NOVI “PUT SVILE”: Zapad je izgubio viziju o dobru čovječanstva, a Kina želi biti centar svjetske moći

Iz moje perspektive, Kina neće odustati od svoje politike, bez obzira na prepreke i zastoje. Inicijativa “Pojas i put” njezin je protunapad u globalnoj igri šaha. 

Autor: Ai Weiwei

Pejzaži na fotografijama Davida Monteleonea inspirirani kineskom inicijativom Pojas i put vrlo su mi poznati. Možemo vidjeti pustinju, nenastanjena područja i predjele oko rijeke Yangtze na sjeverozapadu Kine. Tu su i fotografije natpisa “Wuhan, ostani jak”, ispisanog neonskim svjetlima na neboderima. Podsjećaju me na moje fotografije Kine, na fotografije oronulih gradova, energetskih postrojenja, razvoja siromašnih područja velikih arhitektonskih poduhvata. U vrijeme kad sam ih snimao namjeravao sam napisati enciklopediju kako bi rasvijetlio nove koncepte i ideje što su se javljale s brzom urbanizacijom. Projekt je bio preambiciozan i nikad ga nisam dovršio. Bio je to moja osobna neuspjela inicijativa “Pojas i put”.

Ovu inicijativu, koja se naslanja na ideju Puta svile – mreže trgovačkih ruta imperijalne Kine, predložio je aktualni kineski lider Xi Jinping, zamišljajući je kao osnovu plana za repozicioniranje Kine u eri globalizacije i promjenu svjetskog poretka na način na koji Kini to odgovara. Ideja iza projekta vrijednog jedan trilijun dolara je ambiciozna. Takvo planiranje na duge staze, takvo političko planiranje i efektivna implementacija, rijedak je poduhvat u kineskoj i svjetskoj istoriji uopće. Vladajuća stranka u Kini pokazala je svoju odlučnost da zauzme važnu ulogu u svijetu.

Ciljevi inicijative “Pojas i put” vrlo su pragmatični, za razliku od onih što ih je komunistička stranka predlagala pedesetih i šezdesetih godine prošlog stoljeća, utjelovljenih u sloganima “prestići Britaniju”, “dostići SAD”. Kina s golemom količinom akumuliranog bogatstva te menadžerskim i proizvodnim iskustvom shvatila je da može popuniti praznine u onim dijelovima svijeta koje je Zapad zaboravio i napustio. Te regije žeđaju za jakim gospodarskim entitetom koji bi spojio fragmentirane, neorganizirane teritorije s dugotrajnim povijesnim razlikama. Tu dolazi Kina.

Potpisujući memorandum o razumijevanju s Kinom, inicijativi “Pojas i put” do sada se pridružilo 145 država, uključujući i države u Europi, na jugoistoku Azije i Bliskom istoku. U pitanju je inicijativa prvenstveno fokusirana na bazičnu infrastrukturu i inženjerske projekte poput željezničkog, cestovnog i lučkog transporta, s ciljem da pospješi globalnu trgovinu i ponudi rješenje za probleme zemalja u razvoju. Kao što kineska poslovica kaže: “Ako se želiš obogatiti, najprije napravi puteve”. Mnogi ljudi u Kini, kao i u zemljama u razvoju, optimistični su po pitanju inicijative “Pojas i put”, pri čemu izruguju SAD i Europu jer se nisu uspjeli sjetiti ničeg sličnog.

Odluka o inicijativi “Pojas i put” nije donesena iz hira. Ideja dolazi iz članka Mao Zedonga, naslovljenog “Ljudi svijeta, ujedinite se i porazite američkog agresora i njegove sluge”, objavljenog 1970. godine i opće poznatog kao “Izjava 520”. U ovom članku Mao poziva na jedinstvo zemalja u razvoju u borbi protiv političke moći Zapada predvođenog SAD-om. Pritom ističe važnost nacionalnih revolucija, pokreta za nezavisnost i oslobođenje, predstavljajući ih kao val nezaustavljivih istorijskih promjena. Ilustrirajući svoje uvjerenje da će svijet trijumfirati nad anglo-američkim imperijalizmom, Mao je citirao konfucijanskog filozofa Menciusa: “Pravedan cilj privlači veliku podršku, a nepravedan malu.”

U vrijeme kad je moja generacija odrastala te su misli prožimale cijelu zemlju. Pripadam istoj generaciji kao Xi. Poticani smo da “imamo na umu cijelu domovinu i cijeli svijet”, da pokrećemo revolucije posvuda u svijetu. Te arogantne ideje povezane su s ideologijom toga doba. Na njima bazirana inicijativa “Pojas i put” strateški je potez, usklađen s rapidnim razvojem zemlje. Pitanje glasi: hoće li njegovi ciljevi biti ostvareni u svijetu koji je danas puno kompliciraniji nego što je nekad bio?

Monteleoneove fotografije su “široke” i zahvaćaju mnoge priče i čudne krajolike. Talijanski fotograf svoj projekt započeo je u Rusiji 2014. godine, obilazeći poprišta velikih željezničkih i cestovnih projekata diljem Azije, kontejnerske luke, tvornice, kazina i veliku etiopijsku branu (Grand Ethiopian Renaissance Dam). Fotografije jasno pokazuju strateške kineske ambicije, bitno drugačije od onih što su bile vezane uz originalni Puta svile, aktualan od 1300. godine prije Krista do sredine petnaestog stoljeća. Put svile je bio mreža trgovačkih puteva, dok inicijativa “Pojas i put” uz ekonomske ambicije podrazumijeva i ambicije političke prirode. Ovdje se radi o pitanju tko će biti centar svijeta. Tko će biti centar svjetske moći?

Iz moje perspektive, Kina neće odustati od svoje politike, bez obzira na prepreke i zastoje. Inicijativa “Pojas i put” njezin je protunapad u globalnoj igri šaha. Demokracije SAD-a i europskih zemalja jako se razlikuju od Kine. Pod pritiskom da tijekom svog mandata rješavaju kratkoročne probleme kako bi ponovo bili izabrani, zapadne vlade fokusirale su se na kapitalne projekte i ekonomsko nadmetanje. Korporokratični zapad, gdje se politički uspjeh primarno vezuje za ekonomsku profitabilnost, izgubio je viziju koja podrazumijeva korist i dobrobit cijelog čovječanstva. To međutim ne znači da Kina nužno donosi stvarnu korist zemljama u razvoju. Inicijativa “Pojas i put” impregnirana je kolonijalizmom. Drevnu zemlju s 1,4 milijarde stanovnika to vodi u močvaru pragmatizma i egoizma. Iako je napumpana ambicijama, Kina zbog nedostatka samosvijesti također tone u kontradiktornost i zbrku. Gospodarska baza i ideološka nadgradnja još dugo će biti u međusobnom sukobu.

Lupiga.Com via Guardian

Naslovna fotografija: Lupiga.Com