.){kind=link}
Foto: N1
Politika je u Bosni i Hercegovini “razvijeniji posao od većine drugih” jer gdje političari usmjeravaju svoje aktivnosti na preuzimanje jedne od mnogih finansiranih pozicija u ogromnom administrativnom i zakonodavnom aparatu, te im izborna pobjeda osigurava “ne samo državnu platu za četiri godine, već i koristan pristup korumpiranim, klijentelističkim stranačkim mrežama koje i dalje čvrsto drže zemlju”, navodi u svojoj analizi Marika Djolai iz Savjetodavna grupa za politiku Balkana u Evropi (BiEPAG).
Djolai se u svojoj analizi osvrnula na devete poslijeratne opće izbore u Bosni i Hercegovini od 1996. godine, navodeći da proces nije prošao bez kontroverzi i nepravilnosti, a sve je, navodi, pogoršano potezom visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je nametnuo izmjene Izbornog zakona BiH i ustava enetiteta Federacije. prenosi N1.
Broj kandidata “zapanjujući”
Djolai navodi da Bosna i Hercegovina ima jedan od najsloženijih sistema upravljanja u svijetu, te da je način na koji se politički pluralizam razvijao u zemlji od 1996. godine stvorio niz izazova za građane koji žele ostvariti svoja demokratska prava.
Na izborima 2022. godine građani su dobili težak zadatak da izaberu zastupnike u parlamentima entiteta i države, tri člana Predsjedništva, predsjednika i tri potpredsjednika Republike Srpske, te predstavnike deset kantonalnih skupština.
Ukupno su glasali za 13 parlamenata, te 518 izabranih pozicija i mandata. Osim toga, gornji domovi tri parlamenta se popunjavaju indirektno sa lista političkih stranaka, što je dodatnih 128 mjesta).
“Sam broj kandidata na izborima (7.258) bio je zapanjujući, sa 72 političke stranke, 38 koalicija i 17 nezavisnih kandidata. Poređenja radi, na posljednjim općim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2019. godine kandidiralo se 3.322 kandidata, u zemlji koja ima oko 20 puta više građana od Bosne i Hercegovine. U slučaju Predstavničkog doma dvodomne Parlamentarne skupštine BiH, za samo 42 mjesta takmičila su 752 kandidata”, navodi Djolai.
“Jasno je da je politika razvijeniji posao od većine drugih u Bosni i Hercegovini, gdje politički akteri svoje napore usmjeravaju na preuzimanje jedne od mnogih finansiranih pozicija u ogromnom administrativnom i zakonodavnom aparatu. Pobjeda osigurava ne samo državnu platu za četiri godine, već i koristan pristup korumpiranim, klijentelističkim stranačkim mrežama koje i dalje čvrsto drže zemlju”, podcrtala je.
Navodi da je odziv birača zvanično bio oko 50% od 3.278.376 registrovanih birača, ali i da je tačnost ove brojke “diskutabilna”.
“Posljednji popis stanovništva obavljen je 2013. godine i iznosi da zemlja ima 3.531.159 stanovnika. Oduzimanje broja onih mlađih od 18 godina daje ukupan broj birača na 2.838.458, sa prognoziranom optimističnom procjenom za 2022. godinu od 2.855.037 birača (bez obzira na veliku emigraciju radne snage). To dovodi u pitanje ko je u registru i dozvoljava mogućnost manipulacije uzimajući u obzir prisustvo stranaka na biračkim mjestima i postizbornom raspodjelom indirektno dodijeljenih mandata”, navodi ona.
Ona iznosi podatak da je oko 107.000 (6,74%) glasačkih listića za predsjedništvo proglašeno nevažećim, “što može ukazivati na potencijalnu prevaru na biračkim mjestima”.
“Ipak, po prvi put, sa prevladavajućim građanskim balansom, novo predsjedništvo moglo bi pokrenuti zemlju u pozitivnijem smjeru. Članovi Predsjedništva su važni jer imaju moć da upravljaju vanjskom politikom zemlje, predlažu državni budžet Parlamentarnoj skupštini i izvršavaju njene odluke (i to ne samo u vezi sa finansijskim pitanjima)”, ocijenila je.
Rezultati i optužbe za prevaru
Djolai je podcrtala da je veoma malo stranaka i kandidata na izborima u svojim kampanjama pokazalo “bilo kakvu istinsku zabrinutost za zastupanje interesa građana zemlje”. Navela je da su najveće nacionalističke stranke u zemlji “majstori promovisanja praznih nacionalističkih narativa”, dok je samo nekoliko stranaka nudilo program koji se bavio svakodnevnim pitanjima poput obrazovanja, kulture i socijalnih pitanja.
Glavne nacionalističke stranke imale su vodeće mjesto u svim glavnim izabranim institucijama i tijelima.
Međutim, navodi da je Socijaldemokratska partija (SDP), “koja je multietnička, ali ima većinu podrške bošnjačkih birača”, zaostala je samo oko 1% iza HDZ-a u parlamentu FBiH i državnom parlamentu. SNSD je osvojio 35 odsto u Narodnoj skupštini Republike Srpske, znatno manje nego na prethodnim izborima, a za vlast će mu trebati koalicioni partner. U nekoliko kantona prednjače SDA i HDZ, ali bez dominacije, što znači da su moguće razne koalicije.
“Pluralitet su prihvatili birači na svim nivoima, sa sedam stranaka koje su prešle cenzus od 3% za parlament BiH u FBiH i devet u Republici Srpskoj, sa sličnom dinamikom u drugim parlamentima”, navela je.
Djolai ističe još dva pitanja koja zaslužuju pažnju.
“Prvo, Bosna i Hercegovina je zakonski propisala rodne kvote (40%) za donji dom parlamenta BiH i na pod-nacionalnom nivou. Iako se ova kvota obično ispunjava na kandidatskim listama, kvota izabranih, imenovanih predstavnika jedva da se dostiže (27,4% izabranih bile su žene na izborima 2018. godine). Drugo, mlađe generacije imaju tendenciju da budu nedovoljno zastupljene u svim institucijama. U najnovijem sastavu, nijedan poslanik nije bio mlađi od 30 godina i to treba promijeniti kako bi se mladi ljudi uvjerili da ostanu u zemlji”, navela je.
Također je istakla da kandidatkinja Jelena Trivić i opozicija u RS-u osporava izborne rezultate po kojima je Milorad Dodik pobjedio na izborima, te da je Centralna izborna komisija je 10. oktobra objavila ponovno brojanje svih glasačkih listića.
Schmidtova intervencija “loše prošla kod sviju”
“Kao da ova složenost nije dovoljna, međunarodni posmatrači i domaći akteri, kao i građani, ostali su zapanjeni intervencijom visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta,” navodi ona, te objašnjava da su Schmidtovi postupci uslijedili nakon neuspjeha stranaka da se dogovore o toj temi.
“Bez obzira na zasluge predloženih reformi, neblagovremenost Schmidtove intervencije, nedostatak jasnoće nametnutih amandmana i nedostatak uputstava o tome kako ih izvršiti, loše su prošli kod svih. Ostaje da se vidi kako će ove promjene uticati na bosanskohercegovačku politiku u godinama koje dolaze, ali način na koji su najavljene bio je izuzetno problematičan”, navela je ova analitičarka.
“Jedno je sigurno, da Bosnom i Hercegovinom ne treba vladati iz inostranstva. Nije teško shvatiti zašto to izaziva zabrinutost na teritoriji kojom je nekada vladala Austro-Ugarska. Ono što Bosna i Hercegovina zahtijeva je proces dekolonizacije, kako njene historije, tako i sadašnjosti, kako bi se dao uticaj glasačima i lokalnim snagama koje su istinski opredijeljene da ostave etničke podjele prošlosti iza sebe i usmjere zemlju ka evropskoj budućnosti”, zaključila je Djolai.