Foto: picture-alliance/blickwinkel/G. Fischer
U tradicionalnim zajednicama, od Indije do Afrike, generacijama se čuvaju „tajne“ narodne medicine ili jedinstveni kulturni običaji. Ali, što kad strane korporacije naprave takav lijek bez pitanja i plaćanja odštete?
Autor: Kristie Pladson
Prije nekoliko godina njemački profesor prava intelektualnog vlasništva Tim Dornis bio je na odmoru u Kaliforniji kada mu se obratio glavni tajnik Njemačkog društva za pravo intelektualnog vlasništva (GRUR): „Uskoro ćemo imati važan razvoj događaja u Ženevi koji moramo popratiti. Jer to bi moglo biti revolucionarno.”
Ženeva je sjedište Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), agencije Ujedinjenih naroda koja promovira i štiti intelektualno vlasništvo širom svijeta. Zakon o intelektualnom vlasništvu bavi se pravnom zaštitom i vlasničkim pravima za stvari koje ljudi stvaraju svojim umom, kao što su izumi, umjetnost i pisanje.
Tako je Dornis, koji je posljednjih godina predstavljao GRUR na konferencijama Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, otišao u Švicarsku i počeo se raspitivati o čemu je riječ. “A onda sam shvatio da bi ovo zaista moglo biti revolucionarno”, rekao je on za DW.
Između 13. i 24. svibnja u Ženevi će biti održana diplomatska konferencija na kojoj će se sklopiti sporazum o takozvanom međunarodnom pravnom instrumentu koji nastoji „poboljšati efikasnost, transparentnost i kvalitetu sustava patenata”.
Prema priopćenju za medije Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo cilj instrumenta je „sprječavanje pogrešne dodjele patenata za pronalaske koji nisu novi ili inventivni u pogledu genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima”.
Dugotrajna borba
Više od 25 godina, zemlje u razvoju i autohtoni narodi se zalažu za zakone o intelektualnom vlasništvu koji bolje štite njihovu lokalnu floru, faunu, tradicionalno znanje i kulturu od eksploatacije izvana. Posljednjih godina sve su glasniji pozivi za veću odgovornost kompanija koje koriste tradicionalno znanje ili kulturno naslijeđe stranih zemalja ili autohtonih kultura.
Modni brendovi su optuživani da koriste tradicionalne šare u mustrama na odjeći, a farmaceutske kompanije su se našle pod povećalom zbog pretvaranja ljekovitog bilja iz drugih zemalja u komercijalne lijekove. Kritičari ove prakse to nazivaju kulturnim prisvajanjem ili, kada se radi o upotrebi genetskih resursa poput biljaka, biopiratstvom.
„(Ovo znanje) se zapravo ne uklapa u okvir postojećeg sustava intelektualnog vlasništva, kao što je sustav patenta ili sustav autorskih prava”, rekao je za DW Wend Wendland, direktor odjela za tradicionalno znanje, genetske resurse i tradicionalne kulturne izraze pri ovoj Agenciji UN-a.
Diskusija o pravnoj zaštiti na ovom području počela je puno ranije, osnivanjem Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1995. godine. Time je stvoren novi set međunarodnih standarda za prava na intelektualno vlasništvo u svim državama članicama.
U Indiji, na primer, prelazak na ovaj novi sustav donio je uznemirujuće otkriće: druge zemlje, posebno industrijalizirane poput Sjedinjenih Američkih Država, prijavile su mnoge patente na proizvode koji su bili dio tradicionalne prakse u Indiji stotinama godina.
Zaustavljanje gubitka naslijeđa i znanja
Viswajanani Sattigeri, direktorica indijske Digitalne biblioteke za tradicionalno znanje (TKDL) kaže za DW da dodjela patenta za tradicionalno znanje nekoj trećoj strani znači da ta strana postaje vlasnik takvog znanja. „Nacija gubi vlastito naslijeđe i vlastito tradicionalno znanje.”
Sada bi se to moglo promijeniti. U svibnju će se 193 države članice Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo sastati kako bi usvojile predloženi prvi korak za uvođenje pravnog instrumenta čiji je cilj bolja zaštita intelektualne imovine. Svjetska organizacija smatra ranjivim tri područja u sadašnjem sustavu: genetske resurse, tradicionalno znanje i tradicionalni kulturni izraz. Genetski resursi su biološki materijali poput biljaka i životinja koji sadrže genetske informacije, dok tradicionalno znanje obuhvaća generacijsku mudrost unutar zajednica, koja se obično prenosi usmeno. To može uključivati znanje o biodiverzitetu, hrani, poljoprivredi, zdravstvenoj zaštiti i još mnogo toga. Tradicionalni kulturni izraz uključuje umjetničke kreacije koje odražavaju nasljeđe i identitet grupe, poput glazbe, umjetnosti i dizajna. „To mijenja klasično shvaćanje intelektualnog vlasništva”, smatra Dornis.
Prema važećem zakonu o intelektualnom vlasništvu, pravna zaštita za originalne kreacije obično se ukida kada prođe određeno vrijeme poslije njihovog nastanka. Ali mnoge tradicionalne prakse su se razvile i prenosile stotinama godina ili duže, što znači da u takvom sustavu nisu zaštićene. Također ne postoji individualni pronalazač — znanje se čuva u zajednici i uglavnom je teško naći izvor njegovog nastanka u određenoj zajednici ili regiji. Neka osoba može doći izvana, steći znanje od zajednice i vratiti se u svoju zemlju gdje može prijaviti patent na temelju onoga što je naučila. Dornis kaže da to omogućuje razvijenim zemljama da kažu: “mi ćemo to uzeti i nećemo vam to nadoknaditi”.
„Ali ako vam je potreban farmaceutski proizvod koji je zasnovan na tradicionalnom genetskom resursu ili tradicionalnom znanju, morate platiti lijek, jer je zaštićen patentom”, rekao je on.
Otkrivanje izvora i obeštećenje
Sastanak u svibnju bit će fokusiran isključivo na genetske resurse i pokušaj usvajanja takozvanog pravnog instrumenta koji će zahtijevati od podnositelja prijava za patente u državama članicama da otkriju odakle su nabavili biljku ili gdje su stekli znanje koje žele koristiti i jesu li dobili dopuštenje za korištenje. Ako taj sporazum prođe, fokus će se onda okrenuti stvaranju jasnijih definicija za druge dvije kategorije.
Ovaj nacrt zakona također predviđa stvaranje baze podataka, poput one koju vodi Satigeri, gdje se takve informacije mogu lako pratiti. Indijski TKDL, koji je bio prvi te vrste na globalnoj razini, proveo je desetljeća u transkripciji i prevođenju informacija iz tradicionalnih indijskih tekstova – od kojih su mnogi napisani na sanskrtu – u svoju bazu podataka, stvarajući evidenciju o tradicionalnom znanju zemlje koju mogu koristiti službenici za patente. „Mi smo ciljali na indijske sustave medicine, odnosno na ajurvedu i unani”, rekla je Satigeri. „Također smo popisali vrste joge koje postoje ovdje. I obilje informacija u vezi sa zdravljem, uključujući zdravlje životinja i biljaka, kao i kozmetiku.”
Kada pregledaju patentnu prijavu, službenici za patente mogu konzultirati ove baze podataka i provjeriti postoji li već nešto slično. Baze podataka će također pomoći zemljama da prate patente koji se oslanjaju na znanje ili resurse koji su stečeni unutar njihovih granica.
Zemlje s izraženom biološkom raznolikošću već desetljećima traže uvođenje ovakvog sustava. Ovaj novi sporazum, ako bude usvojen, neće stvoriti nove zahtjeve za kompenzaciju. Ali postojeći zakon o okolišu već zahtijeva da se sve financijske koristi od pronalaska dijele sa zemljom podrijetla. Tako bi jači zakoni o transparentnosti podataka mogli dovesti do veće financijske kompenzacije za ove zemlje.
Wend Wendland iz Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo rekao je da mnoge zemlje u razvoju ovakvu regulativu vide kao „značajan korak naprijed”.