UrbanObserver

Subota, 18 Januara, 2025

O podjeli rada – Adam Smith naspram Platona

Foto: Charlie Chaplin je u svom filmu Moderna vremena iz 1936. uhvatio tjeskobu ljudi zbog nove tehnologije i industrijskih procesa

U drugoj knjizi Platonove Države Sokrat zamišlja kako bi se tipično društvo moglo razvijati od svojih jednostavnih početaka prema kompleksnijem i organiziranijem entitetu. Smatra da bi u početku svi mogli raditi stvari za sebe, kao što je izgradnja vlastite kuće, izrada vlastite odjeće i uzgoj vlastite hrane.

Ali uskoro, kaže, ljudi bi shvatili da bi bilo mnogo učinkovitije ako bi se pojedini članovi zajednice speci­jalizirali u određenim zanatima. Na taj bi se način graditelji, krojači i zemljoradnici istaknuli kao majstori specijaliziranih vještina koje bi onda mogli razmjenjivati s ostalim članovima zajednice za dobra, usluge ili novac.

Više od dvije tisuće godina kasnije škotski filozof i ekonomist Adam Smith došao je do iste ideje, ali ju je razvio još dalje, moglo bi se zapravo reći do ekstrema. U svojoj knjizi Bogatstvo naroda Smith se služi primjerom proizvodnje pribadača da bi predstavio svoje ideje o podjeli rada.

“Radnik koji nije školovan u tom zanatu… ni upoznat s upotrebom strojeva koji se u njemu koriste, mogao bi jedva, možda, sa svom svojom marljivošću proizvesti jednu pribadaču dnevno, a zasigurno ih ne bi mogao proizvesti dvadeset… Ali na način na koji se taj posao obavlja danas… jedan čovjek izduži žicu, drugi je izravna, treći je reže, četvrti je oštri, a peti je brusi na vrhu da bi mogla dobiti glavu… i važan posao izrade pribadača je, na ovaj način, podijeljen na oko osamnaest različitih radnji.”

Kao ekonomist, Smith zatim ulazi u vrlo detaljne izračune o tome koliko pribadača može izraditi deset ljudi služeći se samo osnovnom opremom: svaki od njih moći će izraditi oko četiri tisuće i osamsto pribadača dnevno. “Ali da su svi radili odvojeno i neovisno, bez da je bilo koji od njih izučio ovaj osobit zanat, ni jedan od njih nikako ne bi mogao proizvesti dvadeset, a možda ni jednu pribadaču u jedan dan.”

Smith zatim nastavlja o procesu izrade čavala i o tome kako je najbolje rješenje da pojedinačan radnik provede cijeli svoj život izrađujući, na primjer, samo glave čavala; opet s mnogo detaljnih izračuna.

…prevladava dojam da je Smith poprilično opsjednut produktivnošću i da je te nesretne radnike vidio samo u tom svjetlu; nije uzeo u obzir da bi ta prekomjerna specijalizacija mogla zakočiti njihov intelektualni razvoj te voditi u dosadu i očaj. On razmišlja o dobru za ‘društvo’ kao cjelinu, ili točnije, povlastitom izrazu, o ‘bogat­stvu naroda” – ali po kojoj cijeni?

Iščitavajući sve to prevladava dojam da je Smith poprilično opsjednut produktivnošću i da je te nesretne radnike vidio samo u tom svjetlu; nije uzeo u obzir da bi ta prekomjerna specijalizacija mogla zakočiti njihov intelektualni razvoj te voditi u dosadu i očaj. On razmišlja o dobru za ‘društvo’ kao cjelinu, ili točnije, po vlastitom izrazu, o ‘bogatstvu naroda” – ali po kojoj cijeni?

Platon je, s druge strane, unatoč kritikama njegova djela od strane onih poput Karla Poppera, bio zainteresiran za razvoj pojedinca. Zato je osnovna premisa njegova djela Država ta da je svrha politike da izvede građane iz ‘pećine’ neznanja prema ‘svjetlosti’ istine i dobrote. Podjela rada nije samo vezana za stvaranje bogatstva, koje za Platona nije ‘svrha sama po sebi’, već postoji radi razvoja racionalnog, uređenog društva u kojemu ljudsko biće može cvjetati – kao pojedinac ili kao dio kolektiva. Platon se zapravo protivi pretjeranom bogatstvu kao što se protivi siromaštvu, jer oboje može voditi prema degradaciji ljudskog bića.

Drugi aspekt teorije Adama Smitha je slobodna trgovina i tzv. ‘nevidljiva ruka’ zakona tržišta. Njegovo uvjerenje, koje i danas čvrsto ustraje u srcu kapitalističke misli, jest da zakon tržišta (izazvan pojedincima koji slijede vlastite interese) u konačnici sve izjednačuje, donoseći veći ekonomski rast i društvene koristi. Uzmimo aktualni primjer unajmljivača stanova koji su silom prilika otjerani iz Londona uslijed vrtoglavih cijena. Na neki način to bi se moglo smatrati pozitivnim jer će pomoći u postizanju uravnoteženijeg rasporeda stanovništva po zemlji, no po kojoj ljudskoj cijeni za one tako raseljene? I što je s gubitkom učitelja, medicinskih sestara i radnika u trgovini koji sebi više ne mogu priuštiti život u glavnom gradu?

Još jednom pronalazimo potpuno drugačiji pristup u Državi, gdje je najvažniji kriterij za društvo, prema Platonovom viđenju, upravo pravda. Kad nestane pravde, kaže, društvo se neminovno raspada.

Pravda je jedan od velikih gubitnika u ovoj igri tržišnog zakona jer tržište regulira samo sebe po amoralnim principima ponude i potražnje (ali isto tako i po nemoralnoj pohlepi onih koji iskorištavaju ove fa­ktore). Nedavni primjer je profit jedne od naftnih kompanija u Ujedinjenom Kraljevstvu u iznosu od 3.3 milijarde, dok se mnogi smrzavaju u svojim domovima…

Još jednom pronalazimo potpuno drugačiji pristup u Državi, gdje je najvažniji kriterij za društvo, prema Platonovom viđenju, upravo pravda. Kad nestane pravde, kaže, društvo se neminovno raspada.

I Platon u Grčkoj i Konfucije u Kini zaključili su da je za sve najbolji način poboljšanja politike obučavanje ‘filozofa-političara’ za budućnost – za vrijeme kada će čovječanstvo u cjelini shvatiti da je umjesto vlastitog interesa za vođenje društva važnija mudrost i dobronamjernost.

S engleskog prevela: Ana Mustać

Nova Akropola

Povezane vijesti

Mogu li društvene mreže bitno uticati na izbore?

Foto: Sara Kurfeß/Unsplash Zbog navodnih ruskih manipulacija na TikToku Rumunjska mora ponoviti predsjedničke izbore, a na platformi X Elon Musk promovira AfD. Mijenjaju li društvene...

Neka sram promijeni stranu

Foto:Lidija Antonović Za osam dana biće tačno tri godine otkako je glumica Milena Radulović izašla u javnost s potresnom ispoviješću o preživljenom seksualnom zlostavljanju za koje je...

Popular Articles