foto: rnz.co.nz / Abdul Majeed
Pakistan se suočava sa dvostrukom krizom – sa poplavama uzrokovanim klimatskim promjenama zbog kojih je raseljeno na desetine miliona ljudi i sa teškim teretom duga koji su im nametnule finansijske institucije sa Zapada
Poplava u Pakistanu humanitarna je kriza epskih razmjera. Odnosi čitave gradove, ključne infrastrukturne objekte, domove, poljoprivredna zemljišta i urode. Sa trećinom zemlje pod vodom, 33 miliona ljudi pogođenih ovom poplavom, i brojem poginulih koji prevazilazi hiljadu i stalno se povećava, predviđa se da će ljudski i ekonomski troškovi biti astronomski.
Procjenjuje se da će velika šteta nanesena državi koštati najmanje deset milijardi dolara. Država se suočava sa trenutnim izazovima kao što su raseljavanje, beskućništvo, glad i širenje bolesti koje se prenose vodom, kao i sa dugoročnim troškovima rekonstrukcije i ponovne gradnje. Pakistan se suočava sa sve dubljom dužničkom krizom kako bi otplatio troškove klimatske katastrofe koju nije izazvao.
Sherry Rehman, pakistanski ministar za klimatske promjene, izdao je oštro upozorenje prema kojem je Pakistan mjesto katastrofe na kojem se dešavaju “iznenadne poplave, brojna plavljenja ledenjačkih jezera, toplotni udari, a sada i stravične monsunske kiše decenije.” U Pakistanu ima preko sedam hiljada glečera, što predstavlja najveći broj izvan polarne oblasti. Globalno zagrijavanje utiče na to da se oni brže i ranije tope, čime se stvaraju ledenjačka jezera i dodaje velika količina vode rijekama i potocima. Ovogodišnja sezona monsuna započela je ranije i traje duže, dok snažni pljuskovi neumoljivo doprinose nakupljanju viška vode.
Na osnovu ovih faktora, Pakistan je osma država na svijetu po osjetljivosti na klimatske promjene, iako je odgovoran za manje od jedan posto globalne emisije ugljika. Bez obzira na to, narod Pakistana plaća smrtonosnu cijenu za krizu koja nije njihova krivica, već Globalnog Sjevera koji ju je proizveo kroz višestoljetno vađenje fosilnih goriva. Unatoč brojnim upozorenjima stručnjaka i naučnika da se fosilna goriva ostave u zemlji, novi plinski i naftni projekti i dalje se odobravaju u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država, sa smrtonosnim posljedicama za države kao što je Pakistan koji je najviše izložen opasnostima klimatske krize.
Bogate države obećale su finansijsku pomoć državama s niskim prihodima kako bi im pomogle da se izbore sa uticajima klimatskih promjena, priznavajući sopstvenu odgovornost za historijsku emisiju ugljika. Ipak, meta od stotinu milijardi dolara godišnje za borbu protiv klimatskih promjena do 2020. nikada nije dostignuta, niti je blizu milijardama dolara koje su neophodne kako bi se suočili sa razmjerom krize. Ono što stvari čini još gorim je to što se finansijska sredstva uglavnom daju u obliku zajmova, a ne bespovratne pomoći.
Pakistan je bio u dužničkoj krizi i prije nego što su iznenadne poplave pokrenule uništenje velikih razmjera. Samo ove godine morali bi otplatiti 12,5 milijardi dolara duga. Krediti Međunarodnog monetarnog fonda godinama su se koristili kako bi se otplatile rate kredita nemarnim zajmodavcima. Dodatnih 1,1 milijardi dolara pušteno je ove sedmice, čime dug nastavlja rasti. Ovu dužničku krizu pogoršale su ekonomske posljedice pandemije kao i rastuće cijene hrane i goriva prouzrokovane ratom u Ukrajini i robnom špekulacijom na finansijskom tržištu.
Pogoršanje globalnih ekonomskih uslova Pakistan je već dovelo na rub ekonomskog kolapsa. Zbog dužničke krize, Pakistan ključne resurse preusmjerava sa izgradnje klimatske otpornosti i ulaganja u osnovne javne usluge, na otplaćivanje duga stranim zajmodavcima, čime ostavlja državu na milost i nemilost klimatskim katastrofama.
Bez preduzimanja hitnih koraka kako bi se izborili sa dužničkom krizom, Pakistan će se još više zaduživati kako bi se izborio sa ogromnim ekonomskim troškovima kako dužničke krize, tako i štete prouzrokovane poplavama, dok i dalje otplaćuje dug bogatim zajmodavcima. U te zajmodavce spadaju zapadne banke i dioničari koji su te dionice kupili po sniženim cijenama. Ukoliko ih u potpunosti otplate, zgrnut će ogroman profit. Privatni zajmodavci dugo vremena koriste ove besramne, predatorske taktike kako bi profitirali na svakom koraku. No prioritet se ne bi trebao stavljati na otplaćivanje duga bogatim zajmodavcima nauštrb potreba ljudi. Ova istina dobiva na još većem značenju u suočavanju sa ovom ekstremnom katastrofom.
Neophodno je da se Pakistanu smjesta ukine otplaćivanje duga kako bi se osiguralo da se neophodni resursi ne šalju van države za otplaćivanje duga bogatim zajmodavcima u ovako kritičnim trenucima. Dugoročno riješenje bilo bi da se Pakistanu ukine dug do neke održive razine kako bi vladi omogućili da stave potrebe ljudi iznad profita bogatih zajmodavaca.
Bogate vlade isto tako trebaju prestati bježati od vlastite odgovornosti i povećati finansijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena za koje je neophodno da budu u visini od nekoliko biliona dolara. Od presudne važnosti je to da ova finansiranja budu u obliku bespovratne pomoći, a ne pozajmnica. Isto tako, bogate vlade koje najviše doprinose zagađenju trebale bi osnovati fond za gubitak i štetu kako bi državama sa niskim prihodima omogućile ponovnu izgradnju i rekonstrukciju nakon klimatskih katastrofa. Ovdje se ne radi o potpori ili dobročinstvu, već o kompenzaciji i reparaciji za stoljeća izvlačenja fosilnih goriva i emisije ugljika bogatih vlada i korporacija.
Pakistan nije izolirani slučaj: pedeset i četiri države trenutno se nalaze u dužničkoj krizi, a mnoge od njih isto tako se bore sa klimatskom krizom. Ove dvije krize, klimatska i dužnička, neraskidivo su povezane. Ukoliko bogati zajmodavci poput Međunarodnog monetarnog fonda, bogatih vlada, zapadnih banaka i investicijskih fondova ne poduzmu neophodne radnje za otkazivanje duga velikih razmjera, taj dug će nastaviti ubrzavati klimatski haos.
Autor: Jacobin Magazine
S engleskog prevela: Amina Turudija/ Prometej.ba