Foto: Unsplash
Izjave kojima su kandidati na prethodnim izborima doprinosili mržnji među etničkim skupinama i podjelama, u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji su zamijenjene uvredama, diskriminacijom i segregacijom LGBTIQ+ zajednice u BiH, pokazuje monitoring Detektora.
Piše: Azra Husarić Omerović
Detektor je tokom predizborne kampanje pratio društvene mreže trenutnih načelnika i gradonačelnika, kao i kandidata za ove pozicije u BiH, naloge predsjednika stranaka, stranice političkih partija te objave u medijima, a s ciljem utvrđivanja kako i koliko mržnje će koristiti u vođenju kampanje.
U odnosu na prethodni monitoring Detektora kojim smo mapirali mržnju u online i javnom prostoru u godini dana prije općih izbora 2022., ovogodišnji rezultati pokazuju drugačiju praksu – narativi kojima se širila mržnja prema različitim etničkim grupama sada su zamijenjeni mržnjom prema ljudima različite seksualne orijentacije.
“Ne možemo i ne smijemo da damo i dozvolimo da nam gej populacija ulazi u našu gradsku skupštinu, ne može zato što to nisu porodični ljudi – muškarac i žena“, kazao je Aleksandar Petković, kandidat DNS-a, tokom otvaranja predizborne kampanje.
On je, prema preliminarnim rezultatima, osvojio nešto više od 200 glasova.
Ovu izjavu Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) nije kaznila po službenoj dužnosti. Organizacije koje prijavljuju slične slučajeve, poput Sarajevskog otvorenog centra (SOC), ovaj su snimak vidjele više od 72 sata nakon objave, što je izvan dopuštenog perioda za prijavu, prema Izbornom zakonu.
Za aktivisticu SOC-a Aminu Imamović ova izjava predstavlja direktnu diskriminaciju i zatvaranje zajednice nazad u “četiri zida“. Biti LGBT osoba je dio ličnosti, pojašnjava ona, koji ne umanjuje vrijednost pripadnika zajednice od bilo koje druge osobe.
“Mi smo već dio sistema, već dio društva. Mi smo rođeni ovdje, bit ćemo ovdje, doprinosimo društvu na jednak način kao i drugi, možda čak i više u nekim segmentima“, poručila je ona.
Ovakve izjave vraćaju bolna sjećanja na fizički napad na članove Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa prošle godine u Banjoj Luci, kaže Lejla Huremović. Ona podsjeća da je napadu prethodio sličan narativ u javnom prostoru i da je najveći problem što javne ličnosti, poput političara, iznose ovakve stavove.
“To znači zapravo da oni daju zeleno svjetlo određenim grupama u društvu koje se organizuju da zapravo budu protiv određenih grupa koje žive na našem području, a tu su nekako najviše i pogođene LGBT osobe“, govori ona.
Huremović je podsjetila da napadači na aktiviste i novinare u Banjoj Luci nikada nisu kažnjeni.
Procesuiranja mržnje prema LGBT zajednici
CIK je zaprimio skoro 30 prijava za govor mržnje. Od toga su za govor mržnje protiv LGBT zajednice kaznili s pet i sedam hiljada maraka predsjednika Republike Srpske i SNSD-a Milorada Dodika i njegovog kandidata na izborima u Banjoj Luci, Ljubu Ninkovića.
“Pa i ovim iz PDP-a, ta skraćenica koja znači ‘peder do pedera’, i to praktično i pokazuju. To je skupina izdajnika“, izjava je Dodika na skupu u Banjoj Luci, dok je Ninković kazao da je skupina “nastranih dječaka napala njihov grad“.
Prema preliminarnim rezultatima izbora, Ninković je dobio nešto više od dvije hiljade glasova.
Tokom sjednice, predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić kazala je da prema mržnji imaju nulti prag tolerancije i da je moraju sankcionisati u svakom smislu, kako bi se smanjila ili u potpunosti iskorijenila iz kampanje.
“Ovaj govor – usmjeren na grupu ljudi koji su politički oponenti – može izazvati netrpeljivost prema takvim grupama, i tu vidim opasnost od straha i nasilja i svega onoga što se vezuje za definiciju govora mržnje. A pogotovo što se ovdje radi o obraćanju jednog od najutjecajnijih političkih lidera“, kazala je Hadžiabdić.
Amil Brković, pravni savjetnik u SOC-u, navodi da godišnje prime desetine prijava građana i građanki koje kao organizacija dalje prosljeđuju institucijama, te pomažu pripadnicima LGBT zajednice u pisanju zahtjeva, žalbi, prigovora ili tužbi.
“U nekim situacijama koje su zaista onako ozbiljne, i a mogu imati dugoročne posljedice na čitavu LGBT zajednicu, mi angažiramo advokata kao eksterne konzultante koji zapravo vode te strateške predmete pred sudovima“, objasnio je on.
U slučajevima kada izostane reakcija tužilaca ili CIK-a, članovi LGBT zajednice moraju sami pokretati tužbe za diskriminaciju. Jedan od takvih primjera je i predmet u kome je donesena prva, još uvijek nepravosnažna presuda za diskriminaciju, protiv nekadašnje kantonalne zastupnice Samre Ćosović Hajdarević.
“Postoje drugi mehanizmi koji stoje na raspolaganju, kao antidiskriminacione tužbe kojima se može obuhvatiti u najširem smislu taj govor mržnje u kontekstu odredbi koje se odnose na poticanje na diskriminaciju“, kazao je Brković.
Posljedice narativa u vidu isključenja iz društva
Sanel Zulić, kandidat za načelnika Cazina, tokom medijskog obraćanja je kazao da će se “kao budući načelnik boriti protiv svih onih koji štete lokalnoj zajednici, protiv korupcije, mita i nepotizma, bilo kojeg oblika zloupotreba i nezakonitih radnji, ali i protiv jedne manjinske skupine“.
“Protiv onih koji pokušavaju našu omladinu usmjeriti u pogrešnom pravcu, i opasnom pravcu, protiv svih vrsta i pokušaja sistemskog djelovanja LGBT skupina i slično“, izjavio je Zulić, koji nije osvojio mandat načelnika.
Amina Imamović naglašava da, kada političari u malim sredinama šire ovakve stavove i utiču na javnost, to može značiti potpuno odbacivanje LGBT osoba.
“Zamislite kako biste se vi osjećali u tom trenutku, koliko biste se osjećali nepodržano, nepoželjno, koliko biste imali osjećaj izolacije, kao da vi ne pripadate ondje gdje ste cijelo vrijeme odrastali“, kazala je ona.
Ovakve izjave su, prema riječima Lejle Huremović, problematične jer grade atmosferu mržnje prema zajednici, čime dolazi do oduzimanja zakonom zagarantovanih prava.
“Napredujemo onoliko koliko napreduju prava manjinskih grupa u društvu. Udaranjem na manjinska prava i oduzimanjem ono malo prava što imamo, zapravo mi kao demokratsko društvo i idemo desecima godina unazad i ne možemo očekivati neke zvanične promjene i neke promjene u društvu u kontekstu svakodnevnog života“, smatra Huremović.
Pojedinačne prijave i kolektivna aktivistička borba su ipak neophodne, vjeruje, jer se tako ukazuje na nedostatke i zloupotrebe pozicija.
“Ja mislim da je moć zapravo u narodu, u običnim građanima i građankama ove države, i da samo trebamo nastaviti ih zatrpavati – ako treba administracijom, prijavama, a nadam se nekim i kolektivnim izlascima na ulicu i borbom zapravo za ljudska prava, za pravdu, za bolji status života svih nas, bez obzira tko smo“, poručila je Huremović.