Milorad Dodik i Miloš Lukić u sudnici sa advokatima
Nezamislivo je da optuženi nekažnjeno, pa makar to bio i predsjednik Republike Srpske, mjesecima vrijeđa sudije i tužioce, a na jednom od ročišta je u sudnici izgovorio “jebo to”. Dodik, koji je više puta svojim ponašanjem iskazao nepoštivanje bh. pravosudnog sistema, ipak je na posljednjem ročištu nakon upozorenja sutkinje Sene Uzunović da će biti privremeno udaljen iz sudnice, zašutio
„Isključite. Jebo to“, izgovorio je u sudnici Suda BiH, u decembru prošle godine, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nije kažnjen, niti je dobio opomenu. Sudija koji je vodio predmet ignorisao je te riječi, kao i mnoge druge bezobrazne izjave koje je Dodik izrekao u sudnici.
Dodik je više puta svojim ponašanjem, kako unutar tako i izvan sudnice, pokazao nepoštovanje prema bh. pravosudnom sistemu. U nekim situacijama bio je upozoravan, a u drugima ni to. Sve to ukazuje na dublje, sistemske probleme unutar pravosudnih institucija.
Njegova sposobnost da koristi svoju poziciju za izgradnju slike političke žrtve dodatno komplikuje situaciju. Njegove tvrdnje o neustavnosti suda i tužilaštva, te da je proces protiv njega politički montiran, služe da umanje legitimitet ovih institucija. Time se skreće pažnja sa optužbi koje se odnose na neizvršavanje odluka visokog predstavnika, pretvarajući suđenje u predstavu koja više nalikuje političkom teatru nego pravosudnom procesu.
Scene iz sudnica, ne samo na državnom nivou, već i na kantonalnim suđenjima, često ostavljaju dojam da više nemamo sudija „starog kova“, čija bi pojava sama po sebi izazivala strahopoštovanje kod optuženih i njihovih advokata. Često se pitamo zbog čega je to tako? Kako smo došli od sudija poput Salema Mise, koji su ulijevali strahopoštovanje, do onih koji zašute pred optuženima?
Kako smo došli do toga da optuženi, pa bio to i Milorad Dodik, u sudnici promrmlja „jebo to“ ili se brecne na sudskog policajca govoreći mu „da se pomjeri od njega i da sjedne iza vrata“ i prođe nekažnjeno? Ili da mu se dozvoljava da bez sankcije uporno vrijeđa sudije, tužioce i govori da se protiv njega vodi politički motiviran proces?
Da, ipak, nije sve baš tako crno pokazuju reakcije sutkinje Sene Uzunović, koja je od preuzimanja ovog predmeta, pokazala odlučnost i autoritet. Do sada je u nekoliko navrata dokazala da njena sudnica nije pozorišna scena i da ne toleriše preformanse.
Vješto je izbjegla pokušaje Dodikove odbrane da se i šesti put izbjegne čitanje optužnice. „Do danas optuženi nije obaviješten o prirodi i razlozima njegovog optuženja, čime se krše njegova prava i pravo na odbranu“, kazala je na ročištu u februaru ove godine. Čak ni Dodikovi advokati nisu imali odgovor na to, pa je optužnica konačno pročitana nakon pet pokušaja.
S tog ročišta su iz sudnice izbačene Dodikove pristalice zbog neprimjerenog ponašanja. Navikli su da aplaudiraju i dobacuju, no nisu očekivali da će biti udaljeni i da će zastor, koji razdvaja publiku od sudnice, biti spušten. Tako su prestali s aplaudiranjem i neprimjerenim ponašanjem, barem dok su u sudnici. Ono što se dešava ispred sudnice, u vrijeme ovih suđenja, priča je za sebe.
Na posljednjem ročištu, sutkinja je oštro upozorila Dodika da će, ukoliko nastavi sa nedoličnim ponašanjem, biti privremeno udaljen iz sudnice i neće moći napustiti prostorije suda bez dozvole. U protivnom, slijede sankcije. Dodik na to nije odgovorio, što je iznenađujuće – ostao je sjediti ne progovarajući.
Upozorila je sutkinja i Dodikovu odbranu da je novčana kazna za nepoštivanje i vrijeđanje suda do 5.000 KM. Ovo može biti znak promjene, ali dosadašnje nedosljednosti i popuštanje sudskih institucija pred Dodikovim postupcima ostavljaju dojam da se situacija može lako izmaći kontroli.
Njegova izjava „Isključite. Jebo to.“, koja nije sankcionisana na prethodnim ročištima, oslikava stanje u kojem se ne poštuju osnovna pravila ponašanja i autoritet sudija. Ključno je da pravosudne institucije zadrže autoritet i odlučnost u suočavanju s ovakvim izazovima. Ukoliko pravosudne institucije ne sankcionišu ovakva ponašanja onda javnosti šaljemo jasnu poruku da su „pravila samo na papiru i da su moćnici iznad zakona“.
Održavanje vladavine prava zahtijeva proaktivan pristup, gdje će pravosudne institucije biti u stanju osigurati da svi građani, bez obzira na politički položaj, odgovaraju za svoje postupke.