Bivši radnik Željezare mora napustiti stan u kojem je više od 20 godina, a za koji je prethodno dao svoju garsonjeru. Sličnu sudbinu dijeli još mnogo. Brutalnost privatizacije ne zna za muke ljudi.
Piše: Rubina Čengić
Šezdesetosmogodišni Adem Podojak, penzionisani radnik zeničke Željezare je dobio nalog da izađe iz stana u kome više od 20 godina živi njegova petočlana porodica.
Dogovor pao u vodu
Željezara je u stečaju, imovina ide u prodaju, a on nije otkupio stan. U sličnoj situaciji je više od 50 zeničkih porodica.
– Dobio sam dopis od stečajnog upravnika u Željezari da moram napustiti stan u kome živim od 2001. godine. U Željezari sam radio od 1974. godine, a 1978. sam od Opštine Zenica dobio garsonjeru. No, 2001. godine Željezara mi je ponudila veći stan, koji je u to doba bio proglašen napuštenim. Dogovor je bio da ja njima ustupim garsonjeru jer im treba za nekog drugog. Odbijao sam to jer nisam želio tuđi stan. Ali su mi rekli da ću ga kasnije moći otkupiti. Tako sam na kraju i pristao – priča nam Podojak.
Šta je bilo nakon privatizacije?
No, samo nekoliko godina nakon toga uslijedila je privatizacija Željezare, u dio je ušao Arlcerol Mittal, podijeljena je imovina između ta dva preduzeća.
– Potom sam ja morao napustiti stan jer se prijeratni korisnik stanarskog prava vratio. Onda mi je Željezara dodijelila novi dvosobni stan na korištenje za koji sam potpisao ugovor o najmu, koji sam ja plaćao svaki mjesec kad primim platu. Tada su mi obećali da će me staviti na rang-listu za dodjelu stana. Tako je i bilo. Bio sam na 597. mjestu. U to doba je Željezara gradila stanove na postojećim zgradama, ja sam bio šef tih gradilišta. U međuvremenu je promijenjena uprava, OHR je namentuo zakon o otkupu stanova, Željezara je onima kojima je dodijelila nadogradnju dala rješenja sa datumima koji su odgovarali zakonu, jedan od tih novoizgrađenih stanova je dodijeljen i prijeratnom korisniku onog stana u kom sam ja bio, a ja sada moram na ulicu – pojašnjava Podojak.
Ne može otkupiti, ne može ni vratiti
I dodaje da su mu 2011. godine rekli da neće moći otkupiti stan jer nije donesen zakon koji su očekivali.
Istovremeno, ne može otkupiti ni garsonjeru jer je ustupio Željezari koja je dodijelila nekom, a i istekao je zakonski rok.
Porodica Podojak i njihovi sugrađani koji nemaju vlasništvo nad Željezarinim stanovima bi se mogli pozvati na dosjelosti, odnosno, sticanje vlasništva nad imovinom koju nesmetano i odgovorno koriste 20 i više godina. No, to mora utvrditi sud.
– Probao sam i to, ali ni jedan advokat u Zenici neće da uzme moj predmet. Ranije sam tužio Željezaru, ali sam izgubio taj spor. Zastupao me je advokat Anto, koji je umro. A onda je u drugom predmetu on zastupao i Željezaru. Pa mislim da se i nije trudio oko mene – kaže Podojak.
Ljudska i profesionalna strana
Danas sumnja da je kod dodjele stana problem bilo i to što je u to doba bio član SDP-a.
Stečajni upravnik u Željezari Jasmin Hadžirašidović kaže da Adem Podojak ima ugovor o najmu stana koji je u vlasništvu Željezare i da ne zna zašto ga nije otkupio kada je za to postojala zakonska mogućnost.
– S ljudske strane nije nimalo lako nekom reći da mora da izađe iz stana, ali sa profesionalne strane – moja obaveza je da zaštitim imovinu i namirim povjerioce. Zaista ne znam zašto nije otkupio stan. Ako misli da ima zakonsko pravo neka se obrati sudu. Ja ne mogu i ne smijem raditi protiv sudskih presuda – kaže Hadžirašidović.
No Podojak nije jedini u ovoj situaciji.
– Mi imamo 50-tak porodica u toj situaciji i Sindikat zagovara da se ljudima da mogućnost da otkupe te stanove ili da se problem riješi na drugi način. Vidjećemo šta možemo uraditi za njih – kaže Avdija Halilović, predsjednik Sindikata zaposlenih u Željezari.
Na primjedbu da advokati navodno ne žele da zastupaju radnike protiv Željezare kaže da vjerovatno procjenjuju da ne mogu dobiti te slučajeve.
Sindikat BiH ne zna za problem
Predsjednik Saveza samostalnih sidnikata BiH Selvedin Šatorović kaže da nije znao za problem ovih 50-tak porodica.
– Željezara je prije stečaja gradila neke stanove, nadziđivala na postojećim zgradama, negdje i po dva sprata i nastojala su da riješe stambene problem uposlenika, pa i trećih lica. Menadžment se dovijao kako je znao. Mnogo je onih koji su otkupili te stanove, ali je činjenica da neki nisu i da se taj problem nije otvarao evo sve do sada i moraćemo svi raditi na tome. Siguran sam da Željezara ima druge imovine koju treba i može prodavati prije tih stanova kao na primjer hotel ili Dom na Bistričaku. Mi ćemo pozvati sve te ljude da se jave predsjedniku sindikata Željezare i onda će Savez poduzeti sve što je u našoj moći da pomognemo tim porodicama. Vjerujem i da interes stečajnog upravnika nije da te ljude izbaci na ulicu – kaže Šatorović.
U Vladi FBiH, odnosno Ministarstvu industrije i rudarstva kažu da oni nemaju više ništa sa Željezarom.
– Stečaj je u toku i to je sada van naše kontrole. Jedine osobe koje donose odluke su sud i stečajni upravnik – kažu u Ministarstvu.
Podojak se boji da bi i pred sudom za njega otežavajuća okolnost bila tužba koju je godina podnio protiv Željezare i izgubio spor.
Bez obeštećenja
On je od Željezare tražio obeštećenje od 33.450 KM na koliko je procijenio razliku u cijeni između garsonjere u kojoj je bio ranije i stana za koji je dobio ugovor o najmu.
Iz Željezare je odgovoreno da mu oni nisu dodijelili garsonjeru, da ona nije bila njegovo privatno vlasništvo i da im nije jasno zašto nije otkupio stan koji je dobio na korištenje.