Opstanak najbogatijih

Jedan posto najbogatijih na svijetu u svoje je džepove pospremilo gotovo dvije trećine (63%) novostvorenog bogatstva u periodu od početka 2020. do kraja 2021., navodi Oxfam u izvještaju “Opstanak najbogatijih” objavljenom 16. siječnja, uoči godišnjeg sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Udio bogatstva stvorenog u tom periodu koji je dobilo ostalih 99% svjetskog stanovništva gotovo je dvostruko manji od onog koji je prigrabilo najbogatijih jedan posto. Ako usporedimo “donjih” 90% stanovništva s milijarderima, za svaki dolar novog globalnog bogatstva koji je zaradila osoba u donjih 90% u posljednje dvije godine, svaki milijarder je dobio otprilike 1,7 milijuna dolara. U izvještaju se navodi i da su prehrambene i energetske tvrtke više nego udvostručile svoj profit 2022. godine, isplativši 257 milijardi dolara bogatim dioničarima, i to u vrijeme kada je više od 800 milijuna ljudi gladovalo. 

Zagovornici postojećeg sustava obično na podatke o povećanju nejednakosti odgovaraju argumentom da u tome nema ničeg lošeg, dapače – veće bogatstvo i manji porezi za elite dovest će do prosperiteta za sve kroz neslavni trickle-down efekt. Međutim, trenutne okolnosti spašavaju nas od navođenja puno puta ponavljanih kontraargumenata, jer takve ideje padaju u vodu pri pogledu na osnovne podatke: po prvi put u posljednjih 25 godina porast ekstremnog bogatstva prati i povećanje ekstremnog siromaštva. Kako se navodi u izvještaju, bogatstvo milijardera povećava se za 2,7 milijardi dolara dnevno, dok najmanje 1,7 milijardi radnika živi u zemljama u kojima inflacija nadmašuje plaće. Do toga su dovele i politike uvedene sa ciljem kontrole negativnih ekonomskih posljedica pandemije, poput smanjenja kamatnih stopa i kvantitativnog popuštanja, što je povećalo vrijednost imovine i dionica, koje su većinom u vlasništvu bogatijih ljudi. Također, polovina svjetskih milijardera živi u zemljama u kojima ne postoji porez na nasljedstvo za direktne potomke, pa tako svojim nasljednicima mogu prenijeti 5.000 milijardi dolara, što je više od bruto domaćeg proizvoda cijele Afrike, navodi Oxfam.

Oxfam u izvještaju među posljedicama ekstremne koncentracije bogatstva navodi slabiji ekonomski rast, korumpiranost politike i medija, srozavanje demokracije i političku polarizaciju. Osim toga, upravo je sloj superbogatih onaj koji ima najveći utjecaj na klimatsku krizu: milijarderi su odgovorni za milijun puta veću emisiju ugljika od prosječne osobe, čemu među ostalim pridonosi i činjenica da često investiraju u industrije koje zagađuju okoliš.

Izvršna direktorica Oxfam Internationala Gabriela Bucher i drugi predstavnici organizacije u komentarima za medije istaknuli su da je neprihvatljiv sustav u kojem najsiromašniji ljudi u mnogim državama plaćaju puno više porezne stope od superbogatih. Bucher je izjavila: “Vrijeme je da srušimo prigodan mit da smanjenje poreza za najbogatije dovodi do toga da se njihovo bogatstvo nekako ‘prelije’ do svih ostalih. Četrdeset godina smanjenja poreza za superbogate pokazalo je da rastuća plima ne podiže sve brodove, već samo superjahte.”

Oxfam je u zaključku pozvao na redistribuciju bogatstva kroz uvođenje jednokratnih poreza za 1% najbogatijih, uz poreze na ekstraprofite kako bi se suzbilo profiterstvo tijekom globalne krize troškova života. Osim toga, preporučaju trajno povećanje poreza za bogate, s višim stopama za multimilijunaše i milijardere. Oxfam navodi da bi porez od pet posto za svjetske multimilijunaše i milijardere mogao prikupiti 1.700 milijardi dolara godišnje, dovoljno da se dvije milijarde ljudi izvuče iz siromaštva.

Piše: Dora Levačić/ Bilten