Foto: Sydney Sims
Poremećaji hronične boli poput čestih migrena, fibromialgije i artritisa mogu biti teški za one koji pate od njih, ne samo zbog fizičke boli već i zbog toga kako drugi doživljavaju te poremećaje.
U jednoj naučnoj studiji istraživači su primijetili visok nivo krivice među onima koji pate od hronične boli, a ono što su otkrili doista je tužno.
Istraživanje je provela psihologica i članica Odbora za dodiplomsko obrazovanje Britanskog psihološkog društva, Danijela Serbić sa kolegama, a rezultati su objavljeni u British Journal of Health Psychology. U svom istraživanju otkrili su veliku vezu između osjećaja krivice i hronične boli.
Postavlja se pitanje zašto bi neko ko tako teško pati osjećao krivicu? Nije da se imaju zbog čega osjećati krivima. Ali prema nalazima studije, bilo je nekoliko razloga koje su pronašli.
Prvo i najvažnije, hronična bol je kada neko osjeća stalnu bol koja traje kroz dugo razdoblje. Bol može biti oštar, žareći, pulsirajući ili poput elektriciteta. S druge strane, osobe koje pate od akutne boli osjećaju takvu bol – ali kratkoročno.
Mnoge bolesti uzrokuju hroničnu bol, poput fibromijalgije, sindroma iritabilnog crijeva, neuropatske boli, artritisa i drugih poremećaja. I dok neko ko pati od takve boli fizički ne može nekome pokazati gdje je njegova bol, to je ne čini manje stvarnom. A jedna od pet osoba pati od hronične boli.
Kako bi prikupili svoja istraživanja, istraživači su koristili više baza podataka i popis od 12 istraživanja za kvalitativnu sintezu i šest za kvantitativnu sintezu.
Prema Psychology Today, studija je uočila sljedeće razloge zašto ljudi koji imaju hroničnu bol osjećaju krivicu:
1. Drugi pretpostavljaju da pacijentovo stanje boli nije legitimno.
Pacijenti koji još nisu dobili dijagnozu ili su bili izloženi mišljenjima koja su dovodila u pitanje legitimnost njihovog stanja izjavili su da se osjećaju krivima ili da se osjećaju kao prevaranti (tj. kao da glume svoje simptome).
Primjer: zbog boli se “osjećam pomalo krivim… Znate, nema pravog dokaza s bolovima u leđima, svatko može reći da ga bole leđa.”
2. Drugi pretpostavljaju da osoba ne upravlja dovoljno dobro stanjem.
Neki ljudi koji žive s hroničnom boli osjećali su se krivima jer se nisu pridržavali (ili nisu mogli pridržavati) liječenja.
Primjer: “Osjećate se kao da ste iznevjerili doktora.”
3. Pretpostavke o tome kako nečiji postupci utiču na druge u smislu nesposobnosti osobe da radi ili ispunjava društvene uloge (npr. roditeljske dužnosti ili dužnosti saradnika, socijalni život).
Primjer: “Kako vaša djeca odrastaju s vama u boli, vjerojatno ćete se osjećati krivima jer se moraju suočavati s problemima i teretima na ramenima s kojima se druga djeca ne suočavaju.”
Osim toga, otkrili su da je njihova krivica pogoršala njihov invaliditet, stvarajući više funkcionalnih oštećenja, poteškoće u njihovim odnosima, poteškoće u suočavanju sa svojim poremećajima i poteškoće na emocionalnom nivou.
Kako bi osigurali olakšanje i bolju kvalitetu života osobama koje pate od hronične boli, pružatelji zdravstvenih usluga trebaju im pružiti pravu podršku i alate koji su im potrebni. Možda terapeut čiji je primarni fokus pomoći osobama koje pate od hronične boli pokazati kako da se nose s osjećajem krivice? Upravo sada postoji velika stigma za osobe koje pate od hronične boli i moramo se izravno uhvatiti u koštac s tim problemom.
awarenessact, Impuls