da se javim, pa su mi rekli da se izdaje naredba za oduzimanje telefona”, dodaje Morača.
Ipak, kako kaže, pravno gledano telefon je predao dobrovoljno, pošto mu je rečeno da će morati ostati u policiji vjerovatno i do ponedjeljka u slučaju da se ne javi dežurni sudija koji bi izdao sudsku naredbu o oduzimanju telefona, te bi na taj način telefon bio pod nadzorom policije, a ne deponovan u sud.
Zbog postupanja policijskih i pravosudnih organa prema novinaru Morači ustala je medijska zajednica, ali i brojni pravnici. Osude su uslijedile od brojnih novinarskih udruženja u BiH, a novinari u Banjaluci su organizovali i protestnu šetnju do prostorija Policijske uprave koristeći na svojim telefonima hashtag #vratitetelefon.
Siniša Vukelić, urednik portal Capital.ba i predsjednik Kluba novinara Banjaluka, kaže da je policija iskoristila svoju institucionalnu nadmoć da iskoristi Nikolu Moraču da navodno dobrovoljno preda svoj telefon, te da ga prisili da otkrije izvore za priču.
“Prisiljavanje novinara da okrije svoj izvor je neprimjereno demokratskim društvima. Policija i tužiteljica Mijatović vrlo dobro znaju da novinar mora otkriti svoj izvor samo kada je u pitanju ubistvo. To u ovom slučaju nije. Na ovaj način se stvara samo ambijent za buduće krivične progone novinara”, govori Vukelić.
Dodaje da je ovo novi udar na novinare u Republici Srpskoj, posebno kada se uzmu u obzir najave da će biti usvojen set zakona kojim će biti kriminalizovana kleveta, gdje će između ostalog, biti ograničena sloboda riječi u RS, ali i da su novinari često mete prijetnji i vrijeđanja.
“Stvara se ambijent u kojem novinari i medijski radnici neće moći normalno raditi i izvještavati javnost. Ovo je posljednji potez ili kap koja je prelila čašu. Znači, dovesti novinara u situaciju da dobrovoljno preda svoj telefon samo kako bi vi na silu otkrili ko su mu izvori je nešto što je suprotno svim demokratkim pravilima i procedurama. Mi ćemo pružiti pravnu pomoć, obavijestićemo sve svjetske novinarske organizacije, obavijestićemo i tražićemo da tužilaštvo i policija prestanu sa institucionalnim i pravnim nasiljem nad novinarima u Banjaluci”, dodaje Vukelić.
Iako su se novinari u Banjaluci brzo organizovali u znak podrške kolegi, ipak je ona prava institucionalna podrška izostala, ali i podrška samih medijskih kuća.
Protest koji je u subotu održan bio je spontan, međutim, onaj drugi koji je bio najavljen za ponedjeljak 27. februar ispred zgrade Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci zvanično je otkazan zbog činjenice da matična kuća u kojoj je zaposlen Morača nije dobila zvanični stav uprave preduzeća “Ringier Axel Springer” iz Švajcarske.
Redakcije Euroblica i Srpskainfo objavile su saopštenje u kom su navele da je potez policije zapravo zloupotreba konkretnog slučaja, da je usmjeren lično na njihovog novinara, te da se radi o otvorenom pritisku na pomenutog novinara, redakciju i novinarsku profesiju u Republici Srpskoj.
Ipak, u saopštenju su naveli da su spremni povući “za policiju, sporne tekstove”, što su i učinili, te ovaj tekst više nije dostupan javnosti na linku gdje je bio.
U međuvremenu je i list Glas Srpske takođe sa svog elektronskog izdanja povukao tekst novinara Nebojše Tomaševića, koji je objavio inicijale oštećene u pomenutom slučaju, ali na isti način kako je to objavljeno na sajtu Osnovnog suda u Banjaluci.
Mnistarstvo unutrašnjih poslova (MUP) RS u saopštenju ističe da se pravi medijska manipulacija sa pričom o novinaru i pravu zaštite novinarskog izvora, iako je, prema njihovom mišljenju, “jedini tačan fakat da se konkretno, lice N. M. sumnjiči da je napisalo tekst sa podacima iz istrage koja je u toku, te tako počinio KD „Povreda tajnosti postupka“”.
“Ne postoji nijedan zakon koji amnestira novinara od krivične odgovornosti, odnosno svaki novinar je kao i svaki građanin dužan da poštuje postojeće pozitivne zakonske akte, a sve preporuke i evropske konvencije o ljudskim pravima i pravima novinara jasno kažu da medijska sloboda podrazumijeva i moralnu odgovornost koju za svoje djelovanje preuzimaju svi medijski radnici”, navodi se u saopštenju MUP-a.
Ipak, brojni pravnici napominju da je u slučaju Nikole Morače policija zloupotrijebila pravo.
Igor Popović, viši asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, u autorskom članku za Nezavisne novine je napisao da postupanje policije implicira da je status osumnjičenog novinar dobio kao kaznu zato što nije htio da oda ime izvora.
„Na jedan način novinar Morača je slučajno postao osumnjičeni iz čega proizlazi da Tužilaštvo i policija nemaju uopšte namjeru da gone novinara. Ako je vjerovati izjavi novinara Morače, koju je potvrdio i njegov branilac, policija je prvo tražila od novinara da otkrije identitet svog izvora i da u eventualnom krivičnom postupku protiv tog izvora novinar bude svjedok. Kada je novinar odbio da otkrije identitet svog izvora, onda je novinar tek tada postao osumnjičeni za krivično djelo Povreda tajnosti postupka koju, čini mi se, novinar na ovaj način ne može da povrijedi“, kaže Popović za Mediacentar.
Dodaje da pomenuto krivično djelo novinar teško može da izvrši na ovaj način, te da je riječ o zloupotrebi nadležnosti ovog organa jer se novinar koristi svojim pravom da ne otkrije izvor i potpuno je nelogično da se goni lice koje se samo koristi svojim pravom.
Slično misli i advokat Aleksandar Jokić, koji objašnjava da Morača nije učestvovao u istrazi za krivično djelo silovanja, te da samim tim i ne može biti osumnjičen za djelo povreda tajnosti postupka.
„Vratimo se odredbi, koja propisuje krivično djelo, a prema kojoj to djelo čini onaj ko neovlašteno otkrije ono što je saznao u sudskom postupku. Ovdje je jako bitno shvatiti da je zakonodavac ograničio krug potencijalnih učinilaca na učesnike u postupku, jer saznati nešto u postupku može samo onaj ko je učesnik u postupku. Pogledamo li Komentar krivičnih/kaznenih zakona u BiH vidjećemo da, iako nešto šire postavljena odredba u KZ BiH (gdje je propisano da ovo djelo čini onaj ko otkrije drugom činjenicu u čiji je posjed došao iz istražnog, sudskog, upravnog ili prekršajnog postupka), ipak krug lica je ograničen na ,'osobe koje izravno učestvuju u postupku’, ali je moguće i da se odnosi i na osobe koje ‘nazoče određenim radnjama u postupku (sudski pripravnici, naučni radnici i sl.)’. Prema tome, čak i u ovoj šire postavljenoj odredbi, počinilac djela može biti samo osoba koja je neovlašteno otkrila nešto što je saznala neposredno u postupku“, napominje Jokić.
Šta je u postupku bio novinar Morača, postavlja pitanje i istovremeno odgovara Jokić.
„Ništa. Nije čak bio ni prisutan ni u jednoj radnji. Ništa iz postupka mu nije neposredno poznato. Iz ovoga je jasno da bi eventualno samo njegov ‘izvor’ (lice koje mu je saopštilo ove informacije) moglo da počini ovo djelo, ali nikako novinar koji to objavi“, zaključio je u izjavi koju je poslao medijima i novinarima u Banjaluci.
Zaštita izvora kao temeljni zadatak novinara
Slučaj Nikole Morače dodatno baca svjetlo na ulogu izvora za novinarske priče, ali i činjenicu da ti izvori moraju biti zaštićeni. Novinari se plaše da će se zbog ovakvog policijskog postupanja mnogi izvori pokolebati.
„Prva pomisao koju sam imala kada sam saznala za ovo je kako sutra uopšte nastaviti raditi ovaj posao. U pitanju se dovode i sami izvori novinara koji će sigurno na ovakav način biti u strahu, a novinari će sigurno biti onemogućeni da rade svoj posao“, napominje Brankica Spasenić, koja se takođe duži niz godina bavi temama iz crne hronike.
Igor Popović sa Pravnog fakulteta u Banjaluci kaže da je cilj zaštite identiteta novinarskog izvora da se omogući obavljanje novinarske profesije.
„Mnoge osobe posjeduju različite informacije, ali nisu spremne iz različitih razloga da samostalno istupe u javnosti i da javnosti prenesu određene informacije, već zbog neke bojazni ili straha obrate se novinarima, a onda novinari saopštavaju te iste informacije nama kao javnosti. Na taj način se zaokružuje jedan lanac protoka informacija od izvora do nas kao javnosti. Ako bi se neko povjerovao novinaru, a novinar otkrio njegov identitet, kasnije onda bi svakako novinar izgubio svoj kredibilitet. Onaj ko jednom otkrije identitet svog izvora teško da može da nastavi da se bavi svojom profesijom. Više mu niko neće vjerovati i na taj način će se urušiti njegov profesionalni ugled“, kaže Popović.
Dodaje da bi, ako bi država uspjela da naredi novinarima da otkrivaju imena svojih izvora, imali domino efekat gdje više niko neće htjeti da se povjeri novinarima, niti će novinari htjeti da rade s osobama koji bi mogli biti njihovi izvori i naposljetku će ispaštati javnost koja će biti uskraćena za informacije od javnog značaja.
Zaštita novinarskih izvora je i jedna od prvih lekcija na časovima novinarstva.
“Novinar je dužan da štiti izvor jer tako štiti i etiku poziva. Takođe postoji i etika izvora, ali novinar ne može da bude kriv ako mu izvor saopšti informacije koje njegova institucija smatra da nisu za javnost. To je pitanje za institucuju i odgovornost samog izvora prema svojoj dužnosti”, smatra profesor Ljubomir Zuber, komunikolog i dugogodišnji novinar.
Zuber dodaje da je za kredibilnost i tačnost informacije koja mora da sadrži tačne činjenice odgovoran novinar, ali i njegov izvor. Izvori su brojni, primarni i sekundarni i oni ne moraju nužno biti dokumenti ili zvanične izjave već ih novinar ili medij može i lično angažovati da mu prenesu određene informacije koje nije moguće dobiti zvaničnim putem i on ih nije dužan otkriiti, osim u izuzetnim slučajevima kada se radi npr. o ubistvu pa bi iznošenje određenih povjerljivih informacija prije vremena naštetilo istrazi.
“Međutim, u našem sistemu informisanja, što zbog neznanja što zbog namjerne manipulacije, formalni kanali informisanja u kriznim situacijama ostaju zatvoreni i na taj način se otvara put za ‘povjerljive izvore’ koji su za obavljanje novinarskog posla isto tako relevantni kao i formalni. Otvorenost formalnih kanala komuniciranja doprinijela bi kvalitetnijem informisanju i smanjenu šuma u komunikacijskom lancu i optužbe na račun novinara bi bile nepotrebne”, kaže Zuber.
Optužbe, bar one zvanične na račun Nikole Morače, za sada nema. Kaže, opet bi uradio isto, jer ga je profesionalna etika opredijelila da ne oda izvor.
“Izvor je zakon. Izvor je bitniji od mene. Izvor je sve. Ovo nije prvi put da se od mene traži da otkrijem izvor. Prije 10 godina se desila identična situacija, tražili su da odam izvor. Nisam ga odao, ali tada mi nije oduzet telefon kao sada. Danas smo podnijelii zahtjev da mi vrate telefon, a o eventualnim prijavama protiv svih onih koji su učestvovali u ovom slučaju, odlučiću nakon konsultacija sa advokatom”, zaključio je Morača.