Majevica, Foto: Dinarsko gorje
Podnošenjem zahtjeva za koncesiju za eksploataciju litijuma na Majevici, dugogodišnji proces koji je javnosti bio slabo poznat, ušao je u formalnu fazu. Švicarska kompanija „Arcore AG“ zatražila je od Ministarstva energetike i rudarstva RS dozvolu za vađenje litijuma u opštini Lopare. Planina koja danas snabdijeva vodom, poljoprivredom i životom lokalno stanovništvo mogla bi postati rudarska zona za evropsku industriju baterija.
Piše: Ivana Đurđević
Za mještane, ovo nije samo administrativna procedura, već ozbiljna prijetnja opstanku zajednice.
„Svi smo se pitali šta će biti s nama. Hoćemo li morati da se selimo odavde. Tu smo rođeni, tu su živjele generacije prije nas. Pričalo se o prosperitetu i radnim mjestima, ali i o tome da će priroda biti opustošena i zatrovana“, kaže Miroslav Petrović, stanovnik Lopara.
Majevica, planina u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, tako je postala nova linija sukoba između interesa međunarodnog kapitala i prava lokalnog stanovništva, dok se ključne odluke donose daleko od onih koji bi njihove posljedice osjetili prvi.
Prvi koraci- istraživanje litijuma na Majevici
U srcu sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, na obroncima Majevice, opština Lopare je do prije dvije godine bila poznata po pašnjacima, šumama i malim seoskim zajednicama, danas je središte spora koji prijeti da presloži lokalnu politiku, regionalne saveze i prirodni pejzaž.
Opština Lopare
Mineral budućnosti, pokretač baterija električnih automobila i skladišta energije litijum je, za investitore, “zlato 21. vijeka”. Za ljude koji ovdje žive, on je prijetnja. Prijetnja njihovom životu na ovim prostorima, njihovoj vodi, poljima, stoci, tradiciji i životu koji poznaju.
Početak aktivnosti oko litijuma seže unazad nekoliko godina. Švicarska kompanija “Arcore AG” dobila je od Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske (RS) dozvolu za istraživanje litijuma na području Lopara i Zvornika još 2018. godine, a bušenja su započela nekoliko godina kasnije.
Procjene resursa ubrzo su pokazale da Majevica, navode, skriva oko 1,5 do 2 miliona tona ekvivalenta litijum-karbonata. Za investitore, ovo je bio san: strateški mineral koji može pokrenuti industriju i donijeti milijarde. Za mještane, to je bio alarm: prijetnja njihovom domu i načinu života.
Podnošenje zahtjeva za koncesiju
Za lokalno stanovništvo ovaj period nije bio praćen dovoljnom količinom informacija. Mnogi su saznali za aktivnost tek kada su geolozi počeli radove na njihovoj zemlji.
Prema entitetskom zakonu, nakon završetka istraživanja kompanija ima dvije godine da podnese zahtjev za koncesiju za eksploataciju.
“Krajem jula 2023. godine imali su zadnji dan kada su mogli da predaju istraživanja i trebali su do kraja jula 2024. godine da podnesu zahtjev za dodjelu koncesije. U međuvremenu, oni još nisu bili podnijeli taj zahtjev, a Ministarstvo im je produžilo taj rok za dodjelu koncesije od kraja jula 2024. do kraja marta 2025. godine”, navodi Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica Udruženja “Eko put” iz Bijeljine.
Dokument koji formalno otvara vrata eksploataciji dogodio se sredinom iste godine. Kompaniaj “Arcore AG” je podnijela zahtjev Ministarstvu energetike i rudarstva RS za dodjelu koncesije za eksploataciju litijuma. Ovaj zahtjev predstavlja formalni početak procesa koji bi, ukoliko se odobri, omogućio prelazak iz faze istraživanja u fazu eksploatacije.
Kompanija je u svojoj prijavi navela da je završila sva istraživanja i da ima pravne osnove za traženje koncesije, ali je proces pred njima tek u ranoj fazi. U zahtjevu se još mora dostaviti kompletna ekonomska analiza projekta i studije o uticaju na okoliš prije konačne odluke o dodjeli koncesije.
Uslijed podnošenja zahtjeva, građani i aktivisti širom regije reagovali su sa zabrinutošću zbog mogućih posljedica, a proces koncesije postao je predmet javne rasprave. Na jednoj takvoj, gdje su udruženim snagama ekološki aktivisti “Ne damo Jadar” iz Srbije i ekolozi iz BIH, govorili o štetnosti litiijuma, ukazano je i na apsurd da se takav mineral eksploatiše upravo sa naših prostora.
“Najveća količina litijuma, prema trenutnim nalazima, nalazi se u Austriji na potezu Beč, Strazbur. Međutim, tamo se ne namjerava nikakvo otvaranje rudnika. Litijuma mnogo ima i u Francuskoj, u Španiji, u Skandinaviji, na granici Španije i Portugalije, u Švajcarskoj, ali nigdje se ne otvara rudnik, osim namjere da se to uradi u Srbiji i u BiH. Prije dvije godine je zaustavljeno otvaranje rudnika u pustinji Nevada, jer je procenjeno da bi štetilo dvjema vrstama, Tetrebu i Žalfiji, koje tamo postoje. A, recimo, u Jadru postoji 145 strogo zaštićenih vrsta, usred živog naselja sa 20.000 stanovnika, i tu se planira otvaranje rudnika litijuma, koji prijeti da uništi sve. To je namjera EU i uopšte, tih velikih kompanija koje se bave rudaranjem da rudare u Srbiji i u Bosni, zato što se kod nas ne poštuju zakoni, visoka je korupcija i tu je lako ući i potplatiti sve nivoe vlasti i svakog koga treba da bi se ostvarili ciljevi. Ni Srbija ni Bosna i Hercegovina nemaju neke velike količine litijuma”, kaže dr Dragana Đorđević, naučni savjetnik iz oblasti zaštite životne sredine.
Koncesija na čekanju?
Nedugo nakon podnošenja zahtjeva za koncesiju, kompanija Arcore je potpisala poslovno- kombinacioni sporazum sa kanadskom firmom Rock Tech Lithium Inc., čime je započet proces formiranja zajedničkog poduhvata (joint‑venture) u kojem će Rock Tech imati 75% udjela.
Prema tim planovima, litijum iz Lopara bi bio dio integrisane linije za Evropu Ar Core bi obezbjeđivao sirovinu, a Rock Tech bi je prerađivao u konverteru litijuma u Gubenu (Njemačka), čime bi se evropskim proizvođačima električnih automobila obezbijedila dovoljna količina litijumskih sirovina.
Ministar energetike i rudarstva RS, Petar Đokić, više puta je u javnosti naglasio da je faza istraživanja završena i da je projekt prešao u formalnu fazu zahtjeva za koncesiju. Prema njemu, sva istraživanja su provedena u skladu sa zakonima i propisima, te su stvoreni uslovi za prelazak na sljedeću fazu, ali konačna odluka o eksploataciji još nije donesena.
„Detaljna geološka istraživanja litiijuma na području opštine Lopare su uspješno završena. S obzirom na pozitivne rezultate istraživanja, mogu se smatrati stvoreni preduslovi za pokretanje postupka dodjele koncesije za eksploataciju mineralne sirovine. Nosilac prava na istraživanje bora, litiijuma, natrijuma, stroncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata je privredno društvo ‘AR CORE ulaganja’ d.o.o. Banja Luka, kojem je ovo Ministarstvo ovjerilo rezerve rude litiijuma. Za sada, Vlada Republike Srpske još nije donijela odluku po podnesenom zahtjevu za dodjelu koncesije, niti je to pitanje razmatrano u bilo kojem obliku. O svim aktivnostima javnost će biti blagovremeno informisana“, navodi se u odgovoru iz kabineta Ministarstva industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske na naš upit .
Borba aktivista
Pokušaj da se, kroz političku odluku, odobri projekat naišao je na otpor. Tokom 2024. godine, ekološke organizacije i lokalni aktivisti organizovali su peticije i pokrenuli inicijativu da NSRS usvoji odlučnu zabranu daljih aktivnosti, uključujući moratorij na eksploataciju litijuma i zaštitu Majevice. Tribine su se održavale u Loparama i Bijeljini, a peticije protiv rudarenja potpisalo je preko 6.000 ljudi. Aktivisti su upozoravali na opasnosti po hidrološki sistem, pašnjake, biodiverzitet i kulturno nasljeđe.
U maju 2024., takva inicijativa je dovedena do razmatranja u NSRS‑u, ali je odbijena. Ni drugi put, u julu 2025. godine, peticija nije dobila većinu potrebnu za donošenje zabrane..
“Kada je riječ i davanju koncesije za eksploataciju litijuma, ovdje će stanovništvo pružiti otpor takvom jednom postupku, jer vidimo kako prolaze svi ovi drugi projekti i kako teku sudbine rudarskih mjesta. Nema ružičastih priča, nego je to, uglavnom, teška priča. Šta bi bilo da stranac dođe ovdje i upravlja i kako bi se on odnosio? Da li bi naše stanovništvo bilo na prvom mjestu? Ja vjerujem da ne bi i da bi na prvom mjestu bio profit iz stranih kompanija. Kad se pitaju naše vlasti u RS, ne sumnjam da bi oni vrlo rado nas trampili za neke njima date ustupke, ali mi im poručujemo da ćemo se boriti svim sredstvima koja nam budu dostupna i da nećemo, ni po koju cijenu, dozvoliti rudarenje litijuma na Majevici”, kaže načelnik opštine Lopare Rado Savić.
Rado Savić
Kada je javnost pokrenuta, a protesti protiv otvaranja rudnika litijma intenzivirani, donesena je izmjena u zakonu o geološkom istraživanju RS‑a, gdje je uklonjen član koji je obavezao lokalnu zajednicu da bude uključena u proces javnih rasprava, što su analitičari nazvali korakom unazad u transparentnosti procesa.
“Sav taj proces osmišljen je tako da se planski isključi stav lokalne zajednice i njenih građana, kako bi mogao raditi ko šta hoće. Ova vlast, po ko zna koji put, otima od naroda ono što mu pripada dovodeći ga u situaciju da ostaje potpuno obespravljen “, kaže prof. Aleksa Milojević, ekonomski analitičar.
Istovremeno predstavnici gradova Tuzla, Bijeljina, Ugljevik, Zvornik i Brčko potpisali su zajedničku Deklaraciju protiv litijuma na Majevici, u kojoj se jasno ističe zabrinutost zbog potencijalnog zagađenja vode, zraka i svega što bi moglo ugroziti zdravlje stanovništva.
Ekološke i socijalne implikacije
Rudarenje litijuma, upozoravaju ekolozi, nosi višestruke rizike: zagađenje rijeka i podzemnih voda, uništenje pašnjaka i staza za stoku, nestanak biljnih i životinjskih vrsta te dugoročne klimatske posljedice.
“U početku, javnost nije bila obaviještena čak ni o tim geološkim istraživanjima koje su vršene na Majevici. S jedne strane nije u redu, zato što je izostavljen proces učešća javnosti u procesu donošenja odluka, a bili su, po Konvenciji, dužni da sprovedu javnu raspravu o potrebi ekoloških ispraživanja pa nadalje. Jer vidite, problem sa projektom Lopare nije samo da se to tiče isključivostavnika opštine Lopare. I mi, iz Bijeljine, bukvalno se nalazimo između dvije vatre. Znači, da li će nam doći to potencijalno zagađenje vode,zemlje i vazduha sa jedne strane, od strane Jadra ili sa druge strane, od Lopara. Jer, vidite, litijum je nemoguće vaditi bez upotrebe kiseline. Litijum se nalazi unutar stijena i tog rudnog materijala. Bez obzira na koji način oni vade rudni materijal iz dubine zemlje, da li vade putem frakiranja ili iskopavanja, ili već možda na neki treći način. Oni da bi izvukli litijum iz tih stijena, iz tog rudnog svog materijala koji izvade, oni moraju da upotrebljavaju kiseline”, kaže Snežana Jagodić Vujić , predsjednica ekološkog Udruženja “Eko-put” iz Bijeljine.
Dilema: profit ili život zajednice
Dok prijetnja rudnika raste, razvija se ideja da Majevica postane park prirode. Ova inicijativa ne štiti samo prirodu, već i lokalnu zajednicu i ekonomiju.
Majevica je , upozoravaju u lokalnoj zajednici, više od litijuma. Ona je priča o ljudima, prirodi i budućnosti. Konflikt koji se ovdje odvija simbolizuje širi problem Balkana i svijeta: kako balansirati globalne interese i lokalni život.
Konflikt između interesa investitora i interesa mještana je simboličan, upozoravaju i analitičari. Rudarenje donosi kratkoročni profit i strateški mineral, dok očuvanje Majevice i parka prirode donosi dugoročnu održivu ekonomiju, očuvanje kulture i prirode. Svaka odluka nosi posljedice: rudnik bi ,navode,mogao prisiliti ljude da napuste domove, dok park pruža nadu i održivost.
“Vidjeli smo da su iz kompanije “Ar Core” ranije, u svojim nekim obraćanjima pominjali kako bi to bila značajna ulaganja, kako bi se stvorila radna mjesta. Pitanje je koliko je uopšte ta priča realna? Jer, niko još nikada nije vidio nikakvu dokumentaciju koja to potvrđuje. Bojim se da bi samo davanje koncesije izazvalo velike probleme, uznemirenost građana “, kaže Rado Savić.
Majevica kao Park prirode
Da Majevica bude Park prirode, a ne rudnik litijuma, moto je peticije koja je tokom protekle godine pokrenuta u četiri lokalne zajednice: Bijeljina, Ugljevik, Lopare i Zvornik. Riječ je o građanskoj inicijativi koja ima za cilj zaštitu planine Majevica i spriječavanje geoloških istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina, uključujući litijum. Proglašenje Majevice parkom prirode, donijelo bi značajne koristi kako lokalnoj zajednici, tako i cijeloj regiji.
Iz ekološkog udruženja “Čuvari Majevice” kažu da bi zaštita planine otvorila mogućnosti za različite projekte razvoja, posebno u sektoru turizma, jer Majevica posjeduje veliki potencijal. Planina je bogata mineralnim izvorima, a ranije su postojali planovi za otvaranje termalnih i ljekovitih banja. Osim banjsko-rekreativnog turizma, Majevica bi ,navode, kao park prirode bila privlačna i ljubiteljima prirode i ornitolozima iz cijelog svijeta, koji putuju kako bi posmatrali bogatstva prirode.
Bosna i Hercegovina je potpisnica tri međunarodna sporazuma, kojima se obavezala da će do 2017. godine staviti pod zaštitu 17 posto teritorije, ali je do sada zaštićeno tek tri procenta. To, navode ekolozi, daje nadu da bi Majevica mogla postati zaštićeno područje.