Tužba kao tužba nije sporna, jer svako ima pravo da tuži. Šta je onda sporno? Sporna je činjenica da pravni zastupnici Centra za razvoj medija i analize nisu ni znali da se ovaj postupak vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu!
„Tri godine, mojoj supruzi i njenoj sestri, trebalo je da njihova tužba, za ničim izazvanu klevetu, okonča pravosnažnom presudom protiv Internet portala Žurnal i tadašnjih novinara Avde Avdića i Semira Mustafića. Ko zna autore ovog smeća ne može se čuditi zašto su proizveli i objavili toliku gomilu laži i bacili u blato vlastitu profesiju“, napisat će Zlatko Lagumdžija na društvenim mrežama.
Ono što Lagumdžija, ali ni njegova suprugu i njena sestra neće objaviti jeste da je presuda donesena u odsustvu, kako se navodi, „uredno obaviještenih tuženih“. No, istina je ipak malo drugačija.
Žurnalu, odnosno Centru za razvoj medija i analize je praktično uskraćeno pravo na odbranu, što predstavlja temeljno ljudsko pravo.
Kako se navodi u presudi, Lamija Ćeremida i Amina Lagumdžija su 8. augusta 2018. godine podnijele tužbu protiv Centra za razvoj medija i analize, te novinara Avde Avdića i Semira Mustafića, zbog teksta koji je objavljen 10. maja 2018. godine pod naslovom „ELEKTROPRIVREDA ELVEDINA GRABOVICE: Milionski poslovi za partnersku firmu porodice Lagumdžija“.
U martu prošle godine Općinski sud u Sarajevu donosi presudu prema kojoj su tuženi dužni solidarno isplatiti određene iznose tužiteljicama, nadoknaditi troškove parničnog postupka, te objaviti presudu.
Tužba kao tužba nije sporna, jer svako ima pravo da tuži. Šta je onda sporno? Sporna je činjenica da pravni zastupnici Centra za razvoj medija i analize nisu ni znali da se ovaj postupak vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu! Nisu dostavili odgovor na tužbu, nisu prisustvovali niti jednom ročištu, nisu zaprimili presudu, niti su se, konačno, žalili na presudu!
Prvi dokument koji smo dobili jeste rješenje o izvršenju gdje je bila prikačena presuda, te je bilo prekasno da uopće reagiramo kada je riječ o ovoj tužbi. Nismo dobili niti jedan raniji dopis sa suda ili poziv na ročište, a trebali smo ih dobiti barem nekoliko.
Jednostavno rečeno, nismo uopće imali priliku da se branimo, odnosno da dokažemo da je tekst objavljen na Žurnalu istinit, odnosno zasnovan na istinitim činjenicama, u šta smo i danas uvjereni.
„Onemogućeno je univerzalno pravo garantovano i našim zakonima, i Ustavom, ali i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima“, objašnjava advokat Avdo Salihbegović.
Ipak, ova praksa nije nepoznata. Razlozi zbog kojih dolazi do ovakvih situacija su različiti. U ovom slučaju vjerovatno je razlog promjena adrese, jer se i u presudi navodi stara adresa Centra za razvoj medija i analize.
U tom smislu simptomatične su dvije stvari. Prvo, s Općinskog suda u Sarajevu smo, bez obzira na promjenu adrese, redovno dobijali pozive kada je riječ o drugim postupcima. Drugo, upitno je kako je moguće da su uspjeli na pravu adresu dostaviti samo rješenje o izvršenju, a ne sve ranije pozive.
U svakom slučaju, za nas ovaj predmet nije okončan. Podnesen je prijedlog za ponavljanje postupka sa svim objektivnim razlozima zbog kojih nismo bili u mogućnosti uopće biti aktivni u ovom postupku. Ako se uvaži prijedlog kako bi i trebalo biti, predmet bi se vratio na početak.
Centar za razvoj medija i analize očekuje od Općinskog suda u Sarajevu da uvaži prijedlog za ponavljanje postupka, kako bismo iznošenjem brojnih dokaza i sudski dokazali da smo pisali istinu, odnosno da je tekst, u kojem smo pisali o tome kako su partnerske firme porodice Lagumdžija dobile brojne ugovore, zasnovan na istinitim činjenicama.
Ako se predmet vrati na početak, uvjereni smo da ćemo dokazati sve navode iz teksta koji, sigurno, nije „smeće“ kako to navodi Lagumdžija.