„Nadam se da će biti izrečene presude svakoj osobi koja je umiješana u ubojstvo moje majke“, reći će Matthew Caruana Galizia, točno pet godina nakon što je njegova majka ubijena. Matthewova majka bila je Daphne Caruana Galizia, ugledna malteška novinarka i blogerica koja je godinama istraživala korupcijske teme.
Autor: Ivor Fuka
Njen blog „Running Commentary“ bilježio je i po 400.000 posjeta dnevno, više nego što su imali svi malteški mediji zajedno, jer radi se o zemlji koja broji tek 460.000 stanovnika, a Caruana Galizia je često znala razotkriti afere čiji akteri dolaze iz drugih zemlja zbog čega je njen doseg bio velik i izvan granica Malte. Godinama prije smrti primala je brojne prijetnje i pretrpjela više napada jer je uporno pisala o temama korupcije, pranja novaca, ali i o vezama malteških državnih institucija i političara s organiziranim kriminalom.
Ubijena je 16. listopada 2017. godine u eksploziji autobombe podmetnute pod njen Peugeot 108. Silina eksplozije je bila takva da je automobil odbacila osamdesetak metara dalje. Raskomadano tijelo Daphne Caruana Galizie prvi je pronašao Matthew. Tada je imao 21 godinu i od tada do danas ne odustaje od borbe, ne samo za kažnjavanje ubojica svoje majke i njihovih nalogodavaca, već i za medijske slobode. Nastavio je majčinim stopama i ozbiljno zakoračio u novinarstvo. Kao dio međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara nagrađen je prestižnim Pulitzerom, a s drugim članovima obitelji utemeljio je Zakladu Daphne Caruana Galizia.
Za ubojstvo su osumnjičeni braća Alfred i George Degiorgio, a kao nalogodavca tužiteljstvo navodi Yorgena Fenecha, malteškog biznismena, jednog od najbogatijih ljudi u zemlji, u čijem su vlasništvu brojne kockarnice i hoteli na Malti, ali koji posluje i diljem svijeta. Međutim, je li on jedini nalogodavac, tek će biti poznato. Naime, Caruana Galizia istraživala je tvrtku prijavljenu u Dubaiju koja je „upumpavala“ sredstva u tvrtke registrirane u Panami u vlasništvu tadašnjeg ministra energetike Konrada Mizzija i šefa kabineta vlade Keitha Schembrija. Vlasnik istraživane tvrtke bio je upravo Fenech koji je u to vrijeme od ministarstva energetike dobio profitabilnu koncesiju za elektranu. Nakon ubojstva i pritiska javnosti te svakodnevnih prosvjeda pred premijerovim uredom, Schembri je podnio ostavku, baš kao i premijer Joseph Muscat, koji je inače zbog klevete tužio Daphne Caruana Galiziu i kojeg se ranije prozivalo zbog godišnjeg odmora koji ga je koštao 12.000 eura po tjednu, a gdje drugdje nego u Dubaiju.
Moja majka je istraživala visoku razinu korupcije i organiziranog kriminala, a ta korupcija u energetskom sektoru izravno je dovela do njenog ubojstva” – Matthew Caruana Galizia (FOTO: European Parliament/Philippe Buissin)
Godinu nakon ubojstva novinarski tim od 45 članova iz 18 svjetskih medija, među kojima su bili i britanski Guardian, američki New York Times i francuski Le Monde, ali i malteški Times of Malta, objavio je seriju istraživačkih tekstova „The Daphne Project“. Radilo se o dovršetku svih započetih istraživanja na kojima je Caruana Galizia radila netom prije smrti.
Pet godina nakon ubojstva, Matthew Caruana Galizia došao je u Europski parlament u Strasbourg kako bi sudjelovao na novinarskom skupu „Zaštita slobode medija: uloga Europske unije“, koji je održan istog dana kada je dodijeljena i novinarska Nagrada Daphne Caruana Galizia, i to u dvorani za medije, koja je također nazvana imenom malteške novinarke.
„Ubojstvo je bilo povezano s koruptivnom hobotnicom koja postoji u Europskoj uniji. Moja majka je istraživala visoku razinu korupcije i organiziranog kriminala, a ta korupcija u energetskom sektoru izravno je dovela do njenog ubojstva. Ne možemo iz toga izvući zaključak da se radilo samo o netoleranciji na tu vrstu novinarstva, kojim se bavila moja majka, jer to je otišlo puno dalje od toga“, kaže Matthew Caruana Galizia.
Napomenuo je kako podržava „Europski akt o slobodi medija“ (Media Freedom Act), skup mjera kojima bi se regulirao cijeli spektar problema u medijskom sektoru na području Europske unije te zaštitio novinarke i novinare u njihovom poslu. Europska komisija usvojila je ovaj akt sredinom rujna, a među ključnim točkama je uvođenje mjera kojima bi se onemogućio politički nadzor i uplitanje u uredničke odluke. Pravilima bi se pozitivno djelovalo na neovisnost medija, kako privatnih – a što je posebno bitno za Hrvatsku – tako i javnih medija koji ne smiju biti propagandno sredstvo vladajućih. Također se utvrđuju najbolje prakse kojima bi se osiguralo stabilno financiranje javnih medija, ali i uvela transparentnost po pitanju vlasništva nad medijima, što je u Hrvatskoj svojevrsna crna rupa.
Caruana Galizia očekuje da ovaj dokument ode toliko daleko da sruši propagande sisteme i dezinformacijske trendove, koji često služe kako bi se novinare targetiralo kao neprijatelje, ali i kao alati kojima se zapravo štiti korupcija. Jedan od takvih alata su i takozvane Strateške tužbe protiv djelovanja javnosti (eng. Strategic Lawsuit Against Public Participation, skraćeno SLAPP što korespondira s engleskim izrazom slap=šamar). Način je to na koji politički ili ekonomski moćnici „prekomjerno granatiraju“ medije, aktiviste ili organizacije civilnog društva kako bi ih zastrašili i obeshrabrili u „kopanju“ po njima nezgodnim temama. Moćnicima, naime, ne nedostaje resursa za plaćanje skupih odvjetnika, dok tuženi za obranu nemaju dovoljno resursa te ih ovakve tužbe iscrpljuju u svakom pogledu.
Upravo to se dogodilo i ubijenoj Daphne Caruana Galizia, koja je u trenutku smrti protiv sebe imala 47 aktivnih tužbi, uslijed čega su joj bili zamrznuti i bankovni računi. Nekoliko tih tužbi, u Malti, zemlji s iznimno sporim pravosudnim sustavom, i dalje je aktivno, a preuzela ih je obitelj. Inače, Malta je po broju SLAPP tužbi u odnosu na broj stanovnika uvjerljivo prva od svih država članica Europske unije. O kakvoj „nadmoći“ se ovdje radi otkrit će podatak kako se u Malti takvih tužbi podiže čak četiri puta više nego u Sloveniji koja je druga na neslavnoj ljestvici cijele Europe. Odmah iza zapadnog nam susjeda, plasirali su se još jedni susjedi, Bosna i Hercegovina, dok Hrvatska zauzima četvrto mjesto na listi svih europskih zemalja.
Nekoliko dana uoči ovog stručnog skupa na Malti se odvilo prvo ročište u jednom od postupaka protiv ubojica Daphne Caruana Galizie i istog je dana i završilo. Braća Alfred i George Degiorgio, optužena za izvršenje atentata, na početku suđenja su se izjasnila da nisu kriva, da bi nekoliko sati kasnije ipak priznali krivnju te su osuđeni na po 40 godina zatvora.
„Ja sam siguran da će još biti pitanja o ovom suđenju koje je počelo i završilo u jednome danu. Za moju obitelj to je olakšanje, ali nemojmo zaboraviti da je to minimum. Čak i u slučaju Ane Politkovskaje (op.a. ruska istraživačka novinarka, ubijena 2006. godine), Vladimir Putin je dopustio da plaćeni ubojica bude osuđen, a to je zemlja u kojoj se ništa ne događa bez dopuštenja predsjednika. Dakle, čak i u tako ekstremnim slučajevima kada imate jedan nedemokratski sustav, ubojice novinara su osuđeni. Ono što je Malta sada postigla je minimum. Nismo još bili na suđenjima onima koji su umiješani u samo ubojstvo, a koji su na višim pozicijama i danas u pritvoru čekaju suđenje“, objašnjava Matthew Caruana Galizia, izražavajući nadu da će i svi ostali osumnjičeni za sudjelovanje u ubojstvu biti osuđeni.
Ono što, kako kaže, iznad svega iščekuje je i suđenje za korupciju koju je istraživala njegova majka, a koja je, uvjeren je, dovela do njenog ubojstva.
„Dokle god imamo države članice Europske unije koje su nesposobne ljude na visokim položajima suočiti s odgovornošću, ubojstva novinara će se i dalje događati. Direktive i medijski akti su jako važni, ali moramo napasti korijen uzroka ubojstava novinara, jer svako ubojstvo novinara unutar EU u zadnje tri godine direktno je vezano za korupciju ili organizirani kriminal. Zato zbilja moramo sasjeći problem u korijenu i biti sigurni da u državama članicama EU ne dopuštamo popuštanje visokoj korupciji“, smatra Caruana Galizia.
Stoga se nada da će i Malta i Europska unija naučiti potrebnu lekciju iz ubojstva njegove majke.
Na pitanje kakve mjere države mogu koristiti da bi se spriječili ovakvi slučajevi, Caruana Galizia odgovara: „Imajmo na umu kako novinari počinju otkrivati informacije o korupciji tek nakon što vlasti zakažu. Tada je već prekasno, a ako ste u toj situaciji kao novinar i otkrivate informacije i dokaze o korupciji, a ništa se ne događa, to zna biti znak da je korupcija došla do vlasti. A kada se dođete žaliti toj istoj vlasti zbog napada, malo je vjerojatno da ćete išta time postići. Zato naglašavam važnost udara na korupciju i organizirani kriminal kao izvor problema, na samom početku. Europska unija je zapela u situaciji koja je slična onoj u Sjedinjenim Američkim Državama u 19. stoljeću, prije osnutka FBI-a, gdje je nadležnost prestajala sa saveznim granicama. Zato je, naravno, teško pratiti međunarodni kriminal, čak i kada postoji želja i mogućnost da se to napravi. To su promjene koje želimo vidjeti. Novinari postaju sve bolji u istraživanju međunarodnog kriminala, pranja novca, krijumčarenja … A vlasti imaju još puno posla kako bi do toga došle.“
Carol Valade, jedan od dobitnika ovogodišnje Nagrade Daphne Caruana Galizia (FOTO: European Parliament/Daina le Lardic)
Na kraju dana dodijeljena je i Nagrada Daphne Caruana Galizia. Dobilo ju je dvoje francuskih novinara, Clément Di Roma i Carol Valade, za dokumentarni film „Srednjeafrička republika pod ruskim utjecajem“ snimljen 2020. godine u koprodukciji medijskih kuća Découpages i Arte G.E.I.E.. Ovaj film svojevrsna je posveta trojici njihovih ruskih kolega, koji su 2018. godine ubijeni u Srednjeafričkoj republici dok su istraživali poslove plaćeničke vojne skupine Wagner, koja već godinama „vedri i oblači“ u toj državi.
„Nagrada Daphne Caruana Galizia za novinarstvo šalje jasnu poruku da je Europski parlament na strani istine i pravde, na strani neovisnog novinarstva. Snažna demokracija treba snažne medije, jer bez slobode medija nema ni demokracije. U Europi su prava i slobode ciljevi za koje se borimo, a ne prepreke”, poručila je predsjednica Europskog parlamenta, Roberta Metsola, inače Maltežanka.
Za nagradu vrijednu 20.000 eura bilo je kandidirano više od 200 novinara iz 27 država članica Europske unije, a o pobjednicima je odlučivao neovisni žiri sastavljen od 29 članova, redom predstavnika novinara i civilnog društva te europskih novinarskih udruženja.