Foto: BN
Iako sudovi u BiH ne vode posebnu statistiku o uzrocima razvoda, prema iskustvima sudija, u približno 50 posto slučajeva kockanje predstavlja ključni faktor raspada braka; time ovisnost o kockanju prelazi granice ličnog izbora i prerasta u ozbiljan društveni rizik. Prema procjenama, u BiH ima oko 60.000 patoloških kockara, dok bi broj osoba u riziku mogao biti tri do četiri puta veći
Piše: Gordana Katana
Samoubistvo muškarca srednjih godina u Banjoj Luci, koje je prošle godine prošlo gotovo nezapaženo u javnosti, otvorilo je pitanje sistemskog odnosa prema ovisnosti o kockanju, odnosno, može li društvo nešto da učini da spriječi takve tragedije.
Iako su u pozadini tog tragičnog čina, prema navodima okoline, stajali dugovi i dugogodišnja ovisnost, šira javna rasprava o uzrocima i odgovornosti izostala je. Ovaj slučaj, međutim, nije izoliran incident, već ilustracija dubljeg strukturnog problema.
KLADIONICE POPUT PRODAVNICA MJEŠOVITE ROBE
Za razliku od ovisnosti o alkoholu i drogama, za koje postoje institucionalizirani oblici liječenja i preventivni programi, kockanje se u Bosni i Hercegovini i regionu ne samo toleriše, nego i aktivno promoviše. Tržište igara na sreću vidljivo je kroz agresivne marketinške kampanje – bilborde, televizijske i radijske reklame te digitalne platforme koje obećavaju brzu i laku zaradu.
Kladionice su postale dio svakodnevnog urbanog pejzaža, često dostupne poput prodavnica mješovite robe, a aparati za igre na sreću prisutni su i u brojnim ugostiteljskim objektima. Takva dostupnost stvara ambijent u kojem se rizik normalizira, a ovisnost razvija bez jasnih društvenih barijera.
Sociolog Vladimir Vasić godinama upozorava da je kockanje bilo zanemarivano, iako predstavlja jedan od najtežih oblika ovisnosti, jer ne uništava samo pojedinca, nego i cijelu zajednicu oko njega.
„Cinično je da se klađenje naziva igrama na sreću, da kockarnice niču na svakom koraku, da se podstiče i stvara psihološka ovisnost o izvjesnoj sreći, iako se na taj način rizikuju i porodica i posao, a cijela ličnost degradira“, naglašava Vasić.
Vasić: Cinično je da se klađenje naziva igrama na sreću (Foto: Facebook)
Upozorenja stručnjaka ukazuju na to da se patološko kockanje više ne može tretirati kao individualni problem. Posljedice se reflektiraju na porodični i društveni nivo: prezaduženost domaćinstava, porodično nasilje, razvodi brakova, zanemarivanje djece i gubitak zaposlenja.
Iako sudovi u BiH ne vode posebnu statistiku o uzrocima razvoda, prema iskustvima sudija, u približno 50 posto slučajeva kockanje predstavlja ključni faktor raspada braka. Time ovisnost o kockanju prelazi granice ličnog izbora i prerasta u ozbiljan društveni rizik.
Prema procjenama, u BiH ima oko 60.000 patoloških kockara, dok bi broj osoba u riziku mogao biti tri do četiri puta veći. Stručnjaci upozoravaju da svaki ovisnik indirektno pogađa šest do osam članova porodice, čime se efekti šire na čitavu socijalnu mrežu.
„Međutim, stvaran broj onih koji su ovisni o kockanju mogao bi biti znatno veći. Nepoznanica je koliko je onih koji su u riziku da razviju ovisnost, ali moguće je da je taj broj tri do četiri puta veći“, navodi profesor Marko Romić, specijalista traumatske psihologije.
„Mi, zapravo, pretpostavljamo broj patoloških kockara, odnosno smatramo da su to približni podaci. Ali mi ne znamo ni koliko imamo stanovnika uopće, a to je prvi uslov da napravimo proračun. Međutim, nisu samo oni pogođeni tom bolešću, već i njihove porodice, i to ne samo u materijalnom smislu“, upozorava on.
POLITIKA ŠTITI VLASTITI I PROFIT KLADIONICA
Romić, koji je član Ekspertske skupine Vijeća Evrope (Pompidou grupe) za online kockanje i igranje te godinama vodi Klub liječenih ovisnika o kocki Mostar (KLOK), upozorava da je slika ovisnosti o kockanju u BiH konstantno loša.
Romić: Stvaran broj onih koji su ovisni o kockanju mogao bi biti znatno veći od 60.000
Inicijativa za osnivanje specijalizovanih savjetovališta za problematično kockanje u okviru domova zdravlja i centara za mentalno zdravlje u Tuzlanskom kantonu predstavlja pokušaj sistemskog odgovora. Predloženi model podrazumijeva multidisciplinarni pristup i besplatnu, anonimnu pomoć ovisnicima i njihovim porodicama.
Međutim, realizacija takvih prijedloga zavisi od složenih zakonskih procedura i političke volje, koja do sada nije pokazala dosljednost u regulisanju ovog sektora. Slično se dogodilo i s inicijativom za zabranu otvaranja kladionica u blizini škola u Banjoj Luci, koja, uprkos prikupljenim potpisima građana, nije dobila podršku parlamentarne većine.
Podaci Porezne uprave FBiH pokazuju da su priređivači igara na sreću u 2025. godini ostvarili promet veći od 1,5 milijardi KM! Istovremeno, budžetski prihodi entiteta po ovom osnovu bilježe rast. Entitet Republika Srpska nema podataka o prometu, međutim, prihod od igara na sreću u 2025. godini iznosio je 107,2 miliona KM, što je značajno povećanje u odnosu na prethodnu godinu.
Bosna i Hercegovina ima više od 3.000 uplatnih mjesta, što je svrstava među zemlje s najgušćom mrežom kladionica u Evropi. Takav obim poslovanja ukazuje na snažan fiskalni interes države i entiteta, ali istovremeno otvara pitanje konflikta između budžetskih prihoda i zaštite javnog zdravlja.
Dok su vlasnici i javne finansije kratkoročno na dobitku, dugoročni troškovi – liječenje, socijalna davanja, sudski postupci, izgubljena radna produktivnost – ostaju neizračunati i prepušteni porodicama i lokalnim zajednicama.
MALOLJETNICI SVE UGROŽENIJI
Za razliku od BiH, Hrvatska je uspostavila „Registar isključenih igrača“, koji omogućava osobama s problemom kockanja da se samostalno isključe iz svih fizičkih i online kladionica. Ovakav mehanizam pokazuje da je moguće uspostaviti balans između postojanja tržišta i zaštite ranjivih grupa.
U BiH takav sistem još ne postoji, iako je online kockanje dodatno povećalo dostupnost, uključujući i maloljetnike, nad čijim digitalnim navikama roditelji često nemaju adekvatnu kontrolu.
Analiza pokazuje da problem ovisnosti o kockanju u BiH ima tri međusobno povezana aspekta: individualni (psihološka ovisnost), socijalni (porodične i društvene posljedice) i institucionalni (regulacija i fiskalni interes države).
Stručnjaci upozoravaju da sve dok se kockanje dominantno posmatra kao izvor budžetskih prihoda, a ne kao javnozdravstveni i socijalni izazov, sistemski odgovor ostat će parcijalan.
Posljedice će i dalje snositi pojedinci i njihove porodice, dok će društvo ostajati u paradoksalnoj poziciji – da istovremeno ubire prihode i proizvodi socijalni rizik.