Prema podacima UNHCR-a, u BiH je evidentirano 28 apatrida, osoba koje su nevidljive za sistem i, spletom različitih životnih okolnosti, žive bez državljanstva i dokumenata.
To će mi biti kao da sam se ponovo rodila. Tim riječima počinje razgovor za Radio Slobodna Evropa (RSE) Sarajka Nihada Gegić.
Ova 28-godišnjakinja bi krajem godine, kako kaže, trebala biti upisana u matične knjige i dobiti državljanstvo Bosne i Hercegovine (BiH).
Porijeklom je s Kosova i od treće godine živi u glavnom gradu BiH bez dokumenata i zdravstvenog osiguranja.
Nihada Gegić je rođena 1994. u Prizrenu, gdje su njeni roditelji izbjegli tokom rata. U Sarajevo su se vratili 1997.
Vlasti ne priznaju dokumente Republike Kosovo, a za ulazak u BiH stanovnicima te zemlje potrebna je viza. Bosna i Hercegovina je, uz Srbiju, jedina država u regiji koja nije priznala nezavisnost Kosova, proglašenu 2008. godine.
“Imam samo kosovski rodni list, ali mi njega ne priznaju. Grozno je tako živjeti. Osjećam se kao da me neko spustio na ovaj svijet, kao da sam nevidljiva”, kaže ona za RSE.
Nihada je završila osnovnu školu, ali srednju frizersku nije uspjela upisati zbog nedostatka “papira”. Nema stalni posao, a preživljava zahvaljujući zaradi od povremenog čišćenja stanova i kuća.
“Bojim se da me policija ne zaustavi. Žao mi je i što nisam mogla upisati srednju školu, a imala sam želju”, ističe ona.
Dodaje kako ima velike planove nakon što dobije dokumente.
“Možda ću i školu završiti što do sada nisam mogla. Imam toliko tih planova, ne znam koji da izdvojim”, kaže Nihada.
Ona je rođena 1994. godine u Prizrenu, gdje su njeni roditelji izbjegli tokom rata u BiH. U Sarajevo su se vratili 1997. godine.
Nihadini roditelji su državljani BiH i ona na državljanstvo ima pravo od rođenja.
No, procedura upisa u matične knjige i potvrđivanja državljanstva nije mogla biti provedena, zbog nepriznavanja izvoda iz matične knjige rođenih koji joj je naknadno izdat u Prizrenu.
Uz pomoć organizacije “Vaša prava” Nihada je prije šest godina započela administrativnu i pravnu borbu. Ova organizacija od 2009. godine, uz podršku UNHCR-a, pruža besplatnu pravnu pomoć, i zahvaljujući njoj dokumente je do danas dobilo oko 1.900 osoba.
Prema podacima UNHCR-a, u BiH je evidentirano 28 apatrida, osoba koje su nevidljive za sistem i, spletom različitih životnih okolnosti, žive bez državljanstva i dokumenata.
Kako je Mustafa “izgubio identitet”?
Među njima je i 48-godišnji Mustafa Zogaj iz Doboja, koji u Bosni i Hercegovini živi bez ijednog osobnog dokumenta.
“Ne mogu dokazati da sam čovjek i da postojim”, kaže on za RSE.
Mustafa je rođen na Kosovu i rodni list te zemlje jedino je što danas posjeduje. No, za bosanskohercegovačke vlasti ovaj dokument ne važi.
Za bh. sistem “nevidljiv”, iako u BiH živi 40 godina. Nema jedinstveni matični broj, osobnu i zdravstvenu iskaznicu, a putovanjima može samo sanjati.
“Najteže mi je kad me zaustavi policija i pita imam li neki dokument sa slikom. Kažem da nemam i onda moram objašnjavati, a bilo je čak i privođenja”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Mustafa Zogaj rođen je na Kosovu, a u BiH živi od 1982. godine
Mustafa je s ocem u Bosnu i Hercegovinu doselio 1982. godine, u vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), kada je Kosovo bilo autonomna pokrajina u sastavu Srbije.
U Doboj je došao kao osmogodišnjak, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Stigao je iz Lipljana, koji se nalazi u centralnom dijelu Kosova.
Devedesetih godina prošlog stoljeća postao je punoljetan. U tom periodu saznao je da je nestala originalna verzija njegovog rodnog lista, izdana u vrijeme bivše SFRJ, te da nema prijavljeno prebivalište.
Privremena lična karta odobrena mu je 1999. godine i važila je deset godina.”Dali su mi privremenu ličnu, jer nisu imali o meni dovoljno dokaza. Nije se moglo doći ni do rodnog lista, pa su mi ih dali na osnovu svjedoka”, kaže on.
Nakon što je istekao rok privremenim dokumentima, Mustafa je bezuspješno obilazio matične urede, pokušavajući se upisati u knjigu rođenih i na osnovu toga dobiti dokumente.
Zbog toga što se nije mogao vjenčati, živi u izvanbračnoj zajednici i ima dvoje djece koja nemaju njegovo prezime.
“Radim privatno građevinu, snalazim se. Najteže mi je što nisam mogao priznati djecu. Tragično je to, jer sam Dobojlija. Čak i ne znam albanski jezik”, ističe on, dodajući da njegov otac i ostali članovi porodice imaju državljanstvo BiH i ostale dokumente.
Mustafa je pomoć nedavno potražio u organizaciji “Vaša prava” iz Sarajeva.
Bakir Mrkonja, predstavnik organizacije, kaže za RSE da Mustafa, prema Zakonu, ima pravo na državljanstvo BiH.
No, odbijen je njegov zahtjev za upis u knjigu rođenih, zbog kompliciranih procedura i nemogućnosti da dokaže da je u vrijeme dok je bio maloljetan imao prebivalište u BiH.
Mrkonja ističe da Udruženje trenutno radi na pripremi dokumentacije za Mustafin slučaj.
“Da posjeduje izvod iz matične knjige rođenih koji je izdat od Srbije bez problema bi mogao da se upiše u matične knjige i dobije državljanstvo na koje ima pravo”, pojasnio je Mrkonja.
Uz rađanje izvan bolnica, glavni uzroci apatridije u BiH su raseljavanja i ratovi, te uništene matične knjige zbog čega su ljudi ostali bez dokaza potrebnih za dobijanje dokumenata u BiH.
Pomak u zakonskoj regulativi
Zakoni o parničnim postupcima na nivou dva entiteta u BiH omogućavaju osobama koje nemaju dokaze, poput rodnog lista, da im se sudskim putem utvrdi datum i mjesto rođenja.
To je korak koji prethodi upisu u matične knjige, a potom i dobijanju ostalih dokumenata.
U entitetu Federacija BiH su takve zakonske odredbe na snagu stupile početkom 2021. godine, dok su ranije usvojene i u drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj.
U organizaciji “Vaša prava” tvrde da je time učinjen značajan pomak, ali da je potrebno dodatno prilagođavati i entitetske zakone o matičnim knjigama.
“Nihada postupak vodi šest godina i još nismo završili, jer neko ne priznaje neki dokument. Mora se dati mogućnost da se i drugim dokazima utvrdi činjenica da je ona živo biće, a ne samo tim dokumentom”, ističe Mrkonja.
Šta kažu u ministarstvima?
Tokom rata na Kosovu, krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, veliki broj matičnih knjiga i osobnih dokumenata je uništen, izgubljen ili izmješten u Srbiju.
Medina Đapo, iz Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, pojasnila je za RSE da BiH priznaje isprave za područje Kosova, iz “izmještenih ureda u Srbiji”.
“Srbija vodi matične knjige za Kosovo i mi njihove isprave prihvatamo i ona važe”, pojasnila je.
Đapo, također, naglašava da je u nadležnosti državnih institucija i ministarstava da iznađu način priznavanja javnih isprava s Kosova.
Iz Odsjeka za međunarodnu pravnu pomoć i suradnju u građanskim stvarima, pri Ministarstvu pravde BiH, naveli su za RSE da se u ovom slučaju radi o političkom pitanju, što nije u njihovoj nadležnosti.
Istaknuli su da su o dokumentima s Kosova nekoliko puta postavljali pitanja Ministarstvu vanjskih poslova (MVP) BiH, u skladu s odredbama Zakona o javnim ispravama.
U tom zakonu je, među ostalim, navedeno da javne isprave izdane do 6. aprila 1992. godine od tijela bivše SFRJ, njenih bivših republika i autonomnih pokrajina, važe na cijelom teritoriju BiH, bez bilo kakvih dodatnih ovjera.
Javne isprave iz država s kojima BiH nema zaključene međunarodne ugovore važe, ako sadrže sve elemente propisane odgovarajućim međunarodnim konvencijama i pod uvjetom reciprociteta, navodi se, također, u Zakonu.
Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovorili na upit RSE da pojasne status koji u BiH imaju dokumenti izdani od organa Republike Kosovo.
Zbog rigoroznog viznog režima BiH za državljane Kosova, zvanična Priština je 2014. godine uzvratila istim mjerama, uvodeći vize sa bh. državljane.
Lideri šest zemalja Zapadnog Balkana su 3. novembra 2022. godine potpisali sporazume o međusobnom priznavanju osobnih iskaznica, univerzitetskih diploma i profesionalnih kvalifikacija.
Sporazume su potpisali su Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija i Kosovo, a predviđaju da će za putovanja ubuduće biti potrebna samo lična karta.
Kako bi dogovor stupio na snagu neophodno je da dokumente u roku od 18 mjeseci ratificiraju parlamenti u svakoj od država.
Autori: Marija Augustinović i Arnes Grbešić/ RSE