Nakon više od 18 mjeseci pandemije, uz mjere socijalnog distanciranja, nošenja maski i povremene karantene, ono što želimo znati više od svega je kada će sve ovo završiti i kako će završiti. Iako ništa nije sigurno, postoje mnogi dokazi na osnovu kojih možemo imati neka realna očekivanja o tome kako će pandemija napredovati u sljedećih godinu dana.
COVID-19 nije prvi koronavirus koji je izazvao ogromnu globalnu pandemiju. Nagađa se da „ruska gripa”, koji se pojavila 1889. godine, zapravo nije bila gripa već je bila uzrokovana jednom drugom vrstom koronavirusa, OC43.
Pandemija ruske gripe izazvala je četiri ili pet valova bolesti u sljedećih pet godina, nakon čega se činilo da je nestala. U Engleskoj i Walesu većina smrtnih slučajeva dogodila se između 1890. i 1891. Varijanta virusa OC43, potencijalni uzrok te pandemije, cirkulira i danas, iako rijetko uzrokuje ozbiljnu bolest.
Trenutni dokazi ukazuju na to da će i SARS-CoV-2, koronavirus koji uzrokuje COVID-19, ostati među nama. Mnogi znanstvenici koji se bave ovim virusom došli su do ovog zaključka prije nekoliko mjeseci. Ni cjepiva ni prirodna infekcija neće spriječiti širenje virusa.
Iako cjepiva smanjuju prijenos, ona ne sprječavaju zarazu u dovoljnoj mjeri da iskorijene virus. Čak i prije nego što se pojavio delta soj virusa, imali smo slučajeve da se ljudi s dvije doze cjepiva zaraze i prenose ga na druge. Budući da su cjepiva nešto manje učinkovita u borbi protiv delta soja u usporedbi s drugim oblicima virusa, povećala se i mogućnost zaraze nakon cijepljenja.
Imunitet također počinje slabiti nekoliko tjedana nakon primanja druge doze cjepiva. A budući da imunitet nije ni potpun niti trajan, imunitet krda je neostvariv. To znači da će COVID-19 vjerojatno postati endemičan, pri čemu će stopa zaraze ovisiti o stopi imuniteta i interakciji stanovništva.
Druge vrste koronavirusa koje napadaju ljude uzrokuju ponavljanja zaraze u prosjeku svakih tri do šest godina. Ako se SARS-CoV-2 bude ponašao na isti način, to bi značilo da bi se npr. u Velikoj Britaniji svake godine u prosjeku moglo zaraziti između jedne šestine i jedne trećine stanovništva, odnosno između 11 i 22 milijuna ljudi, ili 30 do 60 tisuća dnevno. Ovo ipak nije tako zastrašujuće kako zvuči.
Nova istraživanja (koja još uvijek čekaju na provjeru i pregled kolega znanstvenika) ukazuju na to da imunološka zaštita od razvoja simptomatskog COVID-19 slabi. Međutim, zaštita od teške bolesti – uzrokovane imunizacijom ili prirodnom infekcijom – znatno je trajnija, i čini se da se ne gubi kad se suočavamo s novim varijantama.
Velika većina zaraza drugim vrstama koronavirusa je ili asimptomatska ili u najgorem slučaju poput blage prehlade. Postoje znakovi koji ukazuju na to da bi COVID-19 mogao završiti na isti način.
Pandemija s više mogućih završetaka
Način na koji će pandemija završiti razlikovat će se od zemlje do zemlje. Uvelike će ovisiti o udjelu cijepljenih ljudi i o tome koliko je bilo slučajeva zaraze (pa posljedično i koliko je izgrađen prirodni imunitet) od početka pandemije.
U Velikoj Britaniji i drugim zemljama s visokim procijepljenošću, te s velikim brojem zaraženih u prošlosti, većina ljudi imat će neki oblik imuniteta na virus. Primjerice, u Engleskoj se procjenjuje da je s početkom rujna više od 94% odrasle populacije imalo antitijela na COVID-19.
Među onima s prethodno stečenim imunitetom pokazalo se da je COVID-19 manje ozbiljan. A kako imunitet što većeg broja ljudi s vremenom bude jačao, možemo očekivati da će sve veći udio novih slučajeva zaraze biti asimptomatski ili u najgorem slučaju uzrokovati blagu bolest. Virus će ostati s nama, ali bolest će postati dio naše povijesti.
S druge strane, u zemljama bez mnogo slučajeva prethodne zaraze, čak i s visokom stopom cjepljenosti, mnogi će ostati podložni na ozbiljnije oblike bolesti. Čak i u zemljama s najvećom pokrivenošću cjepivom u svijetu, više od 10% ljudi tek treba primiti cjepivo. Gotovo svi koji nisu cijepljeni vjerojatno će se zaraziti virusom. Kad se zaraze, bit će izloženi istoj opasnosti od teške bolesti i smrti (ovisno o njihovoj dobi i zdravstvenom statusu) kao i u bilo koje doba tijekom pandemije.
U tim će zemljama popuštanje mjera i otvaranje gotovo sigurno dovesti do eksponencijalnog rasta zaraze, zbog velikog broja ljudi bez imuniteta. Kako se količina virusa u opticaju povećava, bit će sve više slučajeva i kod cijepljenih ljudi s obzirom da cjepiva nisu 100% učinkovita. Premda COVID-19 kod cijepljenih osoba ima tendenciju biti manje ozbiljan, neki se i dalje ozbiljno razboljevaju, pa u tim zemljama se može dogoditi da značajan broj cijepljenih osoba zatreba bolničku skrb.
Kada će se donijeti odluka o popuštanju mjera i otvaranju u ovim zemljama također će biti od ključnog značaja. Ako bude prerano, mnogi će ljudi u tom trenutku još uvijek čekati na cijepljenje. Ako bude prekasno, učinkovitost cjepiva kod već cijepljenih možda počne opadati.
Ipak, ključna lekcija ruske gripe je da će COVID-19 postati manje relevantan u narednim mjesecima, te da je većina zemalja gotovo sigurno prebrodila najgori dio pandemije. Međutim, i dalje je iznimno važno da cjepivo bude dostupno preostaloj, ranjivoj populaciji širom svijeta.
Postaje jasno da glavni učinak cijepljenja neće biti spriječiti ljude da se zaraze virusom SARS-CoV-2, već smanjiti ozbiljnost infekcije pri prvom susretu s virusom. Za one koji su već iskusili prvu ili drugu prirodnu zarazu, cjepiva će pružiti relativno malu razinu dodatne zaštite. Kako bi se osiguralo najveće moguće smanjenje teških simptoma bolesti, cjepiva je potrebno ponuditi što je moguće većem broju ljudi, sada.
Paul Hunter, The Conversation