Feminizam iz teretane

Foto: Andreas Gebert/DPA/PIXSELL

Oko 60 posto žena doživjelo je neki vid seksualnog uznemiravanja tokom vježbanja. Nekad su to bili pogledi, nekad komentari, nekad ulazak u lični prostor, ali i praćenje te neželjeni dodiri. “Šta uraditi? Prijaviti”, poručuje novinarka i vježbačica Hristina Cvetinčanin Knežević

Sve više jača svijest o važnosti fizičke aktivnosti, ne samo zbog vidljivih rezultata, želje da imamo “savršeno tijelo za plažu” ili da stanemo u manji konfekcijski broj, nego i zbog njene koristi za zdravlje. Rekreativni sport dio je rutine mnogih žena koje ga sve češće prakticiraju u teretani. Za razliku od aktivnosti poput zumbe, pilatesa, aerobika, pa i borilačkih sportova, a koje se uglavnom održavaju u grupama s pripadnicama istog spola, u teretanama većinom nema takvih podjela. No takvi prostori, zbog neželjene muške pažnje, znaju stvarati nelagodu ženama i demotivirati ih od treninga.

U veljači ove godine TikTokom se globalno proširio hashtag “čudak iz teretane” (#GymCreep ili #GymWeirdo) pod kojim su žene objavljivale videozapise, pokazujući muškarce koji pokušavaju s njima flertovati ili ih uznemiravati dok rade vježbe. Kod nas se o toj pojavi ne piše i ne posta toliko često, izuzev povremenih medijskih tekstova koji objašnjavaju bonton teretane ili nude savjete kako se nositi s anksioznošću u njoj.

Hristina Cvetinčanin Knežević, novinarka iz Srbije, članica grupe Novinarke protiv nasilja prema ženama koja vodi Instagram profil Feminizam iz teretane, i koja inače ohrabruje žene da jačaju svoje tijelo te prebrode anksioznosti vezane uz treniranje, rekla nam je da je i sama iskusila i uočila uznemiravanje.

– Prema jednoj od studija, oko 60 posto žena je doživelo neki vid seksualnog uznemiravanja tokom vežbanja. Nekad su to bili pogledi, nekad komentari, nekad ulazak u lični prostor, ali i praćenje i neželjeni dodiri. Toga ima i kod nas. Meni se desilo u centru Beograda. Šta raditi? Prijaviti. Pre deset ili 15 godina to bi prošlo bez posledica, ali danas, barem u većim teretanama i lancima teretana, dužni su da reaguju i reaguju – rekla je Cvetinčanin Knežević za Nadu.

Hristina Cvetinčanin Knežević

Uz to, prisutni su i drugi načini uznemiravanja žena, primjerice patroniziranje i propitivanje njihovih fizičkih sposobnosti ili načina na koji izvode vježbe.

– Dešavalo mi se da mi između dve serije, u pauzi od minut, minut i po, vežbač bez pardona samo odšeta sa bučicama, ili da mi samo pomere peškir sa klupe za benč dok motam steznike na zglobove jer to, kao, nije za žene. Ovo prvo je posebno zabavno kada se desi dok radim piramidalne serije, pa mi je sledeća ionako sa većom težinom. Za ovo potonje je rešenje da se pusti glas. Dešavalo mi se da mi čak i u pola vežbe objašnjavaju vežbu, kako je radim pogrešno, iako radim varijaciju vežbe – na primer, na klupi za hiperekstenziju izolujem gluteus. Različiti su razlozi zašto svako od nas ide u teretanu: neko da trenira telo, a neko da bilda ego – kaže naša sugovornica.

Zamjećuje ipak da je danas atmosfera u teretanama bolja nego što je bila prije pet, deset ili 15 godina, ali da i dalje nije dovoljno dobra.

– Može i bolje. Teretane su i dalje viđene kao muški prostor, a ženama su “dozvoljene” samo u smislu kardio sprava i grupnih treninga. I dalje generalno vlada mišljenje da žene nemaju šta da traže u delu sa tegovima, iako iz dana u dan raste broj naučnih studija koje potvrđuju benefite treninga sa opterećenjem za žene u svim životnim dobima. Iako polako radimo na tome da rušimo mit da su žene slabiji pol, prepreke i dalje postoje. Ali to je proces, prevazilaženje tih prepreka, i taj put smo tek započele – kaže ona.

Ženama, podjednako kao i muškarcima, naglašava Cvetinčanin Knežević, potrebna je snaga:

– Kroz šta sve naša tela prođu na dnevnom nivou, na mesečnom, pa, i za one žene koje izaberu majčinstvo, prilikom porođaja? Sa druge strane se nalazi taj stav da su teretane rezervisane za muškarce, što je potpuno nebulozno.

S njom se slaže i Zorana Jagodić, fitnes trenerica i profesorica hrvatskog jezika koja nam je rekla da žene sve češće orbitrek, bicikl ili traku za trčanje zamjenjuju utezima i spravama te se fokusiraju na snagu. Te su vježbe, kako nam je objasnila, važne zbog niza razloga: održavanja zdravlja kostiju, mišićne mase, rada metabolizma. A što smo stariji, trebali bi više raditi vježbe snage.

Zorana Jagodić

– Imam par klijentica koje imaju preko 60 godina, imaju početne faze osteoporoze, kojima su liječnici preporučili da krenu s treninzima snage. Mislim da se paralelno događa taj proces da se sve više žena počinje baviti treningom snage i sve više se osvještava važnost te vrste treninga, a razbija mit da je to neka muška aktivnost. Ne postoje muške i ženske vježbe – rekla nam je Jagodić.

Primjećuje i da se ponekad drugačije vrednuje muško i žensko mišićavo tijelo.

– Pretjerano nabildana žena nije “društveno poželjna”. Kulturološki je uvriježeno “muškarac jednako mišići”, a da ih žene ne bi trebale imati. Pričamo sad o prekomjernoj mišićnoj masi koja je vrlo rijetka, koju se vidi kod, recimo, profesionalnih bodibilderica. Osoba koja radi, ajmo to tako reći, uobičajene treninge snage, jede preporučene doze proteina i nije ni na kakvim nedozvoljenim sredstvima, neće postići nikakvu preveliku mišićnu masu. Definitivno, jako nabildana žena će puno češće doživjeti neugodnosti, čak i od muškaraca bildera, nego žena koja će kao početnica doći u teretanu. Ne bih rekla da postoji razlika između Hrvatske ili Zapada, mislim da to jednostavno još uvijek nije toliko društveno prihvatljivo – kaže.

Jagodić, primjerice, nije imala negativnih iskustava s uznemiravanjem, a već dosta dugo ide u teretanu – počela je kasnih 1990-ih.

– Mislim da je moja prednost to što sam si nekako postavila da je to vrijeme za mene. Dakle, pričam o vremenu kad ja vježbam, ne kad držim privatne treninge. To je nekih sat vremena kad dođem, odradim nešto što sam naumila i zapravo se ne osvrćem previše na stvari koje se događaju oko mene. Nekad pomažu slušalice, a nekad se čovjek jednostavno isključi i bude u nekom svom filmu – kaže ona i dodaje da su početnice često zabrinute zbog mogućeg izlaganja pogledima.

Prema njoj, tu početničku tjeskobu dobro je razbiti u pratnji prijateljice ili uz podršku osobnog trenera. Cvetinčanin Knežević kaže da ženske teretane mogu biti drugi izbor. Ta je opcija sigurnija, ali napominje da je u nekim slučajevima i ograničavajuća:

– Zbog stereotipa da žene vježbaju samo na kardio spravama veća je šansa da će ženska teretana imati deset traka za trčanje nego jednu olimpijsku šipku.

 Njen je savjet za žene koje žele početi vježbati, a strah ih je potencijalnih uznemiravanja i nelagodnih situacija, da nikako ne odustaju.

– Znaj da ti nisi kriva ako ti se to desi. Nije kriva ni teretana, ni trening. Kriv je zlostavljač. Kriva je toksična gym kultura koja snagu i dalje rezerviše za muškarce, a žene proteruje na kardio sprave i u male sale, što zlostavljačima i njihovim egoima itekako odgovara. Ukoliko te to plaši, neka prvi korak bude ženska teretana, dok ne izgradiš samopouzdanje u sebe i svoje telo. Onda se okuraži i osvajaj i zajedničke prostore. Teretane pripadaju svima, pa i ženama – poručuje naša sugovornica, feministkinja iz teretane.

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada – društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma

Piše: Anja Vladisavljević, Nada

Izvor: Portal Novosti