Foto: Klix.ba
Iako je Gorska služba spašavanja FBiH na raspolaganje stavila svoje potražne pse odmah nakon velikih poplava koje su zahvatile dijelove BiH, poziv za njihov angažman nikad nije stigao.
Piše: Mario Pejović
Dijelove Bosne i Hercegovine su proteklih dana pogodile katastrofalne poplave, u kojim je, prema dosadašnjim informacijama, stradalo 20 ljudi, dok potraga za nestalim i dalje traje.
Gotovo trenutno, na terenu su se našle spasilačke službe iz cijele zemlje, kao i iz susjedstva, ali veliki dio javnosti se pitao zašto u akcijama spašavanja ne učestvuju i specijalizirani potražni psi. Pogotovo što su upravo potražni psi iz Bosne i Hercegovine bili “zvijezde” tokom potrage za nestalim poslije strahovitih zemljotresa koji su prošle godine pogodili Tursku.
Dodatnu konfuziju je izazvala tvrdnja Sabahudina Spahovića, pripadnika Federalne uprave Civilne zaštite, koji je rekao da u Bosni i Hercegovini “nema pasa obučenih za potragu za mrtvim tijelima”.
No, kako iz Gorske službe spašavanja Federacije BiH navode, ne samo da imaju pse koji su obučeni za potragu za nestalima i kadaverom, odnosno tijelima, nego su oni odmah bili stavljeni na raspolaganje, ali poziv za njihovu akciju nikad nije stigao.
Prethodno je predsjednik GSS-a Federacije BiH Dženadin Veladžić kazao da je njihova služba bila prva na terenu u petak ujutro, te da je odmah na raspolaganje stavljena njihova K9 jedinica, odnosno jedinica potražnih pasa.
Kako je za medije rekao, poziv nikad nije stigao, ali iako su njihove resurse ponudili, nisu dobili poziv službi koje rukovode kriznom situacijom. Bez tog poziva, pse ne mogu dovesti na teren.
Veladžić za Al Jazeeru nije htio komentirati procedure i odluke koje donose nadležni, već nas je uputio da kontaktiramo Marija Demirovića, voditelja jedinice K9 u GSS FBiH.
Psi na raspolaganju
Certificirani trener potražnih pasa je za Al Jazeeru potvrdio da njihov tim na raspolaganju ima pse obučene za potragu za nestalima, kao i psa koji je obučen za potragu za smrtno stradalima.
Na nivou Bosne i Hercegovine, dodaje, ima otprilike 15-ak obučenih timova sa potražnim psima, koji su sposobni da traže nestale.
Ono što naglašava jeste da su K9 timovi GSS-a FBiH od prve minute bili spremni te su se stavili na raspolaganje Civilnoj zaštiti. Do pisanja ovog teksta (ponedjeljak) njihovi potražni psi još nisu na terenu.
Zašto je to tako, ni njemu, niti ostalim članovima GSS-a FBiH nije jasno.
Demirović također ističe da su oni nakon sat vremena mogli biti na terenu, a kako je rekao, prvi sati su ključni.
“Iskustva nam pokazuju da su prvi sati u potrazi za nestalima ključni. Kada je teren, takoreći, čist od mirisa od drugih ljudi, koji su došli da traže nestale.”
Demirović nije htio nagađati da li bi broj žrtava bio manji da su se potražni psi GSS-a FBiH odmah našli na terenu, ali je ponovno istaknuo da su njihova iskustva, kao i iskustva struke pokazala da su prvi sati nakon nesreća ključni i najvažniji.
U pokušaju da dobijemo odgovor od Federalne uprave Civile zaštite na pitanje zašto nije upućen poziv za angažman potražnih pasa, na zvanični broj (do trenutka pisanja ovog članka) smo stalno dobijali poruku da je korisnik trenutno nedostupan.
Ono što je Demiroviću upitno u izjavama Spahovića iz Federalne uprave Civilne zaštite da nema pasa koji su obučeni da traže mrtve osobe jeste i to što se u prvim satima nije znalo da li ima preživjelih, odnosno potražni psi za potragu u ruševinama su mogli adekvatno odgovoriti na svoj zadatak.
Obuka za vodu
Dodatna sporna izjava, smatra on, jeste da je navedeno da nema potražnih pasa obučenih za vodu.
“Potražni psi za vodu u tom momentu nisu trebali. Da smo ih imali, ne bismo ih izvodili. Bilo je dovoljno terena bez vode da se obiđe. Tu je bio mulj, blato, sve tereni u kojim potražni psi mogu tražiti nestale osobe. Potražni psi za vodu sada mogu da se koriste, nekoliko danas kasnije, da se traže tijela mrtvih osoba, koje dosad nisu pronađene. Sad ti psi mogu da rade, jer je to pas koji se stavi, recimo, na vrh čamca koji ide po, primjera radi, jezeru i pas oblajava, odnosno signalizira mjesto odakle mu iz vode izlazi miris mrtve osobe.”
Ali, ističe, “u prvim satima smo trebali tražiti žive nestale”. Kako je neko odmah mogao znati da su mrtvi, pita se on.
Dodatni problem je što je teška mašinerija odmah angažirana za potragu za nestalima. A to nije uobičajena praksa, napominje Demirović.
“Zašto je mašinerija ulazila nekoliko sati nakon nesreće? Mašina je potrebna da se podigne teški komad ruševine ili zida, da se mogu ljudi zavući da traže osobe ispod ruševina, ako ima naznaka da se neko nalazi ispod. A ne da dižu kašikom, da traže ljude. Pa mi ne znamo šta se nalazi ispod.”
Prakse i iskustva
A upravo potražni psi služe da se zna gdje treba tražiti.
“Naših pretpostavki mi je preko glave”, dodaje Demirović.
“Imamo prakse, imamo obuke, imamo iskustva. Stalno se spominje učinkovitost naših potražnih pasa u Turskoj, ali oni nisu bili samo u Turskoj. Imamo stalne obuke, stalno se obučavamo, radimo s ljudima iz cijelog svijeta, usvajamo znanja.”
Ono što javnost zbunjuje jeste da u potrazi za nestalima učestvuju potražni psi iz susjedstva, dok “domaći sjede kući”.
“Meni je drago što su ljudi došli da pomognu, zahvalni smo im na tome. Ali smo mi mogli brže reagirati, i naši psi su mogli tražiti.”
A kako stalno ističe, prvi sati su ključni. Kada su oni s psima mogli odmah biti na terenu.
Izvor: Al Jazeera