Foto: Joseph Barrak / AFP / Profimedia
Ucjenjivanje i vjerska mržnja: više desetaka alavitskih žena u Siriji vode se kao „nestale“. Iza toga, čini se, stoje i politički i kriminalni motivi i strukture. DW je razgovarao s pogođenima.
Piše:
Mršava, s ožiljcima na licu, obrijane glave i bez obrva, Nora* iscrpljeno gleda u kameru. U krilu drži svoju bebu, od koje je nedugo prije toga bila nasilno odvojena.
Prva fotografija nakon njezina oslobađanja brzo se proširila društvenim mrežama, kao simbol traume koja ovih tjedana potresa mnoge Sirijce i Sirijke: žene iz alavitske vjerske zajednice našle su se na meti brutalnih otmičara. Kao Nora, koja je u međuvremenu, koliko je moguće, uklonila svoje tragove i napustila zemlju.
Mučenja i vrijeđanja
Gotovo mjesec dana Nora je bila zatočena u jednom podrumu, gdje je, kaže, psihički i fizički zlostavljana. Mlada majka bila je na putu prema centru za humanitarnu pomoć u blizini obalnog grada Džable sa svojim jedanaestomjesečnim djetetom kada su je zaustavili maskirani muškarci u vozilu s registracijskim oznakama iz Idliba. Pitali su je kojoj vjeri pripada. Kada im je rekla da je alavitkinja, brutalno su je uvukli u vozilo i stavili povez na oči.
„Svakog dana su me vrijeđali i tukli toliko jako da sam više puta gubila svijest“, ispričala je Nora u razgovoru za DW. Tijekom zatočeništva oduzeli su joj dijete i prisiljavali je da potpiše ugovor o udaji. „Odbila sam. Ja sam već udata. Nakon toga su me još brutalnije zlostavljali”, kaže Nora.
Fotografije zlostavljanja slali su njezinoj obitelji kao sredstvo pritiska. Na kraju je puštena uz visoku otkupninu, kaže ona. Danas živi u inozemstvu, na sigurnom, i nalazi se na liječenju zbog teških ginekoloških problema.
Sustavno ponižavanje
Norina priča nije usamljen slučaj. I novinska agencija Reuters, kao i više arapskih i međunarodnih medija, izvješćuju o otmicama i ucjenjivanju alavitskih žena.
„Od početka godine u Siriji su više od 40 žena prijavljene kao nestale”, kaže za DW aktivist za ljudska prava Basel Junus, koji iz Švedske, uz pomoć mreže suradnika u Siriji, sustavno dokumentira kršenja ljudskih prava. „Ogromna većina otetih, poput Nore, pripada alavitskoj zajednici“, navodi Junus.
Alaviti su vjerska manjina kojoj pripada i svrgnuti diktator Bašar al-Asad, a radikalni islamisti smatraju ih „otpadnicima“. Izvješća o nasilnim napadima radikalnih sunitskih skupina na alavite kao navodne „Asadove pristaše” znatno su učestalija nakon Asadova pada.
Posebno posljednjih mjeseci alaviti su u Siriji izloženi velikom, često po život opasnom pritisku. U ožujku je došlo do krvavih napada na alavite, u kojima je poginulo nekoliko stotina ljudi. Prema izvješćima više medija, barem dio tih razularenih skupina ima veze sa sirijskim Ministarstvom unutarnjih poslova.
Privremeni predsjednik Ahmed al-Šara formirao je istražno povjerenstvo. Njegovi nalazi još nisu objavljeni. No među sirijskim manjinama, uključujući i kršćane, raste strah od nasilja kojem su već izloženi alaviti.
Alavitske žene nisu slučajne žrtve otmica, naglašava Junus. „One su simbol pokoravanja cijele zajednice.“ U zatočeništvu, prisjeća se Nora, nazivali su ih pogrdnim imenima: „Zvali su nas svinjama i kufar, tj. nevjernicama.“
I Ujedinjeni narodi već se bave prijavljenim slučajevima otmica: neovisno istražno povjerenstvo za Siriju priopćilo je na upit DW-a da će uskoro objaviti izvješće o dosad dokumentiranim slučajevima. Već krajem lipnja povjerenstvo je potvrdilo najmanje šest otmica alavitskih žena u Siriji.
Predsjednik povjerenstva, Paulo Sérgio Pinheiro, iznio je pred Vijećem UN-a za ljudska prava i naznake da je slučajeva bilo još više.
Prijelazne sirijske vlasti djelomično su započele istrage. Na upit DW-a o ovoj temi, sirijsko Ministarstvo unutarnjih poslova nije odgovorilo.
Novčani zahtjevi iz inozemstva
DW je tijekom višemjesečnih istraživanja razgovarao s više od deset obitelji i žena koje su bile pogođene otmicama. Aktivisti za ljudska prava i promatračke organizacije dostavili su dodatne informacije. Ipak, mnogi članovi obitelji izbjegavaju javnost iz straha, srama ili nesigurnosti.
Sami*, mladić iz jednog sela u blizini zapadnosirijskog grada Tartusa, jedan je od rijetkih koji su spremni govoriti za medije. Kako priča, njegova 28-godišnja sestra Iman* nestala je bez traga nakon što je otišla u grad. Ubrzo potom, obitelj je primila poziv s inozemnog broja. Anonimni glas zaprijetio je: „Zaboravite na Iman. Nikada se neće vratiti.“
Sami je slučaj prijavio policiji – ali ondje su u početku tvrdili da u većini sličnih slučajeva žene zapravo pobjegnu s tajnim ljubavnicima. No, nekoliko dana kasnije, otmičari su se ponovno javili, ovaj put s konkretnim zahtjevom za otkupninom u peteroznamenkastom iznosu. Obitelj je posudila novac i poslala ga u Tursku preko takozvanog „havala” sustava koji gotovo potpuno onemogućuje provjeru i praćenje transakcija.
Dokumenti koji su na uvidu redakciji DW-a pokazuju da su primatelji bili Sirijci s izbjegličkim statusom u Turskoj. DW je mogao potvrditi sličnu uplatu u još jednom slučaju.
Za Samija taj novac nije donio nikakvu nadu. Nakon uplate kontakt s otmičarima je prekinut. Od Iman do danas nema nikakvog traga.
Sjećanje na sudbine jezidskih žena
I Maja* (21), također iz okolice Tartusa, je bila oteta i to zajedno sa svojom maloljetnom sestrom. Kako priča ova mlada žena, obje su početkom ožujka krenule u kupovinu kada su ih zaustavili naoružani muškarci s maskama. „Pitali su nas jesmo li alaviti ili suniti. Kada smo rekle ‘alaviti’, odvukli su nas u autobus bez registracijskih oznaka“, ispričala je za DW.
S povezima preko očiju, sestre su, prema Majinom svjedočenju, satima vožene kroz nepoznat krajolik. Tijekom puta su ih vrijeđali nazivajući ih „nevjernicama“ i „fulul“ – ostacima Asadova režima. Otmičari su ih optužili da su i one odgovorne za smrt stotina boraca povezanih s islamističkom prijelaznom vladom, prisjeća se Maja.
Na kraju su, kaže, bile zatvorene u nekom podrumu. „Bojale smo se da će nas prodati.“
Na društvenim mrežama i u pojedinim medijskim izvješćima već se nagađa da bi alavitske žene mogle doživjeti sličnu sudbinu kao žene i djevojčice jezida, koje je 2014. porobila teroristička skupina „Islamska država“.
Jer, prijelazna sirijska vlast integrirala je i neke radikalno-islamističke skupine, čiji su zapovjednici i ranije dovođeni u vezu s trgovinom ljudima, poput generala Ahmeda Ihsana Fajada al-Hejsa, kojega SAD sumnjiče da je ranije sudjelovao u trgovini porobljenimjezidskim ženama.
Basam Alahmad, predsjednik organizacije za ljudska prava „Sirijci za istinu i pravdu“, rekao je u intervjuu za DW: „Dosad nemamo dokaze da su alavitske žene, kao nekoć jezidkinje, sustavno porobljavane.“
Ipak, zabrinjavajuće je što u sve više slučajeva otmica i ubojstava vjerska pripadnost igra ključnu ulogu. „Alavitske žene danas se ciljano napadaju zbog njihove vjere i u tome postoji jasna paralela sa sudbinom jezidkinja.“
Alahmad ističe da se cijela alavitska zajednica paušalno smatra odgovornom za zločine Asadova režima. „To je bit problema.“
Maja i njezina sestra na kraju su oslobođene. Zašto, ostaje nepoznato. Nakon dva mjeseca, vraćene su obitelji potpuno pokrivene, prestrašene i duboko traumatizirane. Preživjele su. Druge žene još se uvijek vode kao nestale.
*Imena su promijenjena radi zaštite sugovornika.