Prošlo je osam mjeseci od tragične smrti Srđana Cvijića koji je preminuo u noći sa 28. na 29. septembar 2020. godine nakon što je dobio težak napad u Banjaluci, a Hitna pomoć odbila da izađe na intervenciju. U međuvremenu, nadležni su izrekli disciplinsku mjeru dežurnom dispečeru, dok neutješna porodica i dalje traži pravdu pitajući se koliko još treba da se desi “Srđana Cvijića” da bi se nešto konkretno promijenilo u zdravstvenom sistemu Republike Srpske.
Podsjećamo, Srđan je u kobnoj noći dobio težak napad astme. Njegov brat Nemanja je pozvao hitnu pomoć ali je od dispečerke dobio odgovor da “prošetaju” do Hitne pomoći. Nakon što joj je objasnio da mu se brat guši, da ne može ni disati ni hodati, ona mu je rekla da dođu taksijem. Nakon što su taksijem došli do Hitne pomoći, Srđana su primili i nedugo zatim kolima hitne pomoći odvezli na Urgentni centar. Pola sata nakon prijema u Urgentni centar, Srđan je preminuo, zvanično uslijed zastoja srca zbog nedostatka kisonika.
Nadležni nisu reagovali odmah po saznanju da je došlo do propusta. Porodica je naišla na “zid šutnje” od strane “zdravstvenih institucija” – Ministarstva zdravlja RS, Doma zdravlja Banja Luka i UKC RS. Međutim, nakon početne šutnje i ignorisanja problema, stvari su se pokrenule sa mrtve tačke, ali tek nakon izvještavanja medija o ovom slučaju.
U međuvremenu, Dom zdravlja u Banjoj Luci je u januaru ove godine okončao postupak utvrđivanja odgovornosti dispečera koji je bio na dužnosti u noći kada je Srđan Cvijić preminuo. Postupak je inače pokrenut na osnovu žalbe Srđanovog brata Nemanje. Odgovornom radniku je izrečena disciplinska mjera u vidu novčane kazne u visini od 20% od osnovne plate u trajanju od tri mjeseca. Kazna je istekla ali sistemski problemi su i dalje prisutni.
Od januara, kada je izrečena kazna dispečeru, nije bilo novih dešavanja u vezi s ovim slučajem, ističe Srđanov brat Nemanja.
“Jedinu komunikaciju sam imao sa Tužilaštvom i trenutno se još uvijek čekaju rezultati vještačenja koji su ključni za potencijalno otvaranje slučaja. Ja nikad nisam dobio potvrdu od Doma zdravlja i Ministarstva nakon što su rekli da su blagovremeno obavijestiti. Planirao sam ponovo kontaktirati Tužilaštvo početkom juna, jer tad nekad ističe navodni rok do kada je Tužilaštvu rečeno da će dobiti rezultate vještačenja. Inače, niko se nije udostojio ni pitati ni kontaktirati iz ustanova”, ističe Nemanja za Gerilu.
Svjesni da Srđana ne mogu vratiti, Nemanja i njegova porodica nastoje učiniti bar nešto kako bi se ovakve tragedije spriječile.
“Nastojimo da u skupštinsku proceduru stavimo zakon o zaštiti pacijenata. To nam je u suštini neki plan, jer nama lično ne može ništa pomoći, da tako kažem, pa nam je cilj da se nešto promijeni bar malo u korist ljudi, jer se ovakve stvari prečesto dešavaju i apsolutno je “normalno” ljudima, jer ne znaju za drugačije. Kad se gledaju komentari ljudi na portalima kad se pokrenula priča o obrocima porodilja, ljudi su čak branili ustanove i govorili kako je normalno što je obrok jedne porodilje hrenovka, malo hljeba, pekmez i čaj, jer, zaboga, nije hotel. To je dovoljno reći kolilo je ljudima ispran mozak jer ne znaju za drugačije i zapravo normalno”, naglašava Nemanja.