Foto: Dragan Maksimović/DW
Godinama se pred očima javnosti odvija se trgovina djecom u Brčko distriktu, bez reakcije nadležnih. Geografska lokacija, administrativna specifičnost i blizina međunarodne granice, čine Brčko oazom za ove aktivnosti.
Piše: Dragan Maksimović
31 dijete starosti od nekoliko mjeseci do 12 godina, pronađeno je u jednoj kući u Brčkom početkom ove sedmice. Javnost je šokirala informacija koja se pojavila u medijima da je navodni vrtić, koji je po prvim informacijama funkcionisao kao paravan za organizovanu trgovinu djecom, radio od 2018. godine, a da niko od nadležnih ni građana Brčko distrikta nije reagovao ili prijavio slučaj.
„Priča se svodi na to, daj im dječji doplatak i nemoj ga dirati“, kaže nam pravnica i aktivistkinja za ljudska prava iz Brčkog Ana Kotur Erkić, navodeći to kao primjer raspalog sistema, slučajeve kada pravo na dječji doplatak postane uslovljeno slanjem djece u školu.
Potvrda za dijete
„Znači ako šalješ romsko dijete u školu i doneseš potvrdu, dobićeš novac. Ali, niko ne izađe na teren da vidi da li taj roditelj tuče to dijete, da li brine o tom djetetu, da li je ošišano i okupano“, kaže Kotur Erkić, podsjećajući da je još 2018. u ovom slučaju podnesena prijava za jedanaestoro djece, ali se sve na tome završilo.
Iako još nema potvrde, nezvanične informacije govore da se radi upravo o romskoj djeci iz BiH, Hrvatske ali i nekih drugih zemalja okruženja, zbog čega su se u cijeli slučaj uključile i međunarodne policijske agencije. U Tužilaštvu distrikta su rekli da je dvanaestogodišnja djevojčica, zajedno sa dvije mlađe djevojčice zatražila pomoć na ulici, nakon čega je policija pronašla kuću u kojoj je zatekla maloljetnu djecu u nehigijenskim uslovima.
„Djeca nisu identifikovana, nemamo pouzdane podatke o djeci, niti ko su im roditelji. Tri lica za koja je predložen pritvor su iz BiH”, kaže Radmilo Ivanović, vršilac dužnosti glavnog tužioca Brčko distrikta.
A za dvije uhapšene osobe odmah je određen pritvor, vlasnicu kuće Zahidu Đongo (72) i njenog sina Aliju, za koga mediji navode da je brat sudskog policajca u Brčkom, dok su djeca privremeno smještena u jednom brčanskom hotelu, jer na teritoriji distrikta ne postoji centar za socijalni rad niti slična ustanova tog tipa koja bi mogla da pruži adekvatnu pomoć. U međuvremenu je privedeno osam lica, a osumnjičeni se terete za krivična djela „trgovina ljudima“, „trgovina djecom“ i „zapuštanje ili zlostavljanje djeteta“.
Uhodan sistem
O bizarnosti cijelog slučaja govori priča privedene, a nakon ispitivanja puštene na slobodu, Hasnije Hasanović, čiji su unuci kako tvrdi među pronađenom djecom. Rekla je da je od šestoro unučadi, sa koliko trenutno živi, dvoje dala „na čuvanje“ vlasnici kuće, što je za 15 dana platila 300 evra.
„Živim u Brčkom, imam šestoro unučadi sa sobom. Živim normalno tu, imam novac, šalju mi djeca, familija. Imam 108 unučadi, desetoro djece“, rekla je Hasanović u izjavi medijima, navodeći da ih je i ranije po potrebi ostavljala u ovoj kući.
Nevjerovatno je, kaže Kotur Erkić, da nijedan centar za socijalni rad u Banjaluci ili Hrvatskoj, odakle su djeca dovedena, nije imao evidenciju o nekoj od tih višečlanih porodica, a još je veća tragedija ako su te informacije imali, a ništa nisu preduzeli.
Šestoro djece imalo je hrvatske pasoše ali je hrvatska policija saopštila da se ta djeca ne vode kao nestala u Hrvatskoj, što otvara pitanje ili nebrige vlasti ili autentičnosti dokumenata.
„Kriminalističko istraživanje je složeno jer su osumnjičenici dio tzv. mobilnih grupa ljudi koji sele iz države u državu i koji imaju različita državljanstva“, komentarisao je ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Davor Božinović, uvjeravajući da sve policijske agencije u regiji i šire sada rade zajedno kako bi otkrili detalje.
„I u toj rupi u komunikaciji između entiteta i Brčkog, odnosno između entiteta, Brčkog i Hrvatske, organizovani kriminal je našao prostor“, kaže Kotur Erkić, upozoravajući na činjenicu da su većina pronađane djece djevojčice.
Raj za krijumčare
Distrikt Brčko jedinica je lokalne samouprave pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, koja je formalno pod zajedničkom upravom Republike Srpske i Federacije BiH kao kondominijum, ali sa vlastitim institucijama. Kao takav ima relativno visok BDP po glavi stanovnika u poređenju sa ostalim dijelovima zemlje, ali se suočava i sa problemom siromaštva i marginalizacijom određenih zajednica, poput Roma, za koje se sumnja da čine većinu pronađene djece u ovom slučaju.
Položaj distrikta čini ga strateškom tačkom jer se nalazi u blizini međunarodne granice i na raskrsnici puteva koji povezuju Zapadni Balkan sa Evropskom unijom.
„Zato ja lično smatram da ova djeca nisu bila namijenjena, vrlo je ružno tako reći ali, za tržište našeg regiona. Naprotiv, trebala su ući u Hrvatsku, da bi kasnije došla do Zapadne Evrope, jer na tom području su djeca mnogo skuplja. Ponavljam još jednom, vrlo ružna kvalifikacije ali to je jednostavno tako“, kaže za DW Igor Jurić, direktor Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i inicijator uvođenja sistema „Pronađi me“ u Srbiji.
Prema dosadašnjim informacijama, šestoro djece posjedovalo je hrvatske pasoše, što sugeriše na povezanost sa mrežom potencijalnog transporta u susjedne zemlje i dalje prema Zapadnoj Evropi. Drugo, Brčko ima specifičan status što u nekim slučajevima može dovesti do problema kada je riječ o koordinaciji sa entitetima i ostaviti prostor za slabije nadzirna područja upravo zbog fragmentacije vlasti, što može biti iskorišteno za djelovanje kriminalnih grupa.
Sada je ključno pronaći roditelje te djece upozorava Jurić, iako se do sada niko nije pojavio, što otvara pitanje njihovog saučesništva u ovom slučaju.
Usvajanje, prosjačenje, seksualna eksploatacija
„I mnogo je važno da znamo, da imamo primjer da su izgleda u svemu ovom učestvovali i ljudi iz institucija, što govori da je ozbiljan novac u pitanju. Treba da vidimo ko su organizatori, iako je teško doći do vrha piramide u organizovanom kriminalu“, kaže Jurić, upozoravajući na činjenicu da su ova djeca pronađena slučajno i da se radi samo o vrhu ledenog brijega.
„Pitanje je koliko je djece prošlo kroz tu kuću, koja je ovo grupa po redu, i gdje su sva ta djeca završila. Svako dijete u ovim slučajevima ima svoju „svrhu“. Neka se daju na usvajanje, neka su raspoređena da budu radno eksploatisana, a veliki broj pronađenih djevojčica pokazuje da su trebala biti žrtve seksualne eksploatacije“, upozorava Jurić.
Šture informacije dolaze iz nadležnih institucija o eventualnoj široj mreži koja je morala postojati uz saglasnost „ljudi iz vrha“, kako kažu naši sagovornici, kao i da je istraga u toku, da tužilaštva vode postupke. Tako da se u ovoj fazi istrage teško mogu očekivati neke konkretnije informacije. Istovremeno, sunovrat društvene stvarnosti u kojoj se u centru nekog grada nalazi objekat sa zlostavljanom djecom uzrasta do 12 godina, pokazuje stravične obrise neljudskosti i trulog sistema u kojem ne postoji nijedan oblik zaštite, osim onog na papiru. Ili se na kraju radi o sistemskom zataškavanju.
Izjava gradonačelnika Brčkog Siniše Milića da je „zabrinjavajuće koliko je dugo to bilo u komšiluku, a da niko nije obratio pažnju“, pokazuje pravo stanje svijesti društva. Stručnjaci tumače da je ta svijest na izrazito niskom nivou.
„To je posljedica niza problema koje mi živimo, da se susrećemo sa takvim strašnim stvarima da naša nebriga ide u drugom smjeru, da kažemo da su to pripadnici neke druge etničke zajednice, da nas nije briga za to. Empatije više nemamo, bez obzira da li se radi o nečijoj sreći ili bolu“, kaže profesorica sociologije iz Tuzle Smiljana Vovna.
Sudski postupci traju godinama
Naši sagovornici se slažu da iza ovog slučaja u Brčkom najvjerovatnije stoji organizovana trgovina djecom, na šta ukazuju sve dostupne činjenice do sada – od pronađenih dokumenata, geografskog položaja i blizine međunarodne granice do specifičnog administrativnog statusa unutar BiH, a istraga će pokazati da li su saučesnici u ovom predmetu i neke strukture vlasti.
Za krivična djela trgovine ljudima u 2023. godini osuđeno je 26 osoba. Međutim, u izvještaju Evropske komisije za BiH iz prošle godine navodi se da su sudski postupci uglavnom trajali godinama, ali da je pozitivno što pravosuđe počinje izricati sve strožije kazne za ova krivična djela.
Ipak, poražavajuće je da zemlja nije preduzela nikakve korake u pravcu izrade novog akcionog plana o zaštiti djece, s obzirom da je prethodni istekao 2018. godine. Zbog toga nema zvaničnih podataka o prosjačenju ili nasilju nad djecom.