Kabul, grad bez vode

S oko pet milijuna stanovnika i sve plićim izvorima pitke vode, Kabul je na putu da postane prvi moderni grad koji bi mogao potpuno ostati bez vode do 2030. godine. U glavnom gradu Afganistana – zemlje kojom od 2021. ponovno vladaju talibani – presušilo je više od pola bunara, a 80 posto podzemnih voda je zagađeno, izvijestila je nevladina organizacija Mercy Corps početkom juna ove godine. Razina vode u gradskim vodonosnicima posljednjih je deset godina pala za čak trideset metara zbog kombinacije klimatske krize, nekontrolirane urbanizacije i izostanka adekvatnog državnog upravljanja. Osim nestašice vode, veliki je problem i kontaminacija postojećih vodnih zaliha. Gradu još uvijek nedostaje osnovna infrastruktura, prije svega vodovod kojim bi se čista voda dostavljala izravno domovima, zamjenjujući trenutni sustav kontaminiranih bunara. Procjenjuje se da je do 80 posto podzemnih voda u Kabulu zagađeno – fekalijama, solju, pa čak i arsenom. Razlozi za ovo stanje su rudarske aktivnosti, nekontrolirano ispuštanje otpadnih voda iz industrijskih postrojenja i nedostatak sveobuhvatnih kanalizacijskih sustava.

U posljednjih pet godina cijene vode u Kabulu su se udvostručile, a u nekim kvartovima čak i utrostručile. Prema navodima istraživača Mercy Corpsa, u nekim dijelovima grada troškovi za vodu ponekad su veći od troškova kupnje hrane. Stanovnici i stanovnice Kabula prisiljeni su trošiti i do trećine svojih mjesečnih prihoda na vodu, a više od dvije trećine gradskih kućanstava već se zadužilo zbog osnovnih potreba za vodom. Pritom neformalni krediti, koji su jedini dostupni siromašnim građanima, nose kamatne stope od petnaest do dvadeset posto. Prosječna opskrba vodom u Kabulu se procjenjuje na dvadeset litara po osobi dnevno, što je četiri puta manje od preporučenog minimuma. U nedostatku državne regulacije i nadzora, pojedine privatne tvrtke dodatno iskorištavaju ovu situaciju i na njoj profitiraju. Privatne kompanije koriste javne podzemne vode za masovno crpljenje, a potom vodu prodaju stanovništvu Kabula po višestruko višim cijenama.

Kao i u mnogim drugim metropolama svijeta, broj stanovnika afganistanskog glavnog grada znatno se povećao u recentno doba, čak sedmerostruko u posljednjih četvrt stoljeća. Demografski pritisci nose svoje, a ni geografski uvjeti ne pomažu. Kabul se nalazi u uskoj dolini planinskog lanca Hindukuš, daleko od prirodnih vodenih površina. Glavna arterija doline je rijeka Kabul s dvije pritoke, Logarom i Paghmanom. Sva tri vodotoka ovise o brzini topljenja snježnog pokrivača u planinama, što znači da u proljeće protoci mogu biti i do petnaest puta veći nego zimi. Zbog nestašice vode u izrazito nepovoljnoj situaciji je i poljoprivredni sektor. Smanjena proizvodnja povećava cijenu osnovnih namirnica, što dodatno opterećuje već zadužene stanovnike grada. Pšenica je četrdeset posto skuplja nego 2021., a ugroženi su i usjevi u više od četiri stotine staklenika koji posluju u okolici Kabula. Bez hitnih i koordiniranih ulaganja, Kabul bi zaista mogao postati prva metropola svijeta bez vode, u regiji u kojoj je iscrpljivanje vodnih resursa realnost koliko i masovne migracije i mogućnost ratovanja. Indija i Pakistan već se bore za vodu, a diljem Afganistana nestašica vode dovodi do pothranjenosti i širenja bolesti koje se prenose vodom, pa su sve češće i migracije unutar zemlje i regije. Recept za opaka politička previranja je tu, a voda bi mogla biti kap koja je prelila čašu.

Portal Novosti