Istočno Sarajevo - žene ne prijavljuju nasilje koje trpe, jer vjeruju da neće biti zaštićene

Nasilje nad ženama sveprisutno je u različitim oblicima. Samo u prvoj polovini prošle godine u Republici Srpskoj evidentirano je više od hiljadu slučajeva nasilja. Međutim, ostaje pitanje koliko je neprijavljenih slučajeva, zašto žrtve ćute i imaju li adekvatnu zaštitu nadležnih organa? Istraživali smo, kakvo je stanje u Istočnom Sarajevo po ovom pitanju i da li se nasilje nad ženama odobrava u slučaju kada ste visoki funkcioner stranke.

Piše: Valentina Galović/ Spin info

Prikupili smo informacije od nadležnih organa, udruženja građana koja se bave ovim temama, pa i od samih žrtava nasilja. 

Takođe , anketa koju je Spin info sproveo početkom godine, pokazala je da se veliki broj žena plaši da prijavi nasilje, jer misle da neće dobiti odgovarajuću podršku.

U Istočnom Sarajevu očigledno vlada zakon jačeg i moćnijeg

Za Spin info govorila je Sanja Stanković, bivša Košarac. 

Sanja je i sama bila žrtva nasilja i jedna je od rijetkih žena u Istočnom Sarajevu koja se usudila prijaviti nasilje. 

Sanja je bila žrtva nasilja bivšeg muža Staše Košarca, koji je visoki politički funkcioner.

Nakon što se ohrabrila prijaviti nasilje, uslijedili su pritisci, i to najprije od onih koji su trebali biti prva linija zaštite žrtve.

„Od kada sam prijavila nasilje u porodici, septembra 2020, najveće pritiske trpila sam sa adresa: Centar za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo, Policijska stanica Istočno Sarajevo, Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu. Sve u dosluhu, odgovorno tvrdim, s ministrom Stašom Košarcem“.

Sanja tvrdi da su u Centru za socijalni rad, umjesto da po njenoj prijavi zaštite nju i djecu, započeli psihičku torturu i zastrašivanje.

„Uvažavala se samo ministrova riječ“, tvrdi ona.

Na Sanjino očajničko pitanje zašto im to rade znajući šta su ona i njena djeca preživjeli, od socijalnog radnika dobila je kratko:

„Mi smo pitali gospodina Košarca je li to istina i on je rekao da nije! I to je bila mjera svega – riječi i naredbe ministra Košarca, izgovarali su i provodili zaposleni u Centru za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo“, izjavila je Sanja.

Ministar Košarac nije jedini visoki funkcioner kojem se na teret stavlja nasilje nad ženama. Svojevremeno je i etička komisija Skupštine Grada Istočno Sarajevo odlučivala o prijavi protiv aktuelnog gradonačelnika Ljubiše Ćosića, međutim, prijava je odbačena. Apsurdno je da je u odbranu gradonačelnika stala tada jedina žena odbornica u skupštini Grada Aleksandra Damjanović.

Žene u Istočnom Sarajevu ne prijavljuju nasilje koje trpe 

Da je svaka treća žena do svoje petnaeste godine bar jednom preživjela neki oblik nasilja pokazuju istraživanja udruženja „ŽIR“ iz Istočnog Sarajeva koje se bavi zaštitom žena i njihovim ekonomskim osnaživanjem. Članovi ovog udruženja pokrenuli su i inicijativu za osnivanje sigurne kuće u Istočnom Sarajevu koja je vraćena na usaglašavanje i izbor standardizacije u lokalnu zajednicu.

Predsjednica udruženja “ŽIR” Milena Regoje u razgovoru za SPIN Info kaže da su različiti faktori koji sputavaju žene da prijave nasilje.

Jedan od njih je patrijarhalno društvo po kojem su žene odgajane.

„Sramota je iznijeti problem iz kuće“, rečenica je sa kojom su mnoge žene odrastale.

Činjenica da su muškarci u biološkom smislu snažniji, kako kaže Milena, u neku ruku diktira stanje i na različite načine sputava žene da se izbore, prvenstveno za svoje samopouzdanje, pa onda i za mjesto u društvu.

Veliki broj žena nije upoznat sa tim šta sve spada u nasilje nad ženama

Kaže da se susretala sa primjerima žrtava koje kažu: “Pa šta, samo me ošamario; Pa šta, svaki dan mi kaže nešto ružno…” I to se nastavlja sve dok se žena ne nađe u situaciji da ne može sama da se izbori ni psihički ni fizički sa situacijom.

„Po mom ličnom mišljenju, nasilje se nije povećalo, bilo je prisutno i ranije u jako velikoj mjeri ovdje u BiH. Stvar je u tome da su se žene posljednjih godina, zahvaljujući nevladinim organizacijama žena koje se bave ovom problematikom, osnažile da prijave nasilje i na taj način se informacije u javnost plasiraju više. Stvara se samo prividna slika da je broj nasilja povećan, a on je u najmanju ruku zabrinjavajući svih godina našeg rada i delovanja na prostoru BiH“, navela je Regoje za Spin info dodajući da je još uvijek potrebno raditi kako bi se položaj žrtava nasilja unaprijedio.

Udruženje trenutno provodi projekat SOS aplikacije, koja je već dostupna na Play prodavnici, koja pomaže ženama da se na brz i lak način obrate za pomoć ukoliko su i same žrtve nasilja.

Iz Policijske uprave Istočno Sarajevo za naš portal kažu da su u prošloj godini prijavljena 83 slučaja nasilja u porodici u Istočnom Sarajevu.

„Policijski službenici PU I.Sarajevo postupali su u svim slučajevima prijave nasilja u porodici u okviru svojih nadležnosti, a u skladu sa zakonom propisanim mjerama i radnjama“, navode iz ove institucije.

Imaju li žrtve povjerenje u nadležne organe?

Koliko je neprijavljenih slučajeva nasilja koje žene svakodnevno trpe niko ne zna. 

Početkom godine, Spin info sproveo je anketu na temu nasilja nad ženama, koju su samovoljno popunile 202 žene sa teritorije grada Istočno Sarajevo.

Rezultati ankete pokazali su da veliki broj žena zbog straha ne prijavljuje nasilje, što zbog finansijske situacije, što zbog sopstvene bezbjednosti.

Nadležni organi žrtvama nasilja svojim radom nisu ulili dovoljno povjerenja, pa 18,8 % žena smatra da može biti samo gore po njih ukoliko prijave nasilje, a svega 15,3% smatra da nadležni organi reaguju na vrijeme.

Čak 39,6% žena izjavilo je da su bar jednom u životu bile žrtva nasilja, dok je samo 27,2% izjavilo da su to nasilje i prijavile nadležnim organima. 

Sanja Stanković: Udri po žrtvi

Sanju su pokušali proglasiti neuračunljivom nakon što su joj dodijeljena djeca

Tvrdi da joj se konstantno prijetilo preispitivanjem odluke o starateljstvu, udarajući u najbolnije, pritišćući je da mora natjerati djecu da viđaju oca.

„Moram li napomenuti, sve moje prijave o nekorektnom odnosu i prijetnjama ministra Košarca, ne uzimaju se u razmatranje“, kaže Sanja.

„Po ministrovim prijavama se reagovalo ekspresno“. Sve sa namjerom da se Sanja diskredituje kao moralna žena i kao odgovorna majka, što je za nju bilo najvažnije.

„Tako su radnici Centra za socijalni rad Istočno Novo Sarajevo, prilikom mog poslovnog angažmana u Banjaluci, po ministrovoj prijavi – da ne zna gdje su i s kim su mu djeca, dok im se majka provodi po Banjaluci –  automatski zakucali na moja vrata, uznemiravajući mi i traumirajući 80- godišnju majku i naravno moju djecu“. 

To je samo još jedna u nizu neprijatnosti sa kojima se Sanja suočavala u svojoj borbi.

„Pitam se i ko je to toliko moćan da odbaci riječ djeteta, svjedoka nasilja…  Pitam se i da li će im biti svejedno nakon što moji advokati, poslije godinu i četiri mjeseca institucionalnog ignorisanja i doslovnog zataškavanja moje posljednje prijave o nasilju u porodici, pokrenu odgovornost svih odgovornih u lancu?“

Sanja Stanković, bez obzira na tešku borbu šalje jasnu poruku svim ženama koje su u sličnoj situaciji da ne treba da ćute i trpe i da se moraju izboriti za sebe.

„Zato znam da ne treba i ne smijemo ćutati! Istina, kada žena koja proživljava nasilje sagleda moju borbu i trenutni bilans –  kako je ohrabriti da se okuraži i iskorači iz začaranog kruga?! Iskreno  – teško. Ali, isto tako znam  da svakoj ženi mogu reći – koliko god i šta god ti govorili da moraš, MORAŠ samo jedno – pomoći sebi! Isto kao što svi moramo pomoći društvu koje  omalovažava  žrtvu, a  nasilnika, ne samo da ne kažnjava, već i   glorifikuje“, poručila je Sanja. 

I još dodaje da zna da postoje ljudi koji su se svojim znanjem i stručnošću izborili za svoje mjesto,  i kao takvi su neustrašivi i nepotkupljivi. Zato ih se mnogo  plaše oni  koji su u svemu instant.