Emir Mešić/ Foto: BIRN
Zaštićeni prijavitelj korupcije Emir Mešić definitivno je izgubio sudski spor protiv Uprave za indirektno oporezivanje, koja ga je degradirala na niže radno mjesto jer je javno prijavio korupciju u tekstu Detektora. Za Mešića i pravnike koji su bili uključeni u proces to je pogrešna i obeshrabrujuća poruka budućim prijaviteljima korupcije.
Piše: Azra Husarić Omerović
U drugostepenoj i konačnoj presudi Sud je ocijenio da su odluke Uprave o sankcijama zakonite.
Mešić je ranije nepravilnosti u radu Uprave prijavio Državnom tužilaštvu, kada je dobio zvanični status zaštićenog prijavitelja korupcije.
Nakon toga su protiv njega vođena tri disciplinska postupka za kršenja pravila i rušenja ugleda Uprave zbog iznošenja informacija u javnost te njegove uloge u nabavci higijenskih sredstava za Granični prijelaz Rača. Kažnjen je degradacijom na niže radno mjesto zbog teže povrede radne dužnosti, a kasnije je u drugom postupku dobio otkaz.
U presudi, u koju je Detektor imao uvid, objašnjava se da je Mešić prekršio interni pravilnik kojim je uposlenicima zabranjeno da bez odobrenja govore o radu Uprave. On kaže da je razočaran odnosom pravosudnih institucija. Smatra da blagonaklono gledaju na korupciju, a represivni su prema prijaviteljima.
“Samo su pokušali naći način da izoluju prava mene kao prijavitelja korupcije i stavljaju me pod okrilje prava koja mi dodjeljuje direktor internim pravilnikom, jer stavljaju taj pravilnik iznad primjene Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju”, kaže Mešić.
Uprava za indirektno oporezivanje nije željela za Detektor komentarisati slučaj.
Ova institucija kaznila je zaštićenog prijavitelja korupcije jer je bez dozvole istupao u javnosti i govorio o svojoj prijavi nepravilnosti koje je uočio. Takvu mogućnost prijavitelji imaju prema Zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije, koji predviđa da, u slučaju nereagovanja po prijavi, imaju pravo javno prijaviti korupciju. U trenutku kada je Mešić odlučio javno govoriti za Detektor, već je bilo prošlo godinu dana od njegove prijave Tužilaštvu BiH.
Mešićeva pravna zastupnica Biljana Radulović kaže da nije iznenađena odlukom Apelacionog vijeća zbog ranijeg odnosa prema postupku, koji je za nju sve vrijeme ukazivao na ovakvu presudu.
“Prvo idu s tom kvalifikacijom da je morao biti svjestan da time može napraviti štetu poslodavcu, a pri tome stvarne razmjere štete odlaze, ne u drugi nego u nepostojeći plan”, objašnjava Radulović i dodaje da je fokus s društvene i državne štete koju je Mešić prijavio sveden na njegova lična ubjeđenja.
“Oni su prosto okrenuli matricu, okrenuli igricu tako da od onoga koji prijavljuje korupciju kao problem, kao štetu, napravili su da on izaziva štetu. To je zamjena teza”, smatra ona.
Transparency International u Bosni i Hercegovini od samog početka prati postupke po Mešićevim tužbama koji se vode u Sudu BiH. U jednom od njih ova organizacija ima ulogu umješača. Ena Kljajić Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći pri Transparencyju, kaže da su njihova iskustva s tih ročišta razočaravajuća jer Sud “gotovo da nije primjenjivao materijalno pravo”.
“Sud BiH se tokom prvostepenog i drugostepenog postupka uopšte nije bavio ocjenom srazmjernosti miješanja UIO-a u ograničavanje slobode govora Mešića, protiv kog je poslodavac pokrenuo disciplinski postupak zbog iznošenja svojih uvjerenja o korupciji u Upravi”, objašnjava ona i dodaje da je nedopustivo sa Sud prihvati argumentaciju Uprave da je zaštićeni prijavitelj korupcije odgovoran za istupanje u javnosti.
Prema njenim riječima, pravo za javno istupanje zaštićeni prijavitelji korupcije imaju u skladu sa zakonima, Ustavom BiH te Evropskom konvencijom.
“Sud nije pružio odgovarajuću zaštitu Mešiću u situaciji kada je njegov poslodavac protiv njega pokrenuo disciplinski postupak zbog javnog istupanja o korupciji, koje mu je suštinski dozvoljeno u skladu s odredbama Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju”, kaže Kljaić Grgić.
Naredba o neprovođenju istrage
Mešić je nepravilnosti u radu Uprave, kao zaštićeni prijavitelj korupcije, prije više od pet godina prijavio Državnom tužilaštvu. Danas iz Tužilaštva za Detektor kažu da su odlučili da neće provoditi istragu.
“Na ovu tužiteljsku odluku izjavljena je pritužba Uredu glavnog tužitelja, te je pritužba odbijena”, naveli su iz Tužilaštva BiH.
Mešić kaže da je nepravilnosti koje je prijavio Državnom tužilaštvu “potvrdila Državna agencija za istrage i zaštitu, kao i Ured za reviziju institucija BiH”, te pojašnjava da ga nakon toga i istupanja u javnosti niko nije tužio za klevetu niti iznošenje lažnih informacija.
Kljajić Grgić upozorava da se krivična prijava Tužilaštvu BiH i istupanje u javnosti moraju posmatrati kao ukazivanje na nepravilnosti, odnosno “zviždanje” u okvirima Evropske konvencije, na što je u potpunosti izostala reakcija institucija.
“Dvije degradacije na nižu radnu poziciju, te pokretanje disciplinskog postupka nakon što je prijava podnesena, mogu se smatrati izlaganjem štetnim mjerama lica koje ima status prijavitelja korupcije, zbog čega je Mešić imao zakonit osnov da istupi javno o svojim saznanjima o korupciji”, kaže Kljajić Grgić.
Zakon u BiH predviđa za prijavitelje korupcije zaštitu od štetnih posljedica na njihovom poslu u institucijama BiH.
Kljajić Grgić podsjeća da Sud BiH niti u jednom postupku nije cijenio pravo na slobodu izražavanja, naročito u tvrdnji da je nanio štetu instituciji i državi jer postojanje štete se nije uopće niti utvrđivalo.
“UIO BiH nije pretrpjela nikakvu štetu zbog objavljivanja navedenih informacija i javnog istupanja, niti su službenici Uprave koji su se osjetili prozvanim pokrenuli sudske postupke protiv Mešića zbog eventualne povrede ugleda i časti”, dodaje Kljajić Grgić.
Radulović objašnjava da je nepostupanje po njegovoj prijavi djelimično dovelo do gubitka tužbi, jer je Sud u presudama utvrdio da ta korupcija ne postoji, jer niko nije oglašen krivim za nju.
“Oni su od njega napravili žrtvu sistema da bi pokazali prosto loš primjer bilo kome ko se usudi da prijavi korupciju, niti će Tužilaštvo da pokrene, niti će Sud da donese odluku, jer Tužilaštvo ništa ne pokreće”, kaže Radulović.
Mešić je prvo prijavio Tužilaštvu BiH, a potom za Detektor javno ispričao kako je više od polovine od ukupno 330 miliona maraka, novca prikupljenog za parkiranje na carinskim terminalima u BiH tokom posljednje decenije, završilo na računima tridesetak privatnih firmi.
Iz Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) su za Detektor odgovorili da je Mešiću ova institucija dodijelila status zaštićenog prijavitelja korupcije u februaru 2019. godine i da on još uvijek traje. Nisu mogli komentarisati detalje presude, jer njen otpravak nisu dobili od Suda.
Emir Mešić ispred zgrade Suda BiH. Foto: BIRN BiH
Poruka budućim “zviždačima” i javnosti
U razgovorima za Detektor tokom godina kada je trpio posljedice, Mešić je upozoravao da rezultat njegovog slučaja može utjecati i na druge moguće prijavitelje.
“Ne znam da li su oni svjesni kakav to javni negativan efekt na službenike i na prijavitelje korupcije generalno proizvodi. Da li to rade isključivo da se sačuva taj obrazac ponašanja suda u kojem se svi represivno ponašaju prema prijaviteljima, a blagonaklono prema korupciji i ovim koji čini korupciju i da još uvijek ostajemo dugo zarobljenici korupcije”, kaže Mešić.
Za Kljajić Grgić ovaj postupak nosi jasnu i obeshrabrujuću poruku za potencijalne prijavitelje korupcije, bez obzira na postojanje Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, kao i postojanje agencije za njihovu zaštitu.
“Primjer Mešića je pokazatelj kako sistem ustvari funkcioniše i koliko je, nažalost, iluzorna zaštita ‘zviždača’ u Bosni i Hercegovini”, kaže Kljajić Grgić.
Advokatica Radulović objašnjava da zbog izgubljenih presuda Mešić pet godina ne može raditi kao državni službenik niti aplicirati na slično radno mjesto.
Izvor: Detektor.ba