Pesticidima protiv Green Deala (foto ABACA/PIXSELL)
Skupina istraživačkih novinara iz Bruxellesa objavila je izvještaj o moćnim agrokemijskim korporacijama koje pokušavaju osujetiti europski prelazak na ekološku proizvodnju hrane, pri čemu ulažu velike novce u lobiranje među političarima, naručivanje znanstvenih studija i potplaćivanje uglednih medija
piše: Igor Lasić
Da ne smetnemo s uma: sve ovo u Ukrajini, u krajnjoj liniji, događa se zbog profita i kontrole nad njim. Zvuči možda nadobudno, dok tamo ginu ljudi, ali krupni kapital svakako ubija masovno te bezrezervno i mimo rata. Laboratorijski pregledan primjer takvog djelovanja u miru i ratu pružila nam je ovih dana jedna novinarsko-istraživačka organizacija, stacionirana u Bruxellesu. Pozabavila se lobističkom kampanjom industrije pesticida nasuprot europsko-unijskom programu Green Deal.
Ta briselska grupa novinara inače nadzire upravo zagovaračke i propagandne aktivnosti korporacija pri vlastima EU-a, a zove se Corporate Europe Observatory. Kratica im je CEO, dakle, kao za danas učestali naziv generalnog direktora (chief executive officer) iliti glavnog menadžera, ali samo radi ironijskog odmaka.
Ovih dana CEO tako publicira izvještaj o zamašnom istraživanju aktualne (in)diskretne preokupacije svjetskih drmatora na tržištu poljoprivrednih kemikalija. Vijest je ponuđena i nama za simultanu objavu, pa rado prenosimo njihov uvid u slučaj. A naum je korporacija da zaustave čvršću regulaciju upotrebe sintetskih otrova u agronomiji EU-a. Već za nekoliko dana, 23. ožujka, Europska komisija trebala bi iznijeti svoj prijedlog za novi, obavezujući cilj Green Deala u tom smjeru. Očekuje se da će Europskom parlamentu sugerirati izglasavanje obaveze smanjenja upotrebe pesticida u državama-članicama za 50 posto do 2030. godine.
Dio je to provedbe dvaju stupova Green Deala kao sveobuhvatnog plana tranzicije k održivom razvoju, nazvanih “Od farme do viljuške” i “Bioraznolikost”. No globalno tržište pesticida, bez ostalih kemikalija u poljoprivredi, teži oko 53 milijarde eura. Pesticidaši su zato angažirali Europsku pučku stranku (EPP), najbrojniju skupinu europarlamentaraca, da im pripomogne u obrani profitnog interesa u Bruxellesu.
Ipak, nisu čekali istup EK-a i skoro glasanje u parlamentu, nego se još prije dvije godine upustili u obimniju pripremu terena. U međuvremenu se pokazalo da neobavezujući okvir ne donosi nikakve rezultate. Tad PR-kuća CropLife Europe počinje za račun najvećih agrokemijskih kompanija provoditi složenu akciju tobože suptilnog miniranja Green Deala. Misija i vizija im je upravo kolosalna, jer oboriti valja sve znanstvene spoznaje o pogubnom djelovanju pesticida na prirodu i ljudsko zdravlje. No iza CLE-a stoje također sami giganti: Bayer-Monsanto, BASF, Syngenta, i Corteva tj. Dow-Dupont.
Naši kolege iz Bruxellesa domogli su se niza dokumenata koji upućuju na mračan politički napor ove frakcije krupnog kapitala. No odmah treba istaknuti ono za čim je posegnuto tek zadnjih tjedana, otkako je Rusija poduzela invaziju na Ukrajinu, a svjetska tržišta doživjela šok.
Industrija uto potura argument tzv. prehrambene sigurnosti i zahtijeva suspendiranje Green Deala. Ustvari, traži se omogućavanje slobodne trgovine u proizvodnji hrane i deregulacija upotrebe kemikalija u poljoprivredne svrhe. CEO pak naglašava činjenicu prikrivenog realnog problema u istom kontekstu – ovisnost europske agroprodukcije o fosilnim energentima, mahom iz Rusije. Ukrajinska tragedija postaje sad najobičnija moneta za slobodnotržišno potkusurivanje.
Za prezentaciju svih nalaza CEO-a trebao bi nam veći dio ovih novina, ali to je ionako dostupno na njihovim internetskim stranicama, pa ćemo ostati na prepričavanju. Ispostavilo se povrh svega da je isti lobi za isti cilj koristio 2020. i pandemiju. No rat u Europi s perspektivom širenja na ostatak svijeta je svakako bolja izlika u doktrini šoka. Što je dublja kriza, poznato je pravilo, to rastu i šanse za osiguravanje ekstraprofita.
Naročito je tome tako ako se uzme u obzir kakvu prijetnju za navedene korporacije znači ideja o istiskivanju kemikalija iz većeg dijela agroproizvodnje. Provedeno istraživanje usmjerilo je svjetlo na CLE-ovu strategiju operacije nazvane “More for Less”.
Više hrane s manje regulacije, hoće reći, pa je među glavne točke uvršten zahtjev da se državama-članicama EU-a ne nameću jedinstvene mjere. Ne slučajno, znamo li da da je po tome bila dizajnirana europsko-unijska dosadašnja regulativa sektora. Završila je neslavno, kako svjedoči jedno očitovanje Hrvatske prije dvije godine. “Nismo za proglašavanje ciljeva plana ‘Od farme do viljuške’ pravno obavezujućima”, poručuje se EK-u iz RH, “jer nije moguće predvidjeti njihovo dosezanje. Ovo nije predmet nad kojim vlasti imaju utjecaj i gdje mogu preuzeti odgovornost za provedbu.” No golema je većina drugih vlada pod kapom Bruxellesa iskazala još žilaviji otpor planu.
CLE nije djelovao samo izravno prema političarima, dok je s druge strane peticiju za skoru potpunu zabranu pesticida potpisalo 1,2 milijuna građana EU-a. Vlade i eurozastupnici tretirani su direktno, poput EPP-a u čijem je sastavu i naš HDZ, ali još više je posla obavljeno izokola, posredno. CEO raskrinkava te klasificira zavidnu množinu taktika: plaćene studije utjecaja, medijske kampanje, društveno-mrežne akcije, pritiske trećih zemalja, alternativna lažna rješenja, itd.
Vodeću ulogu među vanjskim nositeljima operacije preuzimaju, a tko bi drugi – Sjedinjene Države. Poljoprivredni odjel američke vlade (USDA) je npr. prije godinu i pol dana objavio izvještaj po kojem će europski Green Deal izazvati glad u cijelom svijetu. Teza je stalno jedna te ista, naime, da se bez pesticida ne može osigurati intenzivna proizvodnja hrane.
Washington se pobrinuo i za uzurpiranje UN-ovih foruma za ova pitanja, brinući za profit kemijskih divova te otkrivajući svoj krajnji horizont u Europi. Na isti branik nisu zasjeli samo potkupljeni znanstvenici, liberalna udruženja najvećih europskih agroproizvođača kao što su FNSEA i Copa-Cogeca, i konzervativni političari. Tu su i razni čuveni predstavnici sedme sile, poput hibridnih medija Euractiv i Politico.
Doznajemo pritom da je Bayer-Monsanto lani portalu Politico uplatio između 300 i 400 tisuća eura za objavu gomile propagande na ovu temu. Nije se čuditi, jer su ekonomsko-liberalni i svjetonazorsko-konzervativni uvijek skladno zajednički bdjeli nad interesom privatnog biznisa. CLE-ova je strategija legla na zahvalnu podlogu, nalazeći prostor za tzv. greenwashing, odnosno licemjerno “zeleno pranje” inače crnih nakana. Najopasniji aspekti forsiranja pesticida jednostavno se transformiraju do ekološki kvalitetnog pristupa, uz malo prokušanih PR-trikova.
Spominjući napose Hrvatsku, međutim, CEO navodi i jedan istup eurozastupnice Biljane Borzan. Poput više savjesnih joj kolega koji se nisu dali zavarati, ona je svojedobno također stala u obranu Green Deala od optužbi za ekonomski rizik. Konstantni pad bioraznolikosti, zaključila je Borzan u EP-u, “učinit će neznatnim svaki gubitak u produktivnosti”. S druge strane, marketing pesticidaša se probio i do Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, u suradnji s Vladom RH.
Tamo je prije tri mjeseca održana jedna radionica za medije, o – mogućnostima sigurne upotrebe glifosfata. Politička se borba očito još vodi na svim frontama, i pozicije su otvorene u svakom času, pa će ostati to čak i u slučaju da EK ne popusti.
Ulog je svakako enorman, sa štetom i troškovima javnog zdravstva koji odavno daleko nadilaze profit usplahirene agrokemijske industrije. Hrvatska u kalkulaciju mora dodatno uračunati fakat da nije opstruirala samo Green Deal, nego i svoj vlastiti agrar, ekonomsko-političkim pogodovanjem tržištu. No još ima prilike za spasonosni zaokret, imamo li u vidu da kriza može biti šansa i za društveni progres.
Samo pritom ne treba više nasjedati na igru koju gura CropLife Europe, EPP ili USDA. U internoj prezentaciji CLE-a za taktike na društvenim mrežama, koju daje Corporate Europe Observatory, lijepo se kaže da u zagovoru pesticida ne treba pretjerivati sa – sarkazmom. Doslovno tako, a humor se općenito preporuča, što u današnjoj ratnoj atmosferi dobiva sasvim poseban štih. Smiju nam se, te žele da se i mi udarimo brigu na veselje, ali to ipak već ukazuje na ozbiljne simptome trovanja određenim supstancama i politikama.