Foto: EPA
AMMOUNEH Haydar sjedi na plastičnoj stolici u oskudno namještenom stanu iz kojeg nije izašla mjesec dana. Dok sunce zalazi, jedna fluorescentna svjetiljka baca svoje slabašno svjetlo po prostoriji. U roku od nekoliko minuta nestat će struje na 22 sata i sve će utonuti u mrak.
Haydar (32) će još deset dana ostati u svom malenom domu u selu Tleilu blizu sirijske granice. Njezin suprug Ibrahim Urfali poginuo je u eksploziji spremnika goriva sredinom kolovoza, a ona se pridržava tradicije žalovanja uobičajene za udovice u nekim konzervativnim muslimanskim zajednicama u Libanonu, suzdržavajući se od kontakta s muškarcima kroz 40 dana. Suze joj teku niz obraze dok u tišini razmišlja. Njen šestogodišnji sin, drugo dijete u obitelji, privlači njeno lice k sebi i obasipa ga poljupcima, očajnički želeći olakšati majčinu agoniju. Iznudio je tek mali osmijeh. Tragedija Ammouneh Haydar simbol je krize u Libanonu, piše CNN o stanju u zemlji koju su nekad zvali Švicarskom Bliskog Istoka, kako zbog prirodnih ljepota tako i zbog toga što su u njoj bile banke i trgovačka predstavništva tvrtki iz čitavog svijeta.
Kao i velika većina stanovništva Libanona, njezini su se materijalni problemi umnogome povećali otkako je prije dvije godine započela financijska katastrofa u zemlji. Ionako skromna obiteljska zarada svedena je gotovo na nulu. Zbog sve veće nestašice oduzeta joj je mogućnost da adekvatno prehrani svoje četvero djece. Iako su lokalne televizije krajem kolovoza prikazivale snimke velikih zaliha mliječne hrane za dojenčad, Haydar kaže da nije mogla pronaći ništa za svog sedmomjesečnog sina. Kaže da ga je morala hraniti toplom vodom pomiješanom sa šećerom.
AMMOUNEH Haydar sa djecom, foto: CNN
Financijski kraj Libanona do kojeg je dovela pohlepa bogate elite
Financijski krah Libanona potaknut je pohlepom komercijalne elite, a obični ljudi poput Haydar plaćaju visoku cijenu za to – u slučaju njezina supruga, i najveću cijenu. Ekonomska depresija ove zemlje potaknuta je brzim iscrpljivanjem javnih financija, a dodatno pogoršana onim što Svjetska banka naziva namjerno lošim upravljanjem od strane vladajuće elite. No, gomilanje esencijalnih dobara nanijelo je gospodarstvu i razoran udarac.
Libanonski premijer Najib Mikati rekao je prošlog mjeseca da su trgovci i korumpirani ljudi u prošloj godini javnosti uskratili 74 posto subvencionirane robe u zemlji – goriva, lijekova, hrane i dječje hrane. To čini oko 7.4 milijarde od 10 milijardi dolara za koje Mikati kaže da je država potrošila na subvencije u godinu dana.
Podaci o uvozu, izjave Središnje banke i deseci intervjua s ljekarnicima, liječnicima, pacijentima i humanitarnim radnicima koje je proveo CNN ukazuju na to da je u prvoj polovici 2021. godine zapravo više subvencionirane robe ušlo u Libanon. No, mnogi roditelji istodobno su se borili s prehranom svoje djece, oboljeli od raka nisu imali spasonosne lijekove, a nestašica dizela uzrokovala je privremeno zatvaranje stotina tvrtki.
Eksplozija u spremniku goriva
Eksplozija u spremniku goriva, koja je muža Ammouneh Haydar stajala života, naglašava potencijalno poguban utjecaj gomilanja. Libanonska je vojska 14. kolovoza zaplijenila cisternu s gorivom od krijumčara u Tleilu, 110 km od Bejruta. U ranim jutarnjim satima sljedećeg dana vojska je pokušala distribuirati dizel brojnim mještanima koji su očajnički trebali gorivo za generatore koji napajaju njihove domove. Ibrahim Urfali borio se za svoj dio kad je spremnik eksplodirao, ubivši najmanje 31 osobu, uz više od 79 ozlijeđenih.
Njegova supruga rekla je da je Urfali zadobio opekotine na više od 95 posto tijela. On i ostali teško ranjeni u eksploziji odvedeni su u obližnje bolnice na liječenje. Nedostajali su neki lijekovi, a njihova nestašica povezana je s financijskim problemima u Libanonu. Nekoliko je ozlijeđenih prevezeno u inozemstvo na liječenje, što je još jedan znak koliko se urušilo blagostanje u Libanonu, desetljećima medicinskoj prijestolnici Bliskog istoka. Nakon neuspješnih pokušaja da ga se preveze na liječenje u inozemstvo, Urfali je umro.
Skladište natrpano lijekovima
Nekoliko dana nakon što je podlegao opeklinama, libanonsko ministarstvo zdravlja otkrilo je da je više od 6800 ampula jednog od lijekova koji mu je mogao pomoći – albumina – pronađeno u skladištu u Bejrutu. Albumin je lijek koji se obično koristi za liječenje teških opeklina i nadoknađivanje izgubljene tekućine. Do otkrića zaliha albumina u dobrostojećoj bejrutskoj četvrti došlo je tijekom racija ministarstva zdravstva u više od 10 skladišta za koje je ministarstvo reklo da uglavnom pripadaju uvoznicima i ljekarnicima i u kojima su bile skrivene ogromne količine lijekova i dječje hrane.
“Pronašli smo sve vrste lijekova i dječje hrane koje smo tražili”, rekao je za CNN jedan dužnosnik ministarstva zdravstva koji je sudjelovao u racijama.
Lijekovi i hrana zaplijenjeni u racijama distribuirani su bolnicama i drugima kojima je to potrebno. Ministarstvo zdravstva kaže da je nekoliko vlasnika skladišta koji su gomilali lijekove uhićeno i da su dokazi prikupljeni u racijama proslijeđeni libanonskom pravosuđu. Čini se da su racije prestale otkako je početkom rujna formirana nova vlada. Novi libanonski ministar zdravlja Firass Abiad nije odgovorio na nekoliko zahtjeva CNN-a za komentar zašto je to tako.
Subvencije osnovnih potrepština
Usred sve dublje financijske krize, libanonska vlada 2020. godine počela je subvencionirati osnovne potrepštine, mahom iz uvoza, kao odgovor na hiperinflaciju i rastuću nezaposlenost. Ovaj se potez činio spasonosnim, ali stručnjaci su ga smatrali neodrživim i ubrzo je doživio neuspjeh. U izvješćima lokalnih medija istaknuto je ilegalno krijumčarenje goriva u Siriju. Nakon što su trgovci kupili gorivo u Libanonu po subvencioniranim cijenama, navodno su ga odvezli preko granice da ga prodaju po cijenama na globalnom tržištu, što im je donijelo značajnu dobit. Kako je domaća valuta gubila vrijednost, profitne marže su rasle. Lira je izgubila više od 90 posto svoje vrijednosti u dvije godine, dok su globalna tržišta uglavnom ostala nepromijenjena.
“Središnja banka zapravo je financirala profit trgovaca, koji su gomilali zalihe i čekali da cijena poraste, a zatim prodavali robu po visokoj cijeni. Na ovaj je način vrlo malo robe dospjelo do ljudi”, rekao je za CNN Zouhair Berro, čelnik libanonske Udruge za zaštitu potrošača.
Zloupotreba subvencija
Središnja banka tvrdi da je upozorila libanonsku vladu na zloupotrebu subvencija još u lipnju prošle godine, ali su te tvrdnje naišle na skepticizam. Banku su više puta optuživali da je pomagala bijeg kapitala iz Libanona i komercijalnoj eliti u povećanju profita uslijed financijskog kolapsa zemlje. Središnja banka je ove optužbe odbacila.
Na vrhuncu libanonske krize s gorivom u srpnju – kada su se redovi na benzinskim pumpama rastegnuli na kilometre i nestašica struje dramatično se proširila – libanonska središnja banka potrošila je oko 800 milijuna dolara na uvoz goriva, rekao je u kolovozu guverner Središnje banke Riad Salameh te dodao da bi taj iznos obično uzdržavao Libanon tri mjeseca.
Vojni prepadi na benzinske pumpe u kolovozu otkrili su desetke milijuna litara nagomilanog benzina, prenosili su državni mediji. U lipnju je libanonska Središnja banka uvelike prestala opskrbljivati komercijalne banke dolarima za proširenje kreditnih linija uvoznicima dječje hrane i lijekova, što je bitan dio mehanizma subvencija, rekavši da si više ne može priuštiti iscrpljivanje svojih rezervi te ukazujući na značajan jaz između skupog uvoza i nestašice na tržištu.
“Račun za lijekove i medicinske potrepštine u prvoj polovici 2021. premašuje cijeli račun za 2020. godinu”, navodi se u priopćenju banke u srpnju. Banka je objavila da je samo u prvih šest mjeseci 2021. godine plaćeno oko 1.5 milijardi dolara za lijekove i dječju hranu, u usporedbi s 1.173 milijarde dolara koje je banka platila tijekom cijele 2020.
“Brojke nisu razumne”
“Brojke jednostavno nisu razumne”, rekao je drugi visoki dužnosnik Središnje banke.
Podaci Euromonitor Internationala, strateške grupe za istraživanje tržišta, također su pokazali porast uvoza dječje hrane u prvoj polovici 2021. Šef udruge uvoznika lijekova u Libanonu Karim Gebara također je priznao rast uvoza lijekova, iako je središnju banku optužio da je pokušala preuveličati porast uvoza u medicinskom sektoru.
“Vjerujemo da analiza Središnje banke nije točna, podaci o narudžbama ljekarni kažu da postoji rast od oko 10 posto u odnosu na prošlu godinu. Uzeli smo i podatke jedne međunarodne tvrtke za analizu tržišta. I oni pokazuju da je tržište poraslo za 10 posto”, rekao je Gebara za CNN.
Problemi s uvozom lijekova
Gebara kaže da je uvoz lijekova zaustavljen u svibnju kada je Središnja banka zaustavila postupak prethodnog odobrenja za uvoznike lijekova. U kolovozu je Središnja banka priopćila da je nastavila izdavati prethodna odobrenja za subvencionirane lijekove. Međutim, kada je mjesec dana kasnije CNN intervjuirao liječnike u četiri velike bolnice, rekli su da kriza u liječenju nije ublažena promjenom. Razgovori s humanitarnim radnicima, ljekarnicima i rodiljama također su otkrili da su se nestašice adaptiranog mlijeka i drugih bitnih proizvoda ovog ljeta pojačale, ali počele su nekoliko mjeseci prije nego što je Središnja banka pauzirala program subvencioniranja.
Na pitanje zašto je Središnja banka zaustavila isporuku dolara za subvencije, jedan je visoki dužnosnik banke za CNN rekao: “Ne možemo nastaviti. Nemamo više novca. Gotovo je.”
U najvećoj javnoj bolnici u Libanonu, Sveučilišnoj bolnici Rafika Haririja, raspoloženje je tmurno. Utučeni pacijenti i njihovi bližnji sjede na tlu ispred glavnog ulaza. U kupaonicama nema toaletnog papira, jedna medicinska sestra umjesto toga nudi nekome medicinsku masku. Čini se da se i medicinsko osoblje i pacijenti bore ne samo s nedostatkom lijekova i osnovnih potrepština već i sa slutnjom nadolazeće propasti.
“Ne razumijem to. Ne razumijem kako ne mogu pronaći lijekove”
Tharwat čuči kraj prozora na onkološkom odjelu zureći u daljinu. Pedesetogodišnjakinji je upravo dijagnosticirana amiloidoza, srčano oboljenje koje zahtijeva tretman lijekovima za kemoterapiju koje ni ona ni njezini liječnici ne mogu pronaći.
“Ne razumijem to. Ne razumijem kako ne mogu pronaći lijekove”, kaže Tharwat. Dok to govori, njezina sestra se rasplače i izjuri iz sobe.
“Ja volim život. Imala sam kozmetički salon. Imala sam mušterije koje sam voljela. Zašto mi se ovo događa?” govori Tharwat.
“Apsolutno najgori dio mog posla je kad imam pacijente s izlječivim rakom, ali koje ne mogu liječiti”, kaže za CNN voditelj bolničke onkologije dr. Issam Shehadeh, dodajući da se većina pacijenata s rakom u Libanonu sada ne može liječiti.
U ljekarni kao u mrtvačnici
U podrumu bolnice – u ljekarni raspoloženje je slično onom u mrtvačnici. Voditeljica odjela Raida Bitar otvara ormarić za ormarićem, hladnjak za hladnjakom. Svaki je prazan ili uglavnom prazan. Nedostaje svega, lijekova za kemoterapiju, lijekova za povišeni krvni tlak, lijekova za trudnice. Bitar kaže da su neki pacijenti umrli jer je u bolnici ponestalo jednog jeftinog i obično lako dostupnog lijeka – noradrenalina: “Umrli su jer im nismo mogli povisiti krvni tlak.”
Jedna je međunarodna humanitarna organizacija nedavno bolnici donirala doze noradrenalina pa ljekarna sada ima malu količinu na zalihama. Bitar kaže da su novorođena djeca umirala zbog nedostatka magnezijevog sulfata, koji je također nedavno doniran i koji se daje majkama koje pate od hipertenzije.
“Sve su to vrlo jeftini lijekovi. Magnezijev sulfat košta 10 centi po ampuli. Ovo nije samo financijski problem. Ovo je problem nestašica. Dobavljači su pohlepni, Središnja banka ne upravlja krizom dobro, prethodna vlada nije dobro upravljala krizom. I pacijenti plaćaju cijenu”, kaže Bitar.
Ni pacijenti više srednje klase nisu imuni na krizu
Čak ni pacijenti više srednje klase nisu imuni na posljedice krize. Carine Abou Saab, koja se bori s Hodgkinovim limfomom, nije dobila adekvatan tretman zbog nedostatka lijekova za imunoterapiju. Kad je sama pokušala nabaviti lijek, serijski broj lijeka do kojeg je došla bio je pogrešan, što ukazuje da je krivotvoren ili da je iz Libanona izvezen u Siriju samo da bi bio vraćen i preprodan na libanonskom crnom tržištu po višoj cijeni.
Dok se Abou Saab liječila, njezinoj trogodišnjoj kćeri Mariji dijagnosticirana je leukemija. Abou Saab uspjela se domoći lijekova koji su potrebni Mariji, ali kaže da bi s obzirom na tekuću krizu u Libanonu više voljela da se liječi u Portugalu, čija je državljanka.
“Ovdje se osjećamo zarobljeno. Čim se Marijin imunitet poboljša, odvest ću je u inozemstvo”, kaže Abou Saab.
Kako bi ublažile nestašice, uključile su se neprofitne organizacije i razne udruge. Jedna od njih, Udruga za podršku pacijentima od raka Barbare Nassar, pomaže oboljelima od raka osigurati lijekove putem svojih međunarodnih mreža. Hani Nassar, koji je sa suprugom Barbarom osnovao ovu organizaciju nekoliko dana prije nego što je umrla od raka, kaže da je nemoguće pratiti sve veću potražnju: “Kad bi rodbina pacijenata samo znala što se događa na odjelima za rak, počinila bi masakr. Liječnici i medicinske sestre moraju birati koga će liječiti, a koga neće. Oni moraju izabrati tko će živjeti.”
Napuštena vila crna od dima, pripadala krijumčaru čije je zaplijenjeno gorivo planulo u smrtonosnoj eksploziji
Manje od kilometra od kuće Ammouneh Haydar u Tleilu nalazi se napuštena vila čija je vanjska strana pocrnjela od dima. Nekretnina je pripadala navodnom krijumčaru čije je zaplijenjeno gorivo eksplodiralo u smrtonosnoj eksploziji spremnika u kolovozu 2021. godine. Grupa osvetnika zapalila je njegov dom u jednom od pojedinačnih činova odmazde u zemlji u kojoj postoji nepovjerenje, a očaj je toliko raširen da većina smatra kako nema smisla pokušavati pripisati krivicu.
“Svi su nas iskorištavali”, kaže Haydar, prepričavajući litaniju tragedija koje su zadesile njezinu obitelj. Nesposobnost da adekvatno nahrani svoje sedmomjesečno dijete tjera je na plač.
“Postoji velika razlika u načinu na koji sam hranila svoju stariju djecu dok su bila još dojenčad. Zbog šoka koji mi se dogodio ne mogu dojiti. Trebam dječju hranu, ali ne mogu je nabaviti. Ne mogu vam ni reći kako se osjećam kad svom djetetu dajem vodu i šećer. To je tako teško”, zaključuje Haydar gušeći suze.