Već godinama reditelji/redateljice i drugi filmski djelatnici ne mogu naplatiti naknade koje su im zakonima Bosne i Hercegovine zagarantovane kroz reemitiranje njihovih sadržaja putem kablovskih operatera. Uzrok leži u pokušajima političke kontrole bh. kinematografije, ali partikularnim interesima pojedinaca.
Piše: Selma Boračić Mršo
Po Zakonu o autorskim i srodnim pravima BiH kablovski operateri, njih 34 u Bosni i Hercegovini, dužni su godišnje izdvojiti oko dva i po miliona KM domaćim i stranim autorima i producentima za reemitiranje njihovih filmova i serija.
A novac ubire udruženje koje ima dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava za kablovsko reemitiranje audiovizuelnih djela te taj novac raspodjeljuje autorima. Od 2017. godine nijedan reditelj/ica ili drugi filmski djelatnik iz Udruženja nije dobio ni marku po ovom osnovu.
“Antonio Beus ima svoje autore, prave se Pravilnici da njima pogoduju, a ne da bude za dobro bh. kinematografije. On godinama naplaćuje autorska prava, a mi ni dinara nismo dobili”, tvrdi režiserka Jasmila Žbanić.
Naime, od 2015. do 2017. godine dozvolu Instituta za intelektualno vlasništvo BiH za zastupanje autorskih prava filmskih radnika imalo je Udruženje filmskih radnika BiH iz Sarajeva, međutim Institut im oduzima dozvolu i od 2017. do danas autorska prava zastupa Udruga filmske industrije, gdje je predsjednik Upravnog odbora upravo Antonio Beus.
Prema podacima koje nam je dao advokat Nihad Odobašić, koji zastupa redatelje i redateljice iz Sarajeva, telekom i kablovski operateri dosad su uplatili preko 20 miliona KM za ostvarivanje kolektivnih prava audiovizuelnih djela i novci stoje na sudskim ili notarskim računima sukladno Zakonu.
“Novac je položen, operateri nisu zloupotrijebili svoja prava niti obavezu, ta sredstva sada čekaju na računima i autorima nikada nisu isplaćena”, pojašnjava Odobašić te dodaje da je Udruga iz Kiseljaka zaključila nekoliko ugovora i nagodbi s manjim operaterima, kako bi izbjegli sporove.
Nihad Odobašić/foto: fkz.ba
“Oni su prikupili neka sredstva, a da li su to raspodjelili autorima, to je jako dobro pitanje”, kaže Odobašić.
Ono što je ključno rješenje za sve sporove koji se vode u vezi s naplatom naknada za autorska prava jeste formiranje Vijeća za autorsko pravo, koje čine nezavisni stručnjaci s ciljem rješavanja spora. Oni bi trebalo da donose odluke koje će biti obavezujuće.
Šta će nama autorska prava
Proceduru oko formiranja Vijeća pokreće Institut za intelektualno vlasništvo BiH, a formira ga Vijeće ministara BiH, međutim iako je Zakon o autorskim pravima usvojen 2010. godine, to Vijeće nikada nije formirano.
“Nakon 14 godina od usvajanja Zakona, odgovorno tvrdim da je to razlog svih sudskih postupaka i jedne apsolutne pravne nesigurnosti, kako za filmske radnike, tako i za operatere”, navodi Odobašić.
Zbog nepostojanja Vijeća za autorska prava mnoštvo je sporova na bh. sudovima.
Pred Sudom BiH utvrđuje se da li je Institut za intelektualno vlasništvo BiH na zakonit način dodijelio dozvolu Udruzi iz Kiseljaka.
Potom se vodi spor kod Konkurencijskog vijeća BiH o visini naknade koju je propisala Udruga filmske industrije iz Kiseljaka. Vijeće utvrđuje da li je ta naknada zakonita, u smislu da li je ona previsoka i kako se izračunala.
“Udruga traži da se naknada računa po broju kanala, dakle koliko operater ima kanala na svojoj listi i po tome se računa koji će iznos platiti udruženju, međutim problem je u tome što nisu svi kanali koji se tiču reemitiranja audiovizuelnih djela, imate niz muzičkih i sportskih kanala i oni ne mogu biti po tom kriteriju obračunati”, objašnjava Odobašić.
A sve je počelo mnogo ranije kada je Beusova udruga Art dobila odbijenicu od Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, po pitanju zastupanja autorskih prava, jer nisu imali dovoljan broj bosanskohercegovačkih filmova i kataloga, kao i bh. autora.
U tom trenutku Adis Bakrač, v. d. direktora JP Filmski centar Sarajevo, i prekida dugogodišnju saradnju na projektu dobivanja dozvole s Udruženjem filmskih radnika BiH i potpisuje ugovor sa UFI-em, kojem prepisuje katalog od oko 800 bh. filmova iz perioda 1947–1991. godine. Time UFI, konačno, na jednom mjestu, jednim potpisom dobiva katalog filmova neaktivnih filmskih producenata Bosna Film i Sutjeska, što je ključno za UFI.
Nakon Bakrača u Filmski centar dolazi Jasmin Duraković, a on potpisuje novi petogodišnji ugovor sa UFI-jem, iako je Centar po tom ugovoru za vrijeme njegovog trogodišnjeg trajanja ostvario 0 KM prihoda.
Jasmin Duraković, foto: N1
Nakon protestnog pisma i Udruženja redatelja i redateljica Udruženja filmskih radnika Durakoviću se ne obnavlja status v. d. direktora, a na to mjesto dolazi Ines Tanović.
Tanović kaže kako se cijela situacija prelama preko institucije koju vodi.
“Moji prethodnici Jasmin Duraković i Adis Bakrač potpisali su dva ugovora kojim te kataloge daju UFI-u. To je bila i osnova zbog koje je UFI dobila dozvolu za kolektivno ostvarivanje prava za kablovsko reemitiranje audiovizuelnih djela”, kaže Tanović.
Međutim Institut za intelektualno vlasništvo BiH opet dodjeljuje dozvolu za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na audiovizualnim djelima koja se distribuiraju putem kablovske retransmisije Udruga filmske industrije iz Kiseljaka, na čijem je čelu Antonio Beus.
Godine 2016. za direktora Instituta Vijeće ministara BiH na čelu sa Borjanom Krišto imenovalo je Josipa Merdžu, a on Rješenjem od 21. 4. 2016. godine dozvolu za kolektivno ostvarivanje autorskih prava oduzima Udruženju filmskih radnika BiH, bez provođenja bilo kakvog postupka, suprotno odredbama Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava BiH. Dozvolu dodjeljuje Udruzi filmske industrije (UFI).
I naredne, 2017. godine, Institut ponavlja postupak dodjele dozvole UFI-u, odnosno ponovo oduzima dozvolu Udruženju fulmskih radnika BiH (UFR BIH).
Potom je Sud BiH Rješenje iz 2017. godine poništio te naložio Institutu da ponovi postupak oduzimanja dozvole UFR BiH, na što se Institut oglušio.
“Sve argumente koje je Institut ponudio zašto je Rješenje iz 2016. važeće Sud BiH osporio je u nekoliko presuda”, navodi Odobašić.
Elma Tataragić ranije je na konferencijama za medije pojasnila kako je Udruženje filmskih radnika BiH i dalje vlasnik spomenute dozvole, dok se ne završe sudski procesi.
“Zbog toga što se dešava ova pravna bitka i zbog toga što sudovi donose niz presuda u kojima je jasno da procedura nije ispoštovana i da Institut za intelektualno vlasništvo treba da ponovi postupak, što znači da Udruženje filmskih radnika i dalje ima dozvolu, kablovski operateri s kojima je Udruženje filmskih radnika sklopilo kolektivni ugovor prestaju isplaćivati novac jer ne znaju kome da isplate”, objašnjava Tataragić.
Udruženje filmskih radnika BiH profesionalna je organizacija koja okuplja filmske autore i producente i osnovana je 1950. godine. Danas broji 135 članova, među kojima su najuspješnija imena bh. filma.
Istog tog Antonia Beusa, na prijedlog HDZ-a BiH, Vlada FBiH 2020. godine imenovala je na mjesto predsjednika Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju BiH.
Smijenjen je na inicijativu Udruženja reditelja i rediteljica BiH, a nakon izvještaja Jedinice za nadzor budžeta i Izvještaja Ministarstva kulture i sporta FBiH za samo prvih šest mjeseci protekle godine.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u augustu 2023. godine poništila je i Odluku Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju o izboru korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju za pozicije sufinansiranja filmskih projekata 2023. godinu te imenovala novi Upravni odbor. Međutim Fondacija ne može raspisati novi konkurs dok ne otkloni nezakonitosti koje je proizveo prethodni Upravni odbor, na čelu s Antoniom Beusom.
Beus: Nisam u sukobu interesa
Beus smatra kako je njegova, ali i smjena Upravnog odbora bila nezakonita.
“Prilikom poništenja natječaja napravljeno je niz nepravilnosti, a radnje koje su od nas očekivane i zahtijevane sasvim bi nas izvjesno izložile odgovornosti, pa čak i kaznenoj, a koji teret i rizike (za tuđe odluke i postupke!) mi kao UO Fondacije nismo htjeli ponijeti na svojim leđima, te smo stavili svoj mandat na raspolaganje Vladi FBiH. Zbog toga smo razriješeni”, kaže Beus za Tačno.net te dodaje kako su prije raspisivanja natječaja promijenjeni uvjeti natječaja, “isključivo da bi eliminrali moju potencijalnu kandidaturu. Tako sam i onemogućen u kandidiranju”, zaključuje Beus.
Udruženje rediteljica i reditelja BiH godinama je tvrdilo da je Beus u potencijalnom sukobu interesa jer je imenovan na čelo Fondacije, iako je predsjednik Uprave Udruge filmske industrije (UFI).
Radi se o samostalnoj, nestranačkoj i nevladinoj Udruzi sa sjedištem u Kiseljaku, osnovanoj 2012. godine, koja ima za cilj ostvarivanje srodnih i kolektivnih prava sukladno postojećem Zakonu o autorskim i srodnim pravima u BiH.
Beus tvrdi kako nije bio u sukobu interesa te da dok je bio u Fondaciji, niko od članova njegove Udruge nije aplicirao za projekte.
“Osobno posjedujem mišljenje izdano od nadležnog organa (mislim da se zove Agencija o sukobu interesa, sjedište je u Istočnom Sarajevu) da nisam u sukobu interesa kao predsjednik UO Fondacije i predsjednik UO UFI”, navodi on.
Prema podacima izvještaja Jedinice za nadzor budžeta i Izvještaja Ministarstva kulture i sporta FBiH za samo prvih šest mjeseci protekle godine utvrđene su brojne nepravilnosti.
U ovim izvještajima navodi se kako je šest od sedam sjednica UO Fondacije u proteklom mandatu održano samo s jednim članom, tj. predsjednikom Fondacije bez prisustva ostalih članova UO.
U Izvještaju o nadzoru nad radom Fondacije za kinematografiju navode se brojna i sistematska kršenja pravilnika i statuta Fondacije.
Pa krenimo redom.
U izvještaju se navodi kako Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o procedurama i kriterijima za izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju (broj: 04-353-1/23 od 26.04.2023. godine) nije stupio na snagu i njegova je primjena ništavna jer nije ispoštovana predviđena procedura, odnosno nije objavljen u Službenim novinama Federacije BiH i na internet-stranici.
“Potrebno je da Upravni odbor hitno provede proceduru na način utvrđen važećim propisima”, stoji u izvještaju.
Pored toga, na internet-stranici Fondacije nedostaje i Pravilnik o načinu podnošenja finansijskog i narativnog izvještaja od korisnika sredstava Fondacije.
“S obzirom na to da je riječ o propisima koji se direktno odnose na potencijalne korisnike sredstava Fondacije, smatramo obaveznim da isti budu dostupni javnosti tako da budu postavljeni na internet-stranici Fondacije”, stav je Komisije za vršenje nadzora nad zakonitošću rada fondacija, u koju je federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević imenovala Adisa Salkića, Emiliju Pavićević, Almu Kurtalić, Muneveru Kahrović i Mirelu Miličević Šečić.
Petočlana Komisija nije mogla utvditi ni opravdanost iznosa sredstava od 300.000,00 KM, koje su portošene za “Servisiranje poslova Fondacije”.
“Iznos sredstava je tri puta veći u odnosu na istu poziciju kod drugih fondacija, kao i na iznos koji je bio u prethodnom periodu odobravan”, stav je Komisije.
Para ima, samo kako za koga
I stigli smo i do Konkursa za izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju za pozicije sufinansiranja komplementarnih djelatnosti za 2023. godinu i Konkursa za izbor korisnika sredstava za pozicije sufinansiranja filmskih projekata za 2023. godinu. O objema procedurama Komisija je dala isto mišljenje.
Prema ocjeni Komisije konkurs nije raspisan u skladu s Pravilnikom o procedurama i kriterijima za izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju, što je bila obaveza Upravnog odbora.
“Iako se tekst Konkursa poziva na navedeni Pravilnik, procedura provođenja konkursa nije u skladu s navedenim Pravilnikom već se provodi po Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o procedurama i kriterijima za izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju, čija je primjena ništavna”, navodi se u izvještaju te dodaje kako je Upravni odbor uveo pravnu nesigurnost i netransparentnost jer je, vođen svojim procjenama, odlučio da neće poštovati propise po kojim provodi konkursnu proceduru, već ih nakon završene procedure “mijenja” i automatski primjenjuje.
“Upravni odbor je primjenjivanjem navedene Odluke diskriminirao i nanio štetu potencijalnim korisnicima sredstava Fondacije”, stav je Komisije.
Pored ovih nepravilnosti Komisija je u izvještaju navela kako je Uprava Fondacije na čelu s Beusom u prvoj polovini godine za putne troškove izdvojila 16.799,71 KM.
“Komisija ne može potvrditi ni racionalnost planiranja putovanja, posebno za odobrenja putovanja osobe angažovane na ugovor o dijelu”, stoji u izvještaju te se dodaje kako korišteni Nalog za službeno putovanje od Federalnog ministarstva kulture i sporta nije adekvatan niti uredno popunjen, a samim tim i obračunat u skladu s Uredbom o naknadama troškova za službena putovanja.
Komisija je konstatirala i to da je Upravni odbor u svom radu napravio značajna odstupanja od odredbi Zakona o javnim nabavkama po pitanju nabavke usluge – nabavke aviokarata i usluga smještaja.
“Upravni odbor je bez Plana javnih nabavki realizirao dva direktna sporazuma, za iste namjene, u ukupnom iznosu od 12.916 KM, što je zahtijevalo proceduru konkurentskog postupka”, navodi Komisija.
Pored aviokarata Komisija naglašava da je Upravni odbor prekoračio svoje nadležnosti u proceduri provođenja nabavke kinoprojektora i ostale opreme za kinoprojekcije, zaključujući ugovore s dobavljačima u iznosu većem od utvrđenog Odlukom o Programu utroška sredstava za 2022. godinu i na taj način indirektno izvršio zaduženje Budžeta Federacije BiH, suprotno pozitivnim zakonskim propisima.
Antonio Beus kaže kako se u vrijeme njegovog mandata radilo po Pravilniku koji je usvojen 2009. godine te da je za vrijeme njegovog mandata mijenjan vrlo malo.
“Promijenjena je odredba o dužini trajanja projekta. Vrijeme od 3+1 godina za snimanje produžili smo na period 3+1+1 godina. Druga izmjena se odnosila isključivo na nemogućnost apliciranja za snimanje dugometražnog igranog filma u situacijama kada je isto lice (autor, producent) imalo već ranije započet, a nedovršen film (financiran od Fondacije)”, navodi Beus.
On objašnjava da je razlog tome taj što je postojao manji broj producentskih kuća koje su imale više dugometražnih filmova u raznim fazama realizacije, što je prema njegovom mišljenju stvaralo privid da Fondacija kao budžetska organizacija nije sposobna apsolvirati alocirani novac.
“Ovom izmjenom smo ubrzali proces snimanja filmova i stekli osnovni preduvjet za povećanje budžeta Fondacije. U mom mandatu je taj budžet sa 1.460,000 KM povećan na 3.600,000 KM. Treća izmjena se odnosila na odluku da producenti koji nisu deponirali snimljeno djelo u Kinoteku BiH (nakon distribucije) ne mogu da apliciraju na nova sredstva”, navodi Beus.
Međutim, nezadovoljno izmjenama, Udruženje filmskih rediteljica i reditelja podnijelo je krivičnu prijavu protiv Antonia Beusa, a Vlada FBiH smijenila je Upravni odbor na čelu s Beusom.
“On je promijenio Pravilnik tako da uspješne produkcije više ne mogu aplicirati za sredstva Fondacije”, kaže rediteljka Jasmila Žbanić te dodaje kako godinama njena produkcijska kuća “Deblokada” ne radi jer ne može dobiti novac za filmove, kao ni kuća “Proba”, koju vodi Amra Bakšić Čamo.
“To su dvije najjače produkcijske kuće u BiH. On je izmijenio Pravilnik tako da amateri mogu dobiti pare, a svojim članovima (članovima Udruge filmske industrije) dodjeljivao je najveći dio para”, pojašnjava Žbanić.
Dobar je dečko, mogao bi snimiti film
Prije Beusovog preuzimanja upravljanja Fondacijom najviše novca za proizvodnju dugometražnih filmova u 2017. godini – 440.000,00 KM, dobila je Kazališno-filmska udruga “Oktavijan” Mostar, za film “Božiji gnjev”, u režiji Kristijana Milića, a sa scenarijem Josipa Mlakića.
Naredne, 2018. godine, za debitantske niskobudžetne dugometražne igrane, dokumentarne i animirane filmove iz budžeta je 470.000 KM dodijeljeno Udruženju za promociju umjetnosti i kulture “FORUM”, za film “Praznik rada”, na kojem Pjer Žalica potpisuje režiju i scenario.
Iste godine 230.000 KM opet je dodijeljeno Kazališno-filmskoj udruzi “Oktavijan”, za film “D&M”, u režiji Dejana Aćimovića, a sa scenarijem Josipa Mlakića.
Godine 2019. za dugometražni film – igrani, dokumentarni i animirani film Fondacija je dodijelila najviše sredstava Udruženju “Deblokada”, za film Christkind Alena Drljevića, i to u iznosu od 480.240,00 KM, dok je “Oktavijan” iz Mostara za film “Južnije od raja”, autora Marina Mamuze – reditelja – i Josipa Mlakića, scenariste, i to u iznosu od 232.064,00 KM.
Za 2020. godinu, kada Beus dolazi na čelo, Fondacija je najviše novca, 328.000.00 KM, dodijelila Udruženju “PANGLAS” za film “Paviljon”, gdje je Dino Mustafić reditelj, a Viktor Ivančić i Emir Imamović scenaristi.
Slaven Knezović osnivač udruge “OKTAVIJAN” u društvu Dragana Čovića i Vjekoslava Bevende i Josipa Merđe/foto: Hercegovinainfo
Udruga “OKTAVIJAN” dobija novac i 2020. godine i to za film “ZA ELIZU”, Aleša Kurta, u iznosu od 237.000,00 KM.
Tokom 2021. godine za proizvodnju dugometražnih filmova: 190.000.00 KM dobilo je Udruženje Naš film, za film “EFEKAR LEPTIRA”, Admira Buljugića. Ove godine “Oktavijan” nije konkurisao za sredstva.
Posljednje godine kada su sredstva dodijeljena, 2022, najviše novca otišlo je za film “Trenutak”, Rifata Kukića, i to ukupno 399.000.00 KM, te za film “Put kući”, rediteljice i scenaristice Ines Tanović. Za ovaj film Fondacija je dala 200.164,00 KM.
Za sufinansiranje novih i ugovorenih filmskih projekata – Proizvodnja dugometražnih filmova – na konkursu za 2023. godinu, ubjedljivo najviše novca dobili su Adis Bakrač i Ahmed Imamović za film “Čovjek iz prošlosti”, u iznosu od 650.000.00 KM, međutim ovaj je konkurs oboren odlukom Vlade FBiH.
Nakon što je razriješila prethodni, Vlada FBiH imenovala je novi Upravni odbor Fondacije na čelu s Davidom Damjanovićem, koji je ispravio zamjerke iz Beusovog Pravilnika te se sada čeka da raspiše novi konkurs za rasodjelu sredstava.
“Imam informaciju da je Eronet, kao jedan od telekom operatera uplatio svoj dio koji se odnosi na autorska prava Udruga, mada nam nikada nisu odgovorili na upit”, navodi Nedim Karalić te dodaje kako su filmski djelatnici zamolili telekom i kablovske operatere da ne uplaćuju novac dok se ne riješi pitanje ko će vršiti raspodjelu novca režiserkama i režiserima.
Statisti u HDZ-ovoj produkciji
Antonio Beus član je Pododjela za medije Hrvatskog narodnog sabora (HNS), a njegov je predsjednik istovremeno i predsjednik HDZ BiH Dragan Čović. Njegovog stranačkog kolegu Josipa Merdžu Kantonalni sud u Mostaru 2005. godine pravosnažno je osudio zbog zloupotrebe položaja ili ovlasti, ali ga je u skladu s ustavnim ovlastima pomilovala tadašnja predsjednica Federacije BiH, a danas predsjedavajuća u Vijeća ministara BiH Borjana Krišto.
Antonio Beus svojevremeno je bio poddistributer i vlasnik kablovske televizije na području Kiseljaka. Nakon što je prodao svoju kablovsku televiziju Telemachu, odlučio je da preuzme posao s kolektivnim pravima. Sklopio je dogovor sa AGICOA-om (Asocijacijom za predstavljanje nezavisnih producenata u sistemu kolektivnog ostvarivanja autorskih prava iz Ženeve) i postaje njihov novi zastupnik za BiH.
Prema saznanjima portala Tačno.net, Beus je napredovao u ovoj branši uz pomoć američke firme AGICOA (Association of International Collective Management of Audiovisual Works), koju je vodio Chris Marcich, trenutni direktor Hrvatskog audiovizualnog centra.
Beus se prijavljivao i na konkurs za direktora Regulatorne agencije za komunikacije BiH, međutim nije imenovan, pa je potom pokušao ući bar u Vijeće RAK-a, ali ni to mu nije uspjelo.
Nije slučajno Beusov cilj bio ući u RAK, jer Regulatorna agencija za komunikacije svake godine daje kablovskim operaterima dozvole za reemitiranje sadržaja na televizijama koje se nalaze u njihovom sistemu i na to mogu utjecati članovi Vijeća RAK-a.
Otkako je Merdžo na čelu, Institut je podnio jedan Izvještaj o nadzoru nad radom Udruge filmske industrije i to 2021. godine.
Izvještaj je sačinjen na osnovu odgovora predsjednika Antonija Beusa, a pokazuje da UFI u proteklom periodu nije prikupio podatke o emitiranju, nije uspostavio baze podataka registriranih djela, nije uspostavio software za raspodjelu, odnosno da nije napravio ništa što bi proizvelo trošak koji se smatra nužnim za jednu kolektivnu organizaciju u pripremi raspodjele, ali je od prikupljenih milion KM prebacio više od 700.000 KM na račun ranije izvršenih nepoznatih usluga, navodno firmama u svom ili vlasništvu lica s kojima je lično povezan.
Do objave ovog teksta na naše upite nisu odgovorili iz Instituta za intelektualno vlasništvo BiH niti Ministarstva kulture i sporta FBIH.