Foto: MUP Kantona Sarajevo
Od Rame Isaka do Vahidina Munjića, od sistemske korupcije do podvođenja maloljetnica na prostituciju. Policijska uniforma, iako nova odavno je izblijedila, a strukture čiji je primarni zadatak sigurnost i bezbjednost građana ove države očigledno trebaju sistemsku reformu.
Piše: Haris Ljevo
U posljednjih nekoliko godina, niz akcija koje su rezultirale hapšenjem policijskih službenika zbog korupcije, zloupotrebe položaja i drugih krivičnih djela ukazao je na sistemske slabosti. Hitna reforma nije samo politički slogan, ona je nužnost za obnovu povjerenja građana u institucije koje bi trebale štititi zakon i red.
Policijska akcija provedena na području Tuzlanskog kantona 29. oktobra, u kojoj je, zbog sumnje na navođenje maloljetnica na prostituciju, uhapšeno nekoliko visokopozicioniranih policijskih službenika, potvrdila je da je policiji u FBiH hitno potrebna reforma.
Među uhapšenima su inspektor Policijske uprave Kalesija Besim Klopić, načelnik Odjeljenja kriminalističke policije Policijske uprave Živinice Miralem Halilović, te policijski službenici iz Policijske uprave Živinice, Jasmin Modrić i Dževad Požegić.
Policijski službenici osumnjičeni za krivično djelo trgovina ljudima, a vezano za iskorištavanje dvije 15-godišnjakinje u svrhu prostitucije/foto: Klix.ba
Miralem Halilović obavljao je i funkciju predsjednika Radne grupe za izradu Strategije za borbu protiv korupcije ovog kantona.
Hitna reforma policije u Federaciji BiH postala je imperativ nakon niza korupcijskih i drugih skandala u kojima su učestvovali policijski službenici. Javni ugled policije je temelj legitimnosti države: kada građani vjeruju da policija štiti, poštuje zakon i radi u javnom interesu – društvo funkcionira.
Mreže mita i korupcije u policijskim strukturama
Afere – od hapšenja saobraćajnih policajaca 2020. do masovnih operacija u 2024–2025. – ne predstavljaju izolirane incidente, već obrazac koji potkopava povjerenje i legitimnost provođenja zakona.
Prvo, ponavljajući karakter slučajeva korupcije i zloupotrebe pokazuje da postoje institucionalne slabosti koje omogućavaju takvo ponašanje. Desetine uhapšenih policajaca u posljednjih pet godina ukazuju na to da su određeni službenici uspjeli razviti mreže mita i tolerancije unutar svojih jedinica. Takvi obrasci rijetko nastaju preko noći: to su rezultati kombinacije nedosljedne kontrole, neučinkovitih unutrašnjih disciplinskih mehanizama i, često, atmosfere nekažnjivosti koju dodatno podupiru loši nadzorni procesi.
Drugo, učestalost istraga koje uključuju višestruke kantone i razine vlasti (kantonalne policije, federalne jedinice, pa čak i državne istrage) naglašava fragmentaciju sistema pravosudne i sigurnosne arhitekture u BiH. Kad su nadležnosti razdijeljene, koordinacija za borbu protiv korupcije unutar policije postaje otežana: informacije se ne razmjenjuju uvijek adekvatno, nadzorni mehanizmi se dupliciraju ili preskaču, a odgovornost razvodnjava.
Treće, posljedice za javno povjerenje su konkretne i štetne. Građani koji vide da policajci uzimaju mito, zataškavaju kriminal ili su upleteni u ozbiljne afere – uključujući i optužbe koje pogađaju posebno teške oblike kriminala – gube povjerenje u zakon i red. To dovodi do manjka saradnje s policijom (svjedoci ne prijavljuju, žrtve ne vjeruju da će dobiti zaštitu), a dugoročno erodira društveni kapital i način na koji zajednice i policija međusobno djeluju. Javne akcije protiv policajaca bez paralelnog, transparentnog unutrašnjeg čišćenja sistema često ostavljaju dojam „vatrogasnih mjera“ umjesto strateškog reformskog pristupa.
Da li je kasno za reforme?
Iako se o reformi policije govori godinama, konkretni pomaci su minimalni. Postojeće inicijative često ostaju na nivou deklarativnih izjava, bez stvarne implementacije.
Šta su problemi?
Fragmentacija nadležnosti između entiteta, kantona i državnog nivoa otežava koordinaciju, nedostatak političke volje za suočavanje s korupcijom unutar vlastitih redova kao i slab institucionalni kapacitet za provođenje reformi, uključujući edukaciju, digitalizaciju i profesionalizaciju službi.
Da bi reforma bila djelotvorna, ona mora uključivati uspostavu nezavisnog tijela za nadzor policije, s jasnim ovlaštenjima i pristupom svim nivoima službi, obaveznu etičku obuku za sve policijske službenike, uz redovno testiranje integriteta, digitalizaciju procesa i transparentnu evidenciju svih službenih aktivnosti, zaštitu zviždača kroz zakonske mehanizme i anonimne kanale prijave te međunarodnu saradnju s EUROPOL-om i drugim tijelima radi razmjene iskustava i standardizacije procedura.
Načelnik Odjeljenja kriminalističke policije u Živinicama Miralem Halilović/foto: Vijesti.ba
Prvo, nezavisne unutrašnje kontrole: uspostava stvarno nezavisnih unutrašnjih inspekcija, uz jasnu zaštitu zviždača i transparentno izvještavanje o ishodima istraga. Drugo, bolja pravosudna koordinacija: mehanizmi koji osiguravaju brz i jasan protok informacija između kantonalnih i državnih tužilaštava i policijskih tijela. Treće, profesionalizacija i edukacija: selekcija kadrova koja se temelji na meritokraciji, kontinuirana etička obuka i sistemi rotacije kako bi se smanjila lokalna zarobljenost pozicija. Četvrto, javna transparentnost i odgovornost: redovni javni izvještaji o disciplinskim postupcima, dostupni podaci o rezultatima istraga i jasne sankcije za one koji zloupotrebljavaju položaj.
Policijsko čišćenje bez institucionalnih promjena je samo privremeno rješenje. Ako se nakon jedne velike akcije ne promijene politike zapošljavanja, nadzora i sankcionisanja, novi skandali će se vjerovatno pojaviti. Zato reforme moraju biti strukturne, promjene zakonodavnog okvira za nadzor policije, osnaživanje nezavisnih tijela za istragu i uvođenje jasnih standarda javne odgovornosti. U zemljama koje su uspješno smanjile policijsku korupciju, promjene su išle upravo u smjeru kombinirane institucionalne reforme i transparentne kontrole.
Povratak povjerenja
Na kraju, politička volja i građanski nadzor su ključni. Reforma policije nije samo administrativni zadatak, to je politička i društvena obaveza. Bez jasne podrške vlade, parlamenta i aktivne uloge civilnog društva, reforme će zapinjati.
Građani moraju imati povratnu informaciju: vidjeti rezultate istraga, kazne za kršenje zakona i lično uključivanje u kreiranje novih sigurnosnih politika. Samo tako se može vratiti povjerenje koje je narušeno nizom skandala i hapšenja iz proteklih godina.
Federacija BiH ne može čekati polovične popravke. Potrebna je hitna, sveobuhvatna i transparentna reforma policije koja spaja nezavisne unutrašnje kontrole, bolju koordinaciju pravosudnih tijela, profesionalizaciju kadrova i stalnu javnu odgovornost. Bez toga slijedi daljnja erozija povjerenja, a bez povjerenja nema efikasne sigurnosti ni vladavine prava.
Hitna reforma policije u Federaciji BiH nije samo pitanje pravde, ona je uslov za stabilnost, sigurnost i evropsku budućnost zemlje. Ako se ne reaguje sada, naredne akcije neće biti izuzetak, već pravilo.